Posejdon

Posejdon
Posejdon
	Posejdon iz Milosa, 2. vijek p. n. e. (Nacionalni arheološki muzej Atine)
Grupe	Olimpski bogovi
Roditelji	Reja (mitologija), Kron
Suprug(a)	Amfitrita, Afrodita, Demetra
Braća	Had, Hiron, Zeus
Sestre	Hestija, Hera, Demetra
Mitologija	Grčka mitologija

Posejdon (grčki: Ποσειδῶν, trans. Poseidỗn) bio je jedan od dvanaest olimpijaca u drevnoj grčkoj religiji i mitologiji grčki bog mora i zemljotresa, koji je upravljao morem, olujama, zemljotresima i konjima.^[1] Bio je zaštitnik pomoraca i čuvar mnogih helenskih gradova i kolonija. U Grčkoj predolimpijskog bronzanog doba, Posejdon je bio poštovan kao glavno božanstvo u Pilosu i Tebi, s kultnom titulom "tresač zemlje";^[1] u mitovima o izolovanoj Arkadiji, on je povezan sa Demetrom i Persefonom i bio je poštovan kao cijenjen kao "tresač zemlje"; konj, i kao bog vode.^[2] Posejdon je zadržao obe asocijacije među većinom Grka: smatran je krotiteljem ili ocem konja,^[1] koji je udarcem svog trozuba stvorio izvore (na grčkom jeziku termini za oba su povezani).^[3] Posejdonov je pandan u rimskoj mitologiji Neptun, u ilirskoj Rodon te u etruščanskoj Nethuns.

Homer i Hesiod sugerišu da je Posejdon postao gospodar mora kada je, nakon svrgavanja njegovog oca Krona, svijet ždrijebom podijeljen između Kronovih sinova; Zeusu je dobio nebo, Had podzemni svijet, a Posejdon more, sa Zemljom i planinom Olimp koji pripadaju svoj trojici.^[1]^[4] U Homerovoj Ilijadi, Posejdon podržava Grke protiv Trojanaca tokom Trojanskog rata; u Odiseji, tokom morskog putovanja od Troje nazad kući do Itake, grčki junak Odisej izaziva Posejdonov bijes oslijepivši njegovog sina, kiklopa Polifema, što je rezultiralo da ga Posejdon kazni olujama, uzrokujući potpuni gubitak njegovog broda i pratilaca, i odgađajući njegov povratak za deset godina. Posejdon je takođe tema homerske himne. U Platonovom Timeju i Kritiji, legendarno ostrvo Atlantida bilo je Posejdonovo područje.^[5]^[6]^[7]

Prema legendi, Atena je postala boginja zaštitnica grada Atine nakon nadmetanja sa Posejdonom, iako je on ostao na Akropoli u obliku svog surogata, Erehteja. Nakon borbe, Posejdon je poslao monstruoznu poplavu na atičku ravnicu da kazni Atinjane što ga nisu odabrali.^[8]

Kult

U mikenskoj bio je kulturi poštovaniji od samog Zeusa, a natpisi s njegovim imenom pronađeni su na brojnim spomenicima i natpisima. Pomorci su mu se molili za sigurna putovanja, a katkad su utapali konje kao žrtvu. Posejdon je zauzvrat stvarao mirno more i nova ostrva. Kad je bio uvrijeđen ili ignoriran, svojim bi trozubom udario tlo te bi uzrokovao brodolome, potrese, utapanja i oluje. U Rimu je bio bog konja - Neptune Equester, zaštitnik konjskih utrka. Postojao je njegov hram u blizini konjskih trkaćih staza u Rimu - Circus Flaminius, a također i jedan u mjestu Campus Martius gdje se slavila svečanost Neptunalia 23. jula. Posejdon je prikazivan u svojoj kočiji koju vuku nilski konji ili obični konji koji mogu jahati po moru. Bio je prikazivan i s delfinima te s ribama trozupkama. Njegova je palača na dnu Egejskog mora, sazidana od koralja i dragulja.

Rođenje i djetinjstvo

Posejdon je Kronov i Rejin sin. Kao i njegovu braću i sestre, progutao ga je njegov otac. Poslije ih je spasio Zeus prisilivši svog oca da ih sve povrati. Zeus, Hekatonhiri, Giganti i Kiklopi svrgnuli su Krona i ostale Titane. Posejdona su odgojili Telhini, stanovnici ostrva Roda. Kad je svijet podijeljen na tri dijela, Zeus je dobio zemlju i nebo, Had podzemlje, a Posejdon more. Posejdon ima palaču i na Olimpu, pa je zato i morski i olimpski bog.

Ljubav

Njegova žena je Amfitrita, Nerejeva i Doridina kći, nimfa i morska božica. S njom ima sinove Roda i Tritona.
Posejdon se zaljubio u Pelopa, prekrasnog mladića, Tantalova sina. Odveo ga je na Olimp i učinio ga svojim ljubavnikom, prije nego što je to učinio Zeus s Ganimedom. Da bi mu zahvalio za njegovu ljubav, Posejdon je Pelopu dao krilatu kočiju koju je iskoristio u utrci sa Enomajem za Hipodamijunu ruku.
Posejdon je također silovao Etru koja je poslije rodila Tezeja.
Imao je vezu sa Alopom, a njen otac je zakopao živu. Posejdon ju je pretvorio u istoimeni izvor u Eleuzini.
Posejdon je spasio Amimonu od razvratnog satira, a zajedno su imali dijete - Nauplija.
Sa Meduzom je imao snošaj na podu Atenina hrama. Zbog toga je Meduza pretvorena u čudovište. Kad je poslije Perzej obezglavio Meduzu, iz njenog vrata rođeni su Pegaz i Hrisaor.
Posejdon je spavao sa Kenidom, a potom ispunio njenu želju i pretvorio je u muškarca - Keneja.
Smrtnica Tira bila je udana za Kreteja, ali je voljela Enipeja, riječnog boga, koji ju je odbijao. Jedan se dan požudni Posejdon prerušio u Enipeja i spavao sa Tirom. Potom je ona rodila blizance Peliju i Neleja.
Posejdon je silovao svoju sestru Demetru u obliku konja, a ona je bila morska božica. Posejdonu je rodila jednu kći Despenu i konja Ariona s crnom grivom. Zato je u Arkadiji Demetra bila božica sa konjskom glavom.

Posejdon i Atena

Atena se natjecala s Posejdonom tko će biti zaštitnik novog i neimenovanog grada. Dogovorili su se da će svaki od njih dati građanima jedan dar te će oni izabrati koji im je draži. Posejdon je zabio svoj trozub u tlo te se pojavio izvor koji ime je dao mogućnost trgovanja, a i vodu, no bila je slana i nije bila za piće. Atena im je ponudila stablo masline te su građani prihvatili maslinu, a i Atenu za zaštitnicu, jer stablo im je donosilo ulje, drvo i hranu. Grad je nazvan Atenom. Posejdon je stvorio prvog konja, ali je ipak Atenin dar izabran.

Drugi mitovi

Troja

Posejdon i Apolon uvrijedili su Zeusa i poslani su služiti kralju Laomedonu. On im je zapovjedio da sagrade velik zid oko grada i obećao da će ih dobro nagraditi, ali to nije i ispunio. Da bi se osvetio, prije Trojanskog rata, Posejdon je poslao morsko čudovište da napadne Troju (čudovište je poslije ubio Heraklo).

U Homerovoj Ilijadi Posejdon je bio na strani Ahejaca, a katkad je i sam učestvovao u borbi protiv Trojanaca. No, u 20. pjevanju ipak je spasio Eneju od Ahileja. U Odiseju Posejdon mrzi Odiseja jer je oslijepio njegova sina Kiklopa Polifema. Stoga je poslao na njegovu posadu oluju i odgodio Odisejev povratak na Itaku. Odiseju je, nakon što se vratio svome domu, rečeno da će morati na još jedno putovanje prije nego što može voditi sretan i miran život, bez Posejdonova gnjeva. Vrač Tiresija rekao mu je da na ostrva poštuje Posejdona, da bi ublažio njegov gnjev.

Eneida

U Vergilijevoj Eneidi je Neptun još uvijek uvrijeđen i nije na strani Trojanaca. Ali ipak im je pomogao kad je Junona (Herin pandan u rimskoj mitologiji) u prvom pjevanju htjela uništiti trojansku flotu. No, glavni je razlog bio taj što se Junona umiješala u njegovo područje. Štitio je Eneju.

Reference

^ ^a ^b ^c ^d Burkert 1985, pp. 136–139.
^ Seneca quaest. Nat. VI 6 :Nilsson Vol I str.450
^ Nilsson Vol I str.450
^ Hesiod, Theogony 456.
^ Platon (1971). Timaeus and Critias. London, England: Penguin Books Ltd. str. 167. ISBN 9780140442618.
^ Timaeus 24e–25a, R. G. Bury translation (Loeb Classical Library).
^ Also it has been interpreted that Plato or someone before him in the chain of the oral or written tradition of the report accidentally changed the very similar Greek words for "bigger than" ("meson") and "between" ("mezon") – Luce, J.V. (1969). The End of Atlantis – New Light on an Old Legend. London: Thames and Hudson. str. 224.
^ Burkert 1983, str. 149, 157.

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Posejdon na Wikimedia Commonsu.

[Burkert1985Poseidon-1] Burkert 1985, pp. 136–139.

[Nilsson450-2] Seneca quaest. Nat. VI 6 :Nilsson Vol I str.450

[Nilsson_Vol_I_p.450-3] Nilsson Vol I str.450

[Hesiod,_Theogony_456-4] Hesiod, Theogony 456.

[Plato1971Penguin-5] Platon (1971). Timaeus and Critias. London, England: Penguin Books Ltd. str. 167. ISBN 9780140442618.

[ReferenceB-6] Timaeus 24e–25a, R. G. Bury translation (Loeb Classical Library).

[ReferenceC-7] Also it has been interpreted that Plato or someone before him in the chain of the oral or written tradition of the report accidentally changed the very similar Greek words for "bigger than" ("meson") and "between" ("mezon") – Luce, J.V. (1969). The End of Atlantis – New Light on an Old Legend. London: Thames and Hudson. str. 224.

[Burkert_1983,_pp._149,_157-8] Burkert 1983, str. 149, 157.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]