Kilena (starogrčki: Κυλλήνη) je u grčkoj mitologiji bila Oreada ili Najada i personifikacija planine Kilini u Arkadiji, regiji Grčke u kojoj je rođen i odrastao bog putnika i pastira Hermes.[1][2] Za Kilene se kaže da je bila Hermesova dojilja dok je odrastao.
Premadjelu Pseudo-Apolodor, Kilena i Pelazg su imali sina po imenu Likaon, kralja Arkadije.[3] Inače, majka potonjeg bila je ili OkeanidaMeliboja[4] ili Dejanira, kćerka drugog Likaona.[5] Prema drugima, ona je umjesto toga bila Likaonova žena,[1] ali u drugim verzijama mita, njegova žena se zvala Nonakris.[6]
U Homerovoj himni 4 Hermesu, Hermes je ostao u pećini sa svojom majkom Majom, ali u Sofoklovoj izgubljenoj satirskoj drami Ichneutae („tragači“) Kilene je bila ta koja je njegovala malog boga.[7] Titularni satiri, koji traže Apolonu nestalu stoku (koju je Hermes ukrao) po naređenju boga, suočavaju se sa Kilenom koja daje i objašnjava ljubavnu vezu Zeusa i Maje,[8] kako je prevario svoju ženu kraljicu Heru i kako brzo beba raste, što plaši čak i nju.[9] Dok zvuk lire odjekuje, satiri se čude zvuku, a Kilena im objašnjava konstrukciju instrumenta, ostavljajući ih zbunjenim i nepovjerljivim.[10] Kilena, kada opisuje liru koju je izmislio Hermes, nudi duhovitu zagonetku, govoreći da je Zeusov sin dao novi glas mrtvom tijelu, prije nego što je otkrila da govori o mrtvoj kornjači.[11]Satiri zatim optužuju Hermesa da je ukrao Apolonu svetu stoku; Kilena odgovara da je nezamislivo optužiti samog Zeusovog sina za tako sitni zločin, te brani Hermesa ističući da nema sklonosti k krađi ni sa očinske ni sa majčinske strane Hermesove porodice.[12] papirus na kojem je sačuvana dio predstave je slomljen u trenutku kada Apolon stiže i nije jasno šta se dalje događa.
