Prijeđi na sadržaj

Bugarska

Izvor: Wikipedija
Za ostale upotrebe, v. Bugarska (razvrstavanje).
Republika Bugarska
Република България
GesloСъединението прави силата
(sh. U harmoniji je snaga)
Himna: "Mila Domovino
"
Lokacija Bugarske
Glavni grad
i najveći grad
Sofija
42°41′0″N23°19′0″E
Službeni jeziciBugarski
Etničke skupine
(2011)
84,8% Bugari
8,8% Turci
4,9% Romi
0,7% Drugi
Religija
61,1% Hrišćanstvo
9,3% Nema religije
7,9% Islam
0,3% Drugi
21,5% Neodređeni
Demonim(i)Bugarin
ČlanstvoUN, EU, NATO, OSCE
VladaUnitarna parlamentarna republika
Rumen Radev (Румен Радев)
• Premijer
Dimităr Glavčev (Димитър Главчев)
LegislaturaNarodno sobranje
Stvaranje
681
976
1185
19 februar 1878
• Nezavisnost (od Osmanskog carstva)
22 septembar 1908
• Pristup u EU
1 januar 2007
Površina
• Ukupno
110,993 km2 (103.)
• Vode (%)
2,16
Stanovništvo
• Procjena za 2022
6,863,422 (106.)
• Gustoća
61,84 /km2 (120.)
BDP (PPP)procjena za 2022 
• Ukupno
$203 milijardi (73.)
• Per capita
$27,890 (55.)
BDP (nominalni)procjena za 2022 
• Ukupno
$86 milijardi (68.)
• Per capita
$12,340 (61.)
Gini (2020)positive decrease 40
srednji
HDI (2019) 0.816
jako visok (56.)
ValutaBugarski Lev (BGN)
Vremenska zonaUTC+2 (EET)
• Ljeti (DST)
UTC+3 (EEST)
Format datumadd.mm.gggg
Pozivni broj+359
ISO 3166 kod[[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]]
Veb-domena.bg

Bugarska (bugarski: Бългapия [bɐɫˈɡarijɐ]; službeno Republika Bugarska, bug. Репyбликa Бългapия [rɛˈpublikɐ bɐɫˈɡarijɐ]), država u jugoistočnoj Evropi, u severoistočnom delu Balkanskoga poluostrva, između Rumunije (dužina granice 609 km) na severu, Turske (259 km) i Grčke (493 km) na jugu, Srbije (341 km) i Severne Makedonije (165 km) na zapadu te Crnog mora (378 km) na istoku; obuhvata 110 994 km2. Glavni grad Bugarske je Sofija.

Istorija Bugarske

[uredi | uredi kod]

Bugarska je na Balkanu imala snažne srednjevekovne države - Prvo bugarsko carstvo sa prestonicama u Pliski i Preslavu (VII-XI v.) i Drugo bugarsko carstvo sa prestonicom Veliko Trnovo u XII-XIV veku. U vreme drugog carstva bugarski vladari bili su i u rođačkim vezama sa srpskim dvorom. Sveti Sava je umro i sahranjen u Trnovu, prestonici bugarske države, u priprati crkve Četrdeset mučenika. Kako je bugarska srednjevekovna država pala pod vlast Osmanlija pre srpske, došlo je do preseljenja učenih duhovnika u despotovinu...

XVIII. i XIX. vek

[uredi | uredi kod]

Nacionalni preporod proistekao je kod Srba i Bugara iz težnji za oslobođenjem od turskog ropstva, kroz formiranje nacionalne ideje na novim, prosvetiteljskim osnovama. Važnu ulogu su pri tome imale ideje o slovenskoj uzajamnosti, koje su iz dela poput Istorije raznih slovenskih naroda, najpre Bugara, Hrvata i Srba Jovana Rajića, Stematografije Hristifora Žefaroviča, uticale i na bugarske preporoditelje. Nakon prosvetitelja, nacionalne barjake su poneli romantičari. Kada su srpski ustanici počeli da osvajaju sve veću autonomiju od Turaka, Obrenovići su podržavali na različite načine napore Bugara za oslobođenjem. Veliki broj bugarskih knjiga i neki časopisi su štampani u srpskim gradovima. S druge strane, Bugari su učestvovali u akcijama pobune u srpskim gradovima, kao npr. posle događaja na Čukur česmi.

Posle oslobođenja Bugarske i XX. vek

[uredi | uredi kod]

Tokom ratova Turske protiv Rusije i pravoslavnih država na Balkanu, oslobođena je Bugarska 1878. godine, da bi potom bila priznata, najpre na San-Stefanskom miru, a posle revizije, u suženim granicama na Berlinskom kongresu. Obostrane teritorijalne pretenzije prema neoslobođenim delovima turske imperije dovele su do srpsko-bugarskog rata 1885. godine, koji je Srbija izgubila na Slivnici, te balkanskih ratova, koje je izgubila Bugarska. Nasuprot ratnim rešenjima odnosa na Balkanu, paralelno i uvek postojala je i ideja stvaranja balkanske federacije južnoslovenskih naroda.

Gradovi

[uredi | uredi kod]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]