Selena

Selena
Selena
	Detalj Selene iz rimskog sarkofaga
Grupe	Titani
Roditelji	Hiperion ili Helije ili Palas i Teja ili
Suprug(a)	Endimion
Braća	Helije
Sestre	Eja
Mitologija	Grčka mitologija

Selena (grč. Σελήνη, Selếnê) u grčkoj mitologiji je božica i personifikacija Mjeseca.^[1] Selenin je pandan u rimskoj mitologiji božica Luna. Također poznata kao Mene, ona je po tradicionalnom shvatanju kćerka titana Hiperiona i Teje, i sestra boga sunca Helija i boginje zore Eje. U poslijerenesansnoj umjetnosti, Selena je prikazivana kao prekrasna žena s blijedim licem kako vozi srebrnu kočiju koju vode volovi ili konji. Često je prikazivana kako jaše konja ili bika, noseći haljine i baklju, a na glavi joj je polumjesec. Poslije ju je u grčkoj mitologiji zasjenila Artemida, a u rimskoj Dijana.

Nekoliko ljubavnika joj se pripisuje u raznim mitovima, uključujući Zeusa, Pana i smrtnika Endimiona. U postklasičnom vremenu, Selena se često poistovjećivala s Artemidom, baš kao što je njen brat, Helije, identificiran sa Apolonom.^[2] Selena i Artemida su također bile povezane sa Hekatom i sve tri su smatrane mesečevim i lunarnim boginjama, ali se samo Selena smatrala personifikacijom samog Mjeseca. Njen rimski ekvivalent je Luna.^[3]

Porodica

Roditelji

Uobičajeni izveštaj o Seleninom porjeklu daje Hesiod u svojoj Teogoniji, gde je bog sunca Hiperion zaručio svoju sestru Teju, koja je rodila "velikog Helija i bistru Selenu i Eje koji sija nad svim što je na zemlji i nad besmrtnim bogovima koji žive na širokom nebu."^[4] Homerska himna Heliju slijedi ovu tradiciju: "Hiperion je oženio slavnu Eurifesu, svoju rođenu sestru, koja mu je rodila ljupku djecu, Eja rumene ruke i Selenu bogate kose i neumornog Helija",^[5] s Eurifesom ("široko sija") vjerovatno epitet Theje.^[6] Međutim, Homerska himna Hermesu kaže da je Selena kći Palanta, sina inače nepoznatog Megameda.^[7] Ovaj Palant se verovatno poistovećuje sa Palantom, koji je, prema Hesiodovoj Teogoniji, bio sin Titana Krija, a time i Selenin rođak.^[8] Drugi izvještaji navode još i druge roditelje za Selenu: Euripid ima Selenu drži kao Helijevu kćer (a ne sestru),^[9] dok jedan Eshilov fragment vjerovatno smatra da je Selena Letina kćer,^[10] kao i sholijum na Euripidovoj drami Feničanke koje navode Zeusa kao oca.^[11]^[12] U Vergilijevoj Eneidi, kada Nis priziva Selenu/Mjesec, on joj se obraća kao "kćerka Lete."^[13]

Potomstvo

Prema Homerovoj himni Seleni, boginja je Zeusu rodila kćer, Pandiju ("Sve-svjetlost"),^[14] "prema ljupku među besmrtnim bogovima".^[15] Grčki pesnik Alkman iz 7. vijeka p. n. e. čini Ersu ("Rosa") kćerkom Selene i Zeusa.^[16] Selena i Zeus su također rekli da su roditelji Nemeje, istoimene nimfe Nemeje, gde je Herakle ubio Nemejskog lava i gde su se održavale Nemejske igre.^[17]

