Prijeđi na sadržaj

Prirodoslovni problemi (Seneka)

Izvor: Wikipedija
Prirodoslovni problemi
Rukopis iz 13. stoljeća napravljen za katalonsko-aragonski dvor
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovNaturales quaestiones
DržavaRimsko Carstvo
Jeziklatinski
Tematikafilozofija prirode
Žanr(ovi)filozofija
Datum izdanja62-64. g. n.e.

Prirodoslovni problemi (latinski: Naturales quaestiones) djelo je iz oblasti filozofije prirode koje je napisao Lucije Anej Seneka oko 65. godine. To nije sustavna enciklopedija poput Poznavanja prirode Plinija Starijeg, iako s Plinijevim djelom predstavlja jedno od rijetkih rimskih djela posvećenih istraživanju prirodnog svijeta. Senekina ispitivanja prirode odvijaju se uglavnom kroz razmatranje stavova drugih mislilaca, kako grčkih tako i rimskih, premda nije bez originalnih misli. Jedna od najneobičnijih karakteristika djela jest to što Seneka obrazlaganje filozofije prirode kombinira s moralizirajućim epizodama koje, kako se čini, nemaju mnogo veze s glavnim predmetom djela. U posljednje se vrijeme proučavanje Prirodoslovnih problema velikim dijelom usredotočuje upravo na objašnjavanje ove značajke djela. Često se sugerira da je svrha ove kombinacije etike i filozofske "fizike" pokazati usku povezanost između ova dva dijela filozofije, u skladu s postavkama stoicizma.[1]

Datiranje

[uredi | uredi kod]

Najraniji datum (terminus post quem) za nastanak ovog djela jest 60. godina,[2] a općenito se smatra da je napisano između 62. i 64. godine.[3]

Sadržina

[uredi | uredi kod]

Prirodoslovni problemi upućeni su Senekinom prijatelju Luciliju Mlađem:[4]

Nisam nesvjestan, Lucilije, izvrsni čovječe, toga koliko je velik pothvat čije temelje postavljam u svojoj starosti, sada kad sam odlučio proputovati svijetom, potražiti njegove uzroke i tajne i predstaviti ih drugima da o njima uče.

– Seneka, Prirodoslovni problemi, III, 1.

Djelo je izvorno imalo osam knjiga, ali knjizi o Nilu (knjiga 4a) nedostaje drugi dio, dok knjizi o tuči i snijegu (knjiga 4b) nedostaje prva polovica.[3] Ove dvije knjige rukopisna je tradicija spojila u knjigu 4.

Sadržina ovih sedam knjiga je sljedeća:[4]

  1. meteori, halo, duge, lažna sunca itd.
  2. munje i gromovi (teorija grmljavinskih oluja).[5]
  3. voda; ova knjiga sadrži i opis rimskih izmjenjivača topline, koji su se nazivali dracones ili "miliaria"; i opis potopa.
  4. Nil (4a); tuča, snijeg i led (4b) (teorija tuče).[6]
  5. vjetrovi.
  6. potresi i izvori Nila.
  7. komete.

Znanstvenici se ne slažu o izvornom redoslijedu knjiga.[7][8] Nekoliko znanstvenika smatra da je izvorni redoslijed onaj koji je predložio Harry M. Hine: knjiga 3 (prvo), zatim knjige 4a, 4b, knjiga 5-7, potom knjiga 1 i na kraju knjiga 2.[9][10]

Teme

[uredi | uredi kod]

Djelo predstavlja studiju o pitanjima fizike i meteorologije.[11] To je jedno od rijetkih rimskih djela koja se bave znanstvenim pitanjima. To nije sustavno djelo, već zbirka činjenica o prirodi preuzetih iz raznih pisaca, grčkih i rimskih, od kojih mnoge predstavljaju rijetke zanimljivosti. Djelo je prošarano mnogobrojnim moralnim primjedbama; i doista se čini da je koncept cjeline naći utemeljenje etike u poznavanju prirode.[4] U djelu postoji nesporno isprepletanje etičkih zapažanja s pitanjima prirode ("fizike").[3][12]

Uvod u kome se veliča upoznavanje i izučavanje prirode sastavljeno je sasvim u stoičkom duhu. I izbor tema ovisi o stoičkoj tradiciji kakva je prisutna i u Manilijevom spjevu o astronomskim pitanjima. Prirodne se pojave, naime, opisuju ne iz neke ljudske radoznalosti, nego s određenim etičko-filozofskim ciljem: upoznati samo božanstvo. Temelj ovog shvaćanja jest stoičko panteističko poistovjećivanje kozmosa i božanstva, kao i stoičko učenje orijentalnog porijekla o vezama između svemira kao makrokozmosa i čovjeka kao mikrokozmosa.[13]

