Reuven Eldar
| Reuven Eldar | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Ruben Lederer 27. 11. 1926. Osijek, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Smrt | 15. 4. 2015. (dob: 88) Tel Aviv, Izrael |
| Nacionalnost | Jugoslaven Izraelac |
| Etnicitet | Židov[1][2] |
| Državljanstvo | FNR Jugoslavija Izrael |
| Alma mater | Medicinski fakultet u Jeruzalemu |
| Suprug/a | Eva (Samatana) Eldar |
| Djeca | Dorit Eldar Noa Eldar |
| Roditelji | Miroslav Lederer Jelka (Selinger)[3] Lederer |
| Nagrade | Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića[4] |
Reuven Eldar (rođen: Ruben Lederer) (27. 11. 1926, Osijek - 15. 4. 2015, Tel Aviv, Izrael), izraelski liječnik, cionist,[5] profesor i stručnjak za kvalitetu u sustavu zdravstva, brigadni general i šefa saniteta Izraelskih obrambenih snaga (IDF) rodom iz Osijeka.[2]
Dr. Reuven Eldar je rođen 27. 11. 1926 u osječkoj židovskoj porodici Miroslava i Jelke Lederer. Reuven se 1930 sa porodicom preselio u Novi Sad gdje mu je otac otvorio advokatsku kancelariju.[1] U Novom Sadu je pohađao osnovnu školu Đorđe Natošević, a potom Drugu mušku gimnaziju.[1][6] Tada je bio član sportskog društva Makabi i Hasomera hacaira.[6] Pred izbijanje Aprilskog rata tj. okupacije Kraljevine Jugoslavije, Reuven je sa porodicom bio prisiljen pobjeći iz Novog Sada u Vrbasku banovinu tj. Bosnu i Hercegovinu, a zatim u Zagreb.[1][6] U Zagrebu, u tadašnjoj samoproglašenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), je hodao je gradom kao dječak obilježen ponižavajućom žutom trakom na kojoj je bilo ispisano slovo Ž (Židov). Nije mogao ići u redovnu školu, nije smio ulaziti u bazen ni ići na nogometne utakmice, što mu je posebno teško palo.[2] Iz Zagreba je ubrzo sa porodicom prebjegao u Kaštel Lukšić, kraj Splita, tada pod talijanskom okupacijom zonom.[1] Tu ih je ubrzo uhapsila talijanska vojska i sa osalim židovskim izbeglicama u Kaštelima i Splitu prebacila u Italiju, gdje je bio internirana u selu Cocconato d’Asti u Pijemontu.[6] Tu je Reuven kod jednog električarskog majstora počeo šegrtovanje, iako je mogao dobiti stipendiju za nastavak školovanja. Kapitulacijom Italije, Reuven je sa porodicom prebjegao u Švicarsku gdje su se morali obavezati da će, kada se Drugi svjetski rat završi, napustiti švicarski teritoriji.[1]
Završetkom rata vratili su se u Novi Sad. Tu je Reuven nastavio ratom prekinuto školovanje u Partizanskoj gimnaziji. Poslije položene velike mature, 1947, upisao se na Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu. Godinu dana kasnije, u prvoj organiziranoj akciji preseljavanja jugoslavenski Židova u Izrael (brodom S.S. Kefalos), emigrirao je u Izrael zajedno sa suprugom Evom, koja je jedina od porodice preživjela koncentracijski logor Auschwitz. Dolaskom u Izrael upisao se na novootvoren Medicinski fakultet u Jeruzalemu, te je povremeno radio kao noćni čuvar, lučki radnik i na plantažama naranči. Predavanja na fakultetu je slušao na hebrejskom, bilješke zapisivao na srpskohrvatskom, a učio je iz udžbenika na engleskom jeziku. Diplomirao je 1955 godine, te je hebreizovao svoje dotadašnje prezime Lederer u Eldar. Reuvenova supruga je u Izraelu radila kao laborantkinja, te je rodila dvije kćerke, Dorit i Nou. Nakon diplome odslužio je obavezni vojni rok u IDF-u i nakon toga upućen je na oficirski kurs, a potom dodjeljen oklopnim jedinicama s kojima je učestvovao u Sinajskom ratu 1956 godine. Preseljenjem u Haifu počeo je specijalizaciju iz neurologije, u tamošnjoj prestižnoj bolnici Rambam, a koju je kasnije nastavio u Londonu. Po povratku u Izrael razmješten je na razne odgovornije dužnosti u IDF-u, da bi 1967 godine bio naimenovan za šefa saniteta cijelog IDF-a u činu brigadnog generala.[1]