Mitologija

Helije je Selenin brat. Nakon što on završi svoj put preko nebesa, Selena preuzima njegovo mjesto. Oboje su personifikacije, Helije Sunca, a Selena Mjeseca. Njihova je sestra Eja, Zora. Kao posljedak toga što ju je u grčkoj mitologiji zasjenila Artemida, često se pripisuje Seleni da je, poput Artemide, Zeusova kći. No, uglavnom je smatrana Titanidom. U homerskoj himni Hermesu govori se da je ona "svijetla Selena, kći gospoda Palanta, Megamedova sina". Apolonije od Roda donosi priču da je Selena voljela smrtnika - prekrasnog lovca ili pastira (u Pauzanijevoj verziji - kralja) Endimiona iz Male Azije. Bio je tako prekrasan da je Selena zamolila Zeusa da ga učini besmrtnim tako da je nikad ne ostavi. U drugoj verziji mita sam Endimion odlučuje zauvijek živjeti u snu. Selena je s njime imala pedeset kćeri. Homerska himna o Seleni donosi da je Selena Zeusu rodila kćeri Pandiju, sjajan i pun Mjesec - uštap te Herzu. Prema nekim izvorima, njen potomak je i nemejski lav. Selena je imala i vezu s Panom koji ju je zaveo odjenuvši se u ovčju kožu te joj je dao jaram bijelih volova koji su vukli kočiju, dok kod Homera, njenu kočiju vuku konji.

Reference

^ A Greek–English Lexicon s.v. σελήνη.
^ Hard, str. 46; Oxford Classical Dictionary, s.v. Selene; Morford, str. 64, 219–220; Smith, s.v. Selene.
^ Smith, s.v. Selene; Kerényi, str. 196–197; Oxford Classical Dictionary, s.v. Selene; Hard, str. 46; Morford, str. 64, 219–221.
^ Hard, str. 43; Hesiod, Theogony 371–374. See also Apollodorus 1.2.2, Hyginus, Fabulae Preface 12.
^ Hard, str. 46; Homeric Hymn to Helios (31) 4–7. Assuming that their order of mention is meant to be their order of birth, Hesiod and Hyginus (Fabulae Preface 12) make Helios the oldest of the siblings, with Eos the youngest, while the Hymn swaps the order of Eos and Helios, and Apollodorus (1.2.2) has Selene as the youngest, with Eos as the oldest.
^ Morford, str. 61; West 2003, str. 215 n. 61.
^ Vergados, str. 313; Hard, str. 46; Gantz, str. 34; Homeric Hymn to Hermes (4), 99–100.
^ Vergados, str. 313; Hard, str. 46; Hesiod, Theogony 375–377. As Vergados points out, there is no indication of this genealogy elsewhere in Greek texts, however for Ovid, Aurora (Dawn), the Roman counterpart of Selene's sister Eos, was the daughter of Pallas, see Fasti 4.373–374, Metamorphoses 9.421, 15.191, 15.700.
^ Hard, str. 46; Keightley, str. 54 with n. 9; Euripides, The Phoenician Women 175–176 (with scholia); so also Nonnus, Dionysiaca 5.162–166, 44.191; Scholia on Aratus 445. Keightley quotes the Euripides scholiast as saying that Aeschylus (and others) said that Selene is Helios' daughter "because she partakes of the solar light, and changes her form according to the solar positions".
^ Hard, str. 46, Gantz, str. 34–35; Aeschylus fr. 170 Sommerstein [= fr. 170 Radt, Nauck].
^ Scholia on Euripides' The Phoenician Women 179
^ Smith, s.v. Selene
^ Virgil, the Aeneid 9.404
^ Fairbanks, str. 162.
^ Hard, str. 46; Gantz, str. 34; Homeric Hymn to Selene (32) 15–16; so also Hyginus, Fabulae Preface 28. Allen, [15] "ΠανδείηΝ", says that Pandia, "elsewhere unknown as a daughter of Selene ... seems to be merely an abstraction of the moon herself". Cook str. 732 says that it seems probable that, instead of being her daughter, "Pandia was originally an epithet of Selene". Either Selene or her daughter may have been connected to the Athenian festival Pandia.
^ Hard, str. 46; ní Mheallaigh, str. 26; Keightley, str. 55; Alcman fr. 57 Campbell [= Plutarch, Moralia, 659 B = fr. 48 Bergk = fr. 43 Diehl] (see also Plutarch, Moralia 918 A, 940 A). According to Hard, "this is really no more than an allegorical fancy referring to the heavy dew-fall associated with clear moonlit nights".
^ Cook, str. 456; Smith, s.v. Selene; Pausanias, 2.15.3 has Asopus as the father of Nemea, with no mention of a mother.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Selena