Stoički su filozofi od samih početaka svoje škole smatrali da je telos (cilj) njihovih napora život kata physin (prema prirodi).[14] Tako je za Seneku vrlina u čovjeku ovisila o tome da se ponaša prirodno.[15] Najviše dobro ili vrlina jest živjeti "u skladu s vlastitom prirodom" (secundum naturam suam vivere, u Ep. 41, 9; Ep. 121, 3), gdje se misli i na prirodu općenito i na vlastitu urođenu prirodu.[15]

Seneka je bio carev savjetnik tijekom ranog dijela Neronove vladavine prije nego što je pao u nemilost, i filozof četiri puta hvali Nerona u Prirodoslovnim problemima. Jedna manje izravna aluzija na njegovu bivšu ulogu može se naći u 2. knjizi, kada se Seneka, tijekom rasprave o munjama (knjiga II, 43) poziva vladare da uvijek konzultiraju svoje savjetnike.[16] Seneka je smatrao da bi poticanje aktivnog interesa za znanost kod Nerona bilo korisno za carev moral.[16]

Što je najvažnije? Da ne pripustite loše namjere u svoj um, da dignete čiste ruke do neba ... da podignete svoj duh visoko iznad slučajnih pojava .... iz tih će razloga proučavanje prirode biti korisno ..... mi ćemo ostaviti iza sebe ono što je gnusno .... odvojite um, koji treba biti uzdignut i velik, od tijela ... kada smo svoj intelekt vježbali na skrivenim nejasnoćama, neće biti ništa manje učinkovit u stvarima koja se vide.

– Seneka, Prirodoslovni problemi, III.

Kontemplacija prirode za Seneku "oslobađa um"[17] i tako omogućuje čovjeku da pobijedi zlo i da iskustvom sveukupnosti (totum)[3] prirode razvije svijest i bude kompatibilniji s izravnim iskustvom Boga, uzdižući vlastitu moralnu prirodu.[17][18]

Za Seneku, Bog je prirodno u svim stvarima:[19][20]

quisquis formator universi fuit sive ille Deus est portens omnium, sive incorporalis ratio, ingentium operum artifex, sive divinus spiritus, per omnia, maxima, minima, aequali intentione diffusus
Tko god je kreirao svemir, bilo svemogući Bog, bilo tjelesni Razum, bilo božanski Duh, jednako se raširio kroz sve stvari, najveće i najmanje.[21]

Postizanje egzistencije u skladu s ispravnim načinom života (koji je etičan) ovisi o tome da li će čovjek to postojanje ispuniti u skladu s načelima prirodnog zakona ili ius naturae (str. 258.[17]) božanskog univerzalnog poretka (Seneka, Pisma o moralu, 76, 23 kao što je prikazano na str. 84-85[15]), inherentnog sveukupnosti prirode.[3][15][17] Izgraditi život u dogovoru s prirodom (όμολογουμένως τή φύσει).[22]

Kasnija povijest

[uredi | uredi kod]

Premda ovo djelo ima malo znanstvene vrijednosti, u srednjem vijeku bilo je korišteno kao prirodoslovni udžbenik.[1]

Poznata povijest teksta započinje u 12. stoljeću.[8] Erazmo Roterdamski nekoć je posjedovao jednu kopiju djela, koja je prije pripadala humanistu Rudolfu Agrikoli iz 15. stoljeća.[23]

