Švedski obred
Švedski obred ili Švedski sustav (šved. Svenska systemet, engl. Swedish Rite) je slobodnozidarski obred koji je uobičajen u skandinavskim zemljama i, u ograničenoj mjeri, u Njemačkoj. Razlikuje se od ostalih grana masonerije po tome što, umjesto da ima tri samostalna temeljna stupnja i naizgled beskrajne dopunske stupnjeve i dodatna tijela, ima integrirani sustav s deset stupnjeva. Također se razlikuje po tome što se napredovanje u Švedskom obredu temelji na kretanju kroz deset stupnjeva, a ne na kretanju kroz časničke dužnosti. Temeljna razlika je stav Švedskog obreda o vjerskoj pripadnosti: anglo-američko regularno slobodno zidarstvo uvjetuje vjerovanje u bilo koju teističku religiju, a kontinentalno 'liberalno' slobodno zidarstvo ne uvjetuje vjerovanje ni u jednu religiju, dok je švedska masonerija specifično kršćanska i uvjetuje svim svojim članovima vjerovanje u Presveto Trojstvo. Unatoč tome, Ujedinjena velika loža Engleske priznaje sve glavne konstitucije švedskog obreda kao regularne i međusobno se priznaju.
Švedski obred je zadani i najčešći masonski obred u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj i na Islandu. U Finskoj postoji sporazum o podijeljenoj jurisdikciji između domaće Velike lože Finske, standardne masonerije anglo-američke tradicije, i Provincijske velike lože Švedskog obreda, Švedskog reda slobodnih zidara. Varijantni oblik švedskog obreda u Njemačkoj radi Velika državna loža slobodnih zidara Njemačke, gdje je to jedan od pet samostalnih velikih loža koje koegzistiraju unutar krovne skupine Ujedinjenih velikih loža Njemačke.
Iako potpuno neovisne jedna o drugoj, skandinavske velike lože blisko surađuju kako bi osigurale da njihovi rituali budu što sličniji.
Od 7. studenoga 2006. godine svi akti Švedskog reda slobodnih zidara javno su dostupni na internetu. Između ostalog, ti akti brane bilo kojem članu da stječe prednosti izvan lože korištenjem lože kao instrumenta. Zakoni također naglašavaju dobrotvorna djela članova i poštivanje zlatnog pravila.
Švedski obred ima otprilike 16.800 članova u švedskoj jurisdikciji (od toga 15.400 u Švedskoj i 1.400 u Finskoj),[1] zatim 8.000 u Danskoj, 3.500 na Islandu i 16.700 u Norveškoj.[2]
Članovi moraju imati najmanje 21 godinu i biti na dobrom glasu; moraju imati preporuke najmanje dva člana, od kojih jedan mora imati najmanje sedmi, a drugi najmanje treći stupanj.[3] Tradicionalno je pravilo da svaki kandidat mora doći svojom voljom tako da je pozivanje