Prijeđi na sadržaj

Stupanj (slobodno zidarstvo)

Izvor: Wikipedija
Struktura stupnjeva Yorčkog obreda (lijevo) i Škotskog obreda (desno).
Ovo je članak o slobodnom zidarstvu. Za druga značenja pogledajte članak Stupanj.

U slobodnom zidarstvu, stupanj se dodjeljuje slobodnom zidaru (masonu) od strane članova njegove masonske lože koji već posjeduju taj isti stupanj.

Dvostruko značenje pojma "stupanj"

[uredi | uredi kôd]

Iako se radi o jednoj riječi, pojam "stupanj" u slobodnom zidarstvu ima dva različita značenja:

  1. Stupanj kao zvanje – označava zvanje koje se dodjeljuje članu masonske zajednice.
  2. Stupanj kao razina – odnosi se na razinu, rang ili položaj tog zvanja u hijerarhiji određenog slobodnozidarskog obreda.

Ova dva značenja često su međusobno povezana, ali svako ima svoj specifičan kontekst u okviru slobodnozidarske strukture i tradicije.

Primjeri:

Tri simbolička stupnja

[uredi | uredi kôd]

Slobodno zidarstvo je u početku imalo samo dva stupnja: učenika (engl. Entered Apprentice) i pomoćnika (Fellow Craft). Treći stupanj, majstor (Master Mason), uveden je kasnije, oko 1725. godine u Londonu.[1]

Ova tri stupnja zajednički se nazivaju simboličkim stupnjevima i prakticiraju se u simboličnim ložama, koje se često nazivaju "plave lože" zbog učestale upotrebe plave boje u njihovom dekoru.

Ova osnovna struktura slobodnog zidarstva naziva se zanatsko ili plavo slobodno zidarstvo. Njegova autonomija u odnosu na kasnije razvijene stupnjeve smatra se jednim od ključnih uvjeta masonske regularnosti u većini masonskih nadležnosti diljem svijeta.

Mnoštvo dodatnih stupnjeva

[uredi | uredi kôd]

U drugoj trećini 18. stoljeća, u Engleskoj, Francuskoj te potom i Njemačkoj, pojavili su se mnogi novi stupnjevi koji se kolokvijalno nazivaju visoki (viši, dodatni) stupnjevi (fran. hauts grades; engl. Side Degrees).[2] Ovi stupnjevi, koji se općenito smatraju dopunama stupnju majstora, reorganizirani su u posljednjoj trećini istog stoljeća u koherentne sustave koji se nazivaju slobodnozidarski obredi i koji trima temeljnim stupnjevima dodaju nekoliko dodatnih stupnjeva kako bi se dobio ukupan broj stupnjeva koji varira prema obredima:

U ovim obredima visoke stupnjeve najčešće vode organizacije (tijela ili redovi) neovisne o onima koje upravljaju simboličkim stupnjevima. Na primjer, u Drevnom i prihvaćenom škotskom obredu, trima simboličkim stupnjevima obično upravlja "Velika loža", neovisno o "Vrhovnom vijeću" koje upravlja od 4. do 33. stupnja. U Sjedinjenim Državama ta je neovisnost utoliko veća što se Drevni i prihvaćeni škotski obred ili Ispravljeni škotski obred tamo prakticiraju tek od 4. stupnja, uz vrlo rijetke iznimke.

Stupanj neovisnosti između ove dvije vrste organizacija, koji varira prema nadležnostima, epohama, obredima i državama, često se spominje u kontroverzama oko slobodnozidarske regularnosti.

Ujedinjeno Kraljevstvo

[uredi | uredi kôd]

U Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje dominira Emulacijski obred na razini simboličkih stupnjeva, stupnjevi Svetog kraljevskog luka i Majstora znaka imaju poseban status i oni su obvezni stupnjevi za druge visoke stupnjeve.

Sjeverna Amerika

[uredi | uredi kôd]

U Sjevernoj Americi, osobito u Sjedinjenih Država, gdje se uglavnom prakticira Yorški obred, brojni dodatni stupnjevi mnogo su neovisniji o simboličkim stupnjevima. Njima upravljaju brojne organizacije neovisne jedna o drugoj koje se nazivaju "pridružena tijela ili redovi", odnosno "Savezni masonski stupnjevi". Ovi stupnjevi i organizacije koje njima upravljaju najvećim su dijelom isključivo američke i praktički nepoznate izvan Sjedinjenih Država, s značajnom iznimkom Drevnog arapskog red plemića mističnog Hrama Shrine tj. Šrajnera. Među ovim brojnim organizacijama, tri su uže povezane s Yorškim obredom:

  • Glavni veliki kapitel (stupnjevi majstora znaka, bivšeg majstora, najuzvišenijeg majstora i majstora Kraljevskog luka)
  • Glavni veliki koncil (stupanjevi kraljevskog majstora, odabranog majstora i najodličnijeg majstora)
  • Viteški redovi (stupnjevi vitezova reda Crvenog križa, Malteškog reda i reda Templara)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Dachez, Roger. 2003. Histoire de la franc-maçonnerie française (francuski). PUF. str. 61
  2. Hivert-Messeca, Yves. 2. siječnja 2018. Les Premiers pas des Hauts Grades en France (1735/1745) (francuski). Pristupljeno 23. kolovoza 2023.