Rudo (Bosna i Hercegovina)
„Rudo” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Rudo (razvrstavanje).
| Rudo | |
|---|---|
|
| |
| Osnovni podaci | |
| Država |  Bosna i Hercegovina
|
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo ((1991)) | 11.572 (1991.) |
| Geografija | |
| Koordinate | 43°37′04″N 19°21′59″E / 43.6178°N 19.3664°E |
  Rudo Rudo (Bosne i Hercegovine) | |
Koordinate: 43° 37′ 04" SGŠ, 19° 21′ 59" IGD
Rudo je grad i središte istoimene općine na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine, u blizini granice sa Srbijom. Administrativno pripada Republici Srpskoj. Riječ Rudo je keltskog porijekla i znači "mjesto gdje je nešto izgorelo"[nedostaje referenca].
Poznat je po događaju iz drugog svjetskog rata, kada je na području Rudog 21.12. 1941. osnovana Prva proleterska brigada, odnosno prva "regularna" jedinica NOVJ.
Graniči sa opštinama Višegrad, Novo Goražde, Rogatica i Čajniče. To je brdsko planinsko područje sa planinama: Vučevica, Viogor, Varda i Tmor. Najveći vodeni tokovi su rijeke Lim i njegova desna pritoka Uvac. Ostale pritoke Lima su: Ustibarska rijeka, Poblaćnica, Radojna, Sutjeska i rijeka - jezero Krupica, sa dijelom korita Lima u dužini 10 km. koja je nastala izgradnjom akumulacionog jezera HE Višegrad.
Arbanasi, Arsići, Bare, Bijelo Brdo, Biševići, Bjelugovina, Bjelušine, Bjeljevine, Blizna, Boranovići, Bovan, Božovići, Budalice, Cvrkote, Čavdari, Danilovići, Dolovi, Donja Rijeka, Donja Strmica, Donje Cikote, Donji Ravanci, Dorići, Dragošuma, Dubac, Dugovječ, Džihanići, Gaočići, Gojava, Gornja Rijeka, Gornja Strmica, Gornje Cikote, Gornji Ravanci, Grabovik, Grivin, Janjići, Knjeginja, Kosovići, Kovači, Kula, Ljutava, Međurečje, Mikavice, Mioče, Misajlovina, Mokronozi, Mrsovo, Nikolići, Obrvena, Omačina, Omarine, Oputnica, Orah, Oskoruša, Past, Pazalje, Peljevići, Petačine, Plema, Pohare, Polimlje, Popov Do, Prebidoli, Pribišići, Prijevorac, Radoželje, Rakovići, Ravne Njive, Resići, Rudo, Rupavci, Setihovo, Sokolovići, Stankovača, Staro Rudo, Strgači, Strgačina, Strmica, Šahdani, Šanac, Štrpci, Trbosilje, Trnavci, Trnavci kod Rudog, Ustibar, Uvac, Vagan, Viti Grab, Zagrađe, Zarbovina, Zlatari, Zubač i Zubanj.
Područje Rudog, koje se često naziva i Donje Polimlje, u srednjovjekovnom periodu bilo je u sastavu države Nemanjića, a poslije smrti cara Dušana ovim područjem vladaju oblasni gospodari: Vojislav Vojinović, a potom njegov sinovac župan Nikola Altomanović, čija teritorija se prostirala od Dubrovnika do Rudnika. Od 1373. posle poraza Nikole Altomanovića, njegovu teritoriju podijelili su bosanski ban (od 1377 kralj) Tvrtko I Kotromanić, Lazar Hrebeljanović i Balšići. Dio Polimlja (i dio područja Rudog) tada je ušao u sastav srednjovjekovne bosanske države. Knez Lazar je uzeo Dobrun i proširio svoj uticaj do ušća rijeke Uvac u Lim. Nakon Kosovske bitke 1389. i smrti kneza Lazara i kralja Tvrtka 1391. područje Rudog je došlo pod uticaj vlasteoskih porodica iz roda Kosača (uglavnom lijeva obala Lima – Hercegovina) i Pavlovića (uzak pojas donjeg Polimlja sa desne obale Lima). Oni će vladati ovim područjem do dolaska Turaka, koji su najkasnije 1465. okupirali teritoriju Donjeg Polimlja, pa tako i područje Rudog.