[:lsj-1] A Greek–English Lexicon s.v. σελήνη.

[2] Hard, str. 46; Oxford Classical Dictionary, s.v. Selene; Morford, str. 64, 219–220; Smith, s.v. Selene.

[3] Smith, s.v. Selene; Kerényi, str. 196–197; Oxford Classical Dictionary, s.v. Selene; Hard, str. 46; Morford, str. 64, 219–221.

[4] Hard, str. 43; Hesiod, Theogony 371–374. See also Apollodorus 1.2.2, Hyginus, Fabulae Preface 12.

[5] Hard, str. 46; Homeric Hymn to Helios (31) 4–7. Assuming that their order of mention is meant to be their order of birth, Hesiod and Hyginus (Fabulae Preface 12) make Helios the oldest of the siblings, with Eos the youngest, while the Hymn swaps the order of Eos and Helios, and Apollodorus (1.2.2) has Selene as the youngest, with Eos as the oldest.

[6] Morford, str. 61; West 2003, str. 215 n. 61.

[7] Vergados, str. 313; Hard, str. 46; Gantz, str. 34; Homeric Hymn to Hermes (4), 99–100.

[8] Vergados, str. 313; Hard, str. 46; Hesiod, Theogony 375–377. As Vergados points out, there is no indication of this genealogy elsewhere in Greek texts, however for Ovid, Aurora (Dawn), the Roman counterpart of Selene's sister Eos, was the daughter of Pallas, see Fasti 4.373–374, Metamorphoses 9.421, 15.191, 15.700.

[9] Hard, str. 46; Keightley, str. 54 with n. 9; Euripides, The Phoenician Women 175–176 (with scholia); so also Nonnus, Dionysiaca 5.162–166, 44.191; Scholia on Aratus 445. Keightley quotes the Euripides scholiast as saying that Aeschylus (and others) said that Selene is Helios' daughter "because she partakes of the solar light, and changes her form according to the solar positions".

[10] Hard, str. 46, Gantz, str. 34–35; Aeschylus fr. 170 Sommerstein [= fr. 170 Radt, Nauck].

[11] Scholia on Euripides' The Phoenician Women 179

[12] Smith, s.v. Selene

[13] Virgil, the Aeneid 9.404

[14] Fairbanks, str. 162.

[15] Hard, str. 46; Gantz, str. 34; Homeric Hymn to Selene (32) 15–16; so also Hyginus, Fabulae Preface 28. Allen, [15] "ΠανδείηΝ", says that Pandia, "elsewhere unknown as a daughter of Selene ... seems to be merely an abstraction of the moon herself". Cook str. 732 says that it seems probable that, instead of being her daughter, "Pandia was originally an epithet of Selene". Either Selene or her daughter may have been connected to the Athenian festival Pandia.

[16] Hard, str. 46; ní Mheallaigh, str. 26; Keightley, str. 55; Alcman fr. 57 Campbell [= Plutarch, Moralia, 659 B = fr. 48 Bergk = fr. 43 Diehl] (see also Plutarch, Moralia 918 A, 940 A). According to Hard, "this is really no more than an allegorical fancy referring to the heavy dew-fall associated with clear moonlit nights".

[17] Cook, str. 456; Smith, s.v. Selene; Pausanias, 2.15.3 has Asopus as the father of Nemea, with no mention of a mother.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]