Prvo izdanje (editio princeps) objavljeno je u Veneciji 1490. godine.[24]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ 1,0 1,1 Howatson 1997, s.v. "Seneca (2)"
  2. ↑ J. Tracy cross-references Hine (2006) in Jonathan Tracy (2014). Lucan's Egyptian Civil War. Cambridge University Press. str. 104. ISBN 978-1107072077. Pristupljeno 18.3.2015. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 GD Williams (2012). The Cosmic Viewpoint: A Study of Seneca's 'Natural Questions'. Oxford University Press. ISBN 978-0199742516. Pristupljeno 17.3.2015. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 George Long (ed.William Smith). Seneca, L. Annaeus. Little, Brown and Company Boston 1867. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-06. Pristupljeno 21.10.2011. 
  5. ↑ Posidonije, Ian Gray Kidd - Posidonius: The commentary. Vol.2 (p.503) (Cambridge University Press, 1988) ISBN 0521354994 [Pristupljeno 18.3.2015].
  6. ↑ Ian Gray Kidd - p.510 [Pristupljeno 18.3.2015].
  7. ↑ Limburg, F. J. G., 2007, Doctoral thesis, p. 10-11. Leiden University
  8. ↑ 8,0 8,1 M von Albrecht - A History of Roman Literature: From Livius Andronicus to Boethius : with Special Regard to Its Influence on World Literature (p.1193) Editor GL Schmeling (BRILL, 1997) ISBN 9004107118 [Pristupljeno 17.3.2015]
  9. ↑ Open Library at The Internet Archive - (shows) Table of Contents of Natural questions translated by Harry M. Hine Chicago : University of Chicago Press, 2010 ISBN 0226748383 [Pristupljeno 16.3.2015]
  10. ↑ Jonathan Tracy (2014). Lucan's Egyptian Civil War. Cambridge University Press. ISBN 978-1107072077. Pristupljeno 17.3.2015. 
  11. ↑ J Sellars - Stoicism (Routledge, 5 Dec 2014) ISBN 1317493915 [Pristupljeno 16.3.2015]
  12. ↑ Limburg, F. J. G., 2007, Doctoral thesis, p. 1-2. Leiden University
  13. ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 457
  14. ↑ D Mehl (2002). The Stoic Paradoxes according to Cicero (in) Vertis in Usum. Walter de Gruyter. str. 40. ISBN 3598777108. Pristupljeno 19.3.2015. 
  15. ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 Groenendijk, Leendert F. and de Ruyter, Doret J.(2009). 'Learning from Seneca: a Stoic perspective on the art of living and education', Ethics and Education. str. 81–92. DOI:10.1080/17449640902816277. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 17.3.2015. 
  16. ↑ 16,0 16,1 Jonathan Tracy (2014). Lucan's Egyptian Civil War. Cambridge University Press. str. 246–251. ISBN 978-1107072077. Pristupljeno 18.3.2015. 
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 17,3 MS Bjornlie (2013). Politics and Tradition Between Rome, Ravenna and Constantinople: A Study of Cassiodorus and the Variae. Cambridge University Press. str. 527–554. ISBN 978-1107028401. Pristupljeno 18.3.2015. 
  18. ↑ GD Williams (2012). The Cosmic Viewpoint: A Study of Seneca's 'Natural Questions'. Oxford University Press. str. 3. ISBN 978-0199742516. Pristupljeno 17.3.2015. 
  19. ↑ M Vassányi - Bayle's identification of Spinozism with the World-Soul theory (3. odjeljak na str. 219) u: Anima Mundi: The Rise of the World Soul Theory in Modern German Philosophy: The Rise of the World Soul Theory in Modern German Philosophy (Springer Science & Business Media, 16 Nov 2010) ISBN 9048187966 (Volume 202 of International Archives of the History of Ideas) [Pristupljeno 18.3.2015].
  20. ↑ G Reydams-Schils - Seneca's Platonism (in) Ancient Models of Mind: Studies in Human and Divine Rationality (str. 205) (edited by A. Nightingale, D. Sedley) Cambridge University Press, 11 Nov 2010 ISBN 1139489763 [ Pristupljeno 18.3.2015].
  21. ↑ R Lynam - The British Essayists: Lucubrations, or Winter evenings. General index (p.94) J. F. Dove, 1827 (original copy from Harvard University) [Pristupljeno 18.3.2015].
  22. ↑ J Wildberger - Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist (p.315) Brill's Companions in Classical Studies (edited by Andreas Heil, Gregor Damschen) BRILL, 13 Dec 2013 ISBN 9004217088 [Pristupljeno 18.3.2015].
  23. ↑ J Sperna Weiland, W Th. M. Frijhoff - Erasmus of Rotterdam: The Man and the Scholar: Proceedings of the Symposium Held at the Erasmus University, Rotterdam, 9-11 November 1986, Volumes 9-11 (p.159) (Brill Archive, 1988) ISBN 9004089209 [Pristupljeno 17.3.2015].
  24. ↑ HM Hine - Studies in the Text of Seneca's "Naturales Quaestiones" - Bibliography (Walter de Gruyter, 1 Jan 1996) ISBN 3110958074 [Pristupljeno 16.3.2015].

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York. 
  • Mutschler, Fritz-Heiner (2013), „De Beata Vitae”, Heil, Andreas; Damschen, Gregor, Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist, BRILL, ISBN 9004154612 
  • Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), „Annaeus Seneca (2), Lucius”, Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726 
  • Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London. 
  • Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Prirodoslovni_problemi_(Seneka)&oldid=41561672