Rudo je osnovano 1555 godine, kao zadužbina Mustafe paše Sokolovića - Budimskog vezira. Mustafa je bratić daleko poznatijeg Mehmed paše Sokolovića, Velikog vezira Osmanskog carstva. Obojica su rodom iz naselja Sokolovići u opštini Rudo. O tome svjedoči najznačajniji sačuvan izvor povelja-vakufnama o osnivanju Rudog iz 1555.godine.Naselje je iz temelja urađeno po načelima orijentalnog urbanizma, sa više džamija , medresa i mekteba , puteva , mostova , hanova i zanatskih radnji. Ovaj ktitor Lim je premostio ćuprijom sa pet okana, a kasaba je ubrzo izrasla u varoš sa oko 400-500 kuća. O životu Rudog u ovom periodu govore dva izvora –jedan je biografija Mustafe Sokolovića a drugi putopisi Evlije Čelebije (1662- 1664). Po njegovim riječima „kasaba ima četiri mahale sa četiri islamske bogomolje, četiri stotine tvrdo građenih kuća , prizemnih i na sprat, s vinogradima i baščama , a sve su pokrivene šindrom. To su lijepi i otmjeni dvori s kućnim kupatilima. Sve su kuće oslobođene divanskih nameta i svih teških tereta. Ima tri osnovne škole, dvije derviške tekije, dva svratišta (hana), jedno udobno javno kupatilo i pedeset dućana.“ Nakon toga, u narednih 150 godina , ova kasaba stagnira . Godine 1807-e za vrijeme I-srpskog ustanka , ustaničke jedinice iz Srbije , popalile su Rudo, Dobrun i Višegrad.Tada su izgorjeli svi objekti javne infrastrukture u Rudom i veliki broj privatnih stambenih objekata, nako čega se mjesto teško oporavilo. 1845 godine Rudo je imalo svega 46 kuća i oko 200-300 stanovnika.
Značajan napredak u privrednom pogledu Rudo je dobilo otvaranjem uskotračne pruge Sarajevo –Međeđa- Uvac i Međeđa-Vardište, godine 1906.
Rudo i njegovi žitelji, su se već od aprila 1941. našli na udaru ustaške vlasti (NDH), koja je otpočela sa progonom i likvidacijom viđenijih Srba. Na Malu Gospojinu 21. septembra 1941. ustaničke četničke jedinice su protjeravši ustaše privremeno preuzele vlast, koju će ubrzo zamjeniti italijanske okupacione snage, (sa manjim prekidima do 9. septembra 1943.) mada je okolina Rudog sve vreme ostala pod kontrolom četničkih snaga.
Partizanske jedinice su prilikom kratkotrajnog boravka u Rudom 21. decembra 1941. formirale Prvu proletersku brigadu, a njeno formiranje u posleratnom periodu biće obilježavano sve do 1991. kao dan JNA. Tim povodom u Rudom je osnovan Muzej Prve proleterske brigade.
U socijalističkoj Jugoslaviji radili su: stovarište Rudnika uglja iz Pljevalja (1955), stovarište olova i cinka iz Šuplje stijene kod Pljevalja, kao i stovarište drvne gradje ŠIK “Velimir Jakić” iz Pljevalja (1956.). U industrijskoj zoni izgradjeni su tih godina i prvi pogoni drvno-prerađivačke industrije “Polimka” pri ŠIPAD “Maglić” iz Foče i pogon metalne industrije “Metalac”, kasnije “Autodelovi” u sklopu Fabrike automobila iz Priboja (FAP). Nešto kasnije, u osmoj deceniji XX vijeka tu je podignut i silos robnih rezervi i pekara “Klas”.
U općini Rudo gradi se HE Mrsovo.
- Vladan Kujundžić , fudbaler
- Safet Zajko , bosankohercegovački borac