I van IDF-a ostali su zapaženi Reuvenovi uspjesi u približavanju visoko kvalitetnih zdravstvenih ustanova i bolnica frontu tj. jedinicama koje vode borbe. Iz IDF-a je demobiliziran 1973 godine. Te godine umrla mu je supruga pod tragičnim okolnostima. Posle demobilizacije Reuven se intenzivno bavio problemima javnog zdravstva i zdravstvene administracije. Bio je postavljen za direktora bolnice Rambam, a kasnije za šefa Centra za rehabilitaciu i fizikalnu medicinu Levenstein u Ranani. Biran je za profesora Medicinskog fakulteta u Beer Ševi gdje je vršio i dužnost prodekana. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ga je poslala na Daleki istok sa sjedištem u Manili, na Filipinima. Godine 1972 SZO ga je uputio u SFR Jugoslaviju gdje je organizirao kurseve za rehabilitaciju invalida.[1] Od 1992 redovito je posjećivao Hrvatsku,[2] te pritom bio gostujući profesor na Medicinskim fakultetima u Osijeku i Splitu, te je držao predavanja u Zagrebu i Mostaru. Izabran je za počasnog člana Zbora liječnika Hrvatske. Njegovi radovi knjige o problemima rehabilitacije i lječenja invalida, objavljene i u Hrvatskoj, poznate su u svijetu među stručnjacima iz te oblasti. Na kongresima i drugim stručnim skupovima održavao je srdačne odnose s kolegama iz SFR Jugoslavije usprkos poznatoj jugoslovenskoj politici prema Izraelu. Bio je bliski prijatelj sa Gojkom Nikolišem.[1] Uz to, bio je aktivan član brojnih međunarodnih udruga, te uredničkih odbora nekoliko znanstvenih časopisa, uključujući i Croatian Medical Journal.[2] Po završenom radu u Ranani tj. nakon penzionisanja, Reuven se preselio u Tel Aviv gdje je živio do smrti.[1]
2007 godine, u rezidenciji hrvatskog veleposlanika u Izraelu Ivana Del Vechija, Reuvenu je svečano dodijeljen Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za posebne zasluge u poboljšanju hrvatskog zdravstvenog sustava. Riječ je o najvećem priznanju koje hrvatska Vlada dodjeljuje u području znanosti.[2]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Jevrejski pregled (Glasilo Saveza jevrejskih opština Srbije); Teodor Kovač; In memoriam: Dr Reuven Eldar; stranica 34; broj 103, jun / jul 2015, Beograd.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Sandra Milković (13. 10. 2007). Dr. Elder: Veseli me orden zemlje gdje su me htjeli ubiti. Jutarnji list. Preuzeto 5. 7. 2015
- ↑ (en) Reuben Eldar. Prabook. Preuzeto 5. 7. 2015
- ↑ (en) A Personal Narrative of Prof. Reuben Eldar, Laureate of Croatian National Decoration for Humanitarian Work. National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine (Decembar, 2006). Preuzeto 5. 7. 2015
- ↑ (en) Eldar (Lederer), Reuven. Encyclopaedia Judaica (1. 1. 2007). Preuzeto 5. 7. 2015
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Dr. Reuven Eldar. Makabijada. Preuzeto 5. 7. 2015