Pređi na sadržaj

Otkriće Amerike

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Otkriće Amerike se pripisuje sledećim ljudima i narodima, u zavisnosti od konteksta i definicije:

Putovanja Vikinga[uredi | uredi izvor]

Nordijska ili vikinška kolonizacija Amerike je izraz koji se koristi za nastojanja starih Nordijaca, najčešće navođenih kao Vikinzi, da tokom srednjeg veka uspostave trajna naselja na području Severne Amerike.[1] Oni datiraju od 10. veka od vremena kada su vikinški moreplovci istraživali područje Severnog Atlantika i uspeli otkriti Evropljanima dotle nepoznata kopnena područja kao što su Grenland i ivična područja severnoameričkog kontinenta. Na Grenlandu su osnovana trajna naselja koja su se uspela održati sledećih 500 godina, dok su se na obalu Severne Amerike povremeno slale ekspedicije s ciljem dobavljanja drva i drugog materijala; pokušaji uspostave trajnih naselja su, pak, obustavljeni, što se najčešće tumačilo previše jakim otporom Skraelinga, odnosno domorodačkih Indijanaca.[2] Navodi o vikinškim pohodima u zemlju Vinland, navođeni u sagama se dugo nisu shvatali ozbiljno, sve dok 1960. godine na severu Labradora nije pronađen arheološki lokalitet Lansi Medouz.

Kolumbova putovanja[uredi | uredi izvor]

Pre nego što su Portugalci stigli do svog cilja, đenovljanski moreplovac Kristifor Kolumbo je na svim stranama tražio materijalna sredstva da ostvari svoj plan koji je sažet u rečima „tražiti istok preko zapada i idući na zapad stići ćeš u zemlje gde se rađaju začini“.

Pored čvrstog uverenja da zemlja ima oblik lopte, Kristofer se oslanjao i na kartu firentinskog geografa Toskanelija koja je bila dosta netačna jer su obale Japana bile nacrtane na udaljenosti od jedne trećine Zemljinog obima. Zbog toga je put izgledao upola kraći no što je u stvari bio. Kolumbo je najozbiljnije shvaćen u Španiji, uspeo je da odbrani svoj plan pred univerzitetom u Salamanki, pa je kraljica Izabela I od Kastilje pristala da ga pomogne. Međutim, rat protiv Mavara odložio je ostvarenje plana sve do 1492. godine.[3]

Tada je kraljica dala najveći deo potrebnog novca, drugi deo je uložio bogati brodovlasnik Pinzon, koji je učestvovao u putovanju, a jedan malo deo uložio je sam Kolumbo od svog skromnog imetka. Ekspedicija koja je dovela do otkrića Amerike bila je organizovana u obliku trgovačkog društva.

U proleće 1492. tri karavele „Pinta“, „Ninja“ i „Santa Marija“ sa oko 90 članova posade isplovile su iz španske luke Palos. Na Kanarskim ostrvima je izvršena popravka jednog broda, a zatim je nastavljena plovidba ka zapadu.

Kolumbo se iskrcava na ostrvo Gvanahani

Posle dva meseca su se pojavili ohrabrujući znaci, biljke na vodenoj površini i ptice kao vesnici bliskog kopna. Konačno 12. oktobra 1492. godine izmučeni moreplovci su stali na čvrsto tlo i to na ostrvu Gvanahani, koje je Kolumbo nazvao San Salvador („Sveti Spasitelj“).[4]

Otkrivene su uskoro i obale Kube, Haitija, ali od očekivanog izobilja začina, srebra i zlata ni traga.

U Španiji je Kolumbo doživeo pravi trijumf, tvrdeći da je otkrio Indiju, te se u Evropi odomaćio izraz Indijanci za stanovnike Američkog kontinenta. Kolumbo je preduzeo još tri putovanja. Pri tome je naišao na Jamajku, zatim na obale Srednje Amerike.


On je u svom putopisu izrazio pretpostavku da je u pitanju do tada nepoznati deo sveta. Ovaj putopis dao je povod evropskim geografima da novi kontinent nazovu Terra America (Američka zemlja). Predstave o novom kontinentu postale su jasnije kada je Vasko Nunjez de Balboa 1513. godine otkrio Tihi okean prešavši Panamski prevlaku, što predstavlja početak procesa kolonizacije američkog kontinenta.[4]


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Vinland sagas: the Norse discovery of America
  2. ^ [ Irwin, Constance; Strange Footprints on the Land; Harper&Row, New York. 1980. ISBN 978-0-06-022772-2.]
  3. ^ Znanje.org
  4. ^ a b Kolumbova plovidba

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]