Idi na sadržaj

PYGO1

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
PYGO1
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2VP7, 2VPB, 2VPD, 2VPE, 2VPG

Identifikatori
AliasiPYGO1
Vanjski ID-jeviOMIM: 606902 MGI: 1919385 HomoloGene: 41050 GeneCards: PYGO1
Lokacija gena (miš)
Hromosom 9 (miš)
Hrom.Hromosom 9 (miš)[1]
Hromosom 9 (miš)
Genomska lokacija za PYGO1
Genomska lokacija za PYGO1
Bend9|9 DPočetak72,832,927 bp[1]
Kraj72,859,463 bp[1]
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
vezivanje iona metala
methylated histone binding
Ćelijska komponenta jedro
nukleoplazma
Biološki proces protein localization to nucleus
spermatid nucleus differentiation
post-embryonic development
Wnt-signalni put
hematopoietic progenitor cell differentiation
GO:0003257, GO:0010735, GO:1901228, GO:1900622, GO:1904488 positive regulation of transcription by RNA polymerase II
Nefrogeneza
spermatid development
beta-catenin-TCF complex assembly
canonical Wnt signaling pathway
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_015617
NM_001330326
NM_001367806

NM_028116

RefSeq (bjelančevina)

NP_001317255
NP_056432
NP_001354735

NP_082392

Lokacija (UCSC)n/aChr 9: 72.83 – 72.86 Mb
PubMed pretraga[2][3]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Drozofilski pigusni homolog 1 je protein koji je kod ljudi kodiran genom PYGO1.[4]

Aminokiselinska sekvenca

[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 419 aminokiselina, a molekulska težina 45.116 Da[5]

1020304050
MPAENSPAPAYKVSSHGGDSGLDGLGGPGVQLGSPDKKKRKANTQGPSFP
PLSEYAPPPNPNSDHLVAANPFDDNYNTISYKPLPSSNPYLGPGYPGFGG
YSTFRMPPHVPPRMSSPYCGPYSLRNQPHPFPQNPLGMGFNRPHAFNFGP
HDNSSFGNPSYNNALSQNVNMPNQHFRQNPAENFSQIPPQNASQVSNPDL
ASNFVPGNNSNFTSPLESNHSFIPPPNTFGQAKAPPPKQDFTQGATKNTN
QNSSAHPPHLNMDDTVNQSNIELKNVNRNNAVNQENSRSSSTEATNNNPA
NGTQNKPRQPRGAADACTTEKSNKSSLHPNRHGHSSSDPVYPCGICTNEV
NDDQDAILCEASCQKWFHRICTGMTETAYGLLTAEASAVWGCDTCMADKD
VQLMRTRETFGPSAVGSDA
Simboli

Kloniranje i ekspresija

[uredi | uredi izvor]

WNT signalizacija kontrolira mnoge temeljne procese tokom razvoja životinja. Transdukcija WNT-a posreduje povezivanjem beta-katenina sa jedarnim TCF (npr. LEF1) DNK-vezujućim faktorima. Kramps et al. (2002) su identificirali gene za polarnost dva segmenta kod Drosophila, beznoge (Lgs) i pigopusa (Pygo), i pokazali da su njihovi proizvodi potrebni za transdukciju WNT signala na nivou jedarnog beta-katenina. Lgs kodira homolog ljudskog BCL9 , a autori su pružili genetičkeke i molekulske dokaze da ti proteini vrše svoju funkciju fizičkim povezivanjem Pygo-a s beta-kateninom. Identificirali su i izolirali dva ljudska homologa gena Drosophila Pygo, PYGO1 i PYGO2. Proteini PYGO1 i PYGO2, koji sadrže 419, odnosno 406 aminokiselina, imaju visoko konzervirani PHD prst koji komunicira s homolognim domenom-1 (HD1) BCL9. Nalazi sugeriraju da regrutacija PYGO omogućava beta-kateninu da transkripcijski aktivira WNT ciljne gene i povećala mogućnost da deregulacija ovih događaja može imati uzročnu ulogu u razvoju malignih tumora B-ćelija.[6]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000034910 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  3. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Entrez Gene: Pygopus homolog 1 (Drosophila)". Pristupljeno 23. 12. 2012.
  5. ^ "UniProt, Q9Y3Y4". Pristupljeno 17. 7. 2021.
  6. ^ Kramps, T., Peter, O., Brunner, E., Nellen, D., Froesch, B., Chatterjee, S., Murone, M., Zullig, S., Basler, K. Wnt/Wingless signaling requires BCL9/legless-mediated recruitment of pygopus to the nuclear beta-catenin-TCF complex. Cell 109: 47-60, 2002. PubMed: 11955446

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
  • PDBe-KB provides an overview of all the structure information available in the PDB for Human Pygopus homolog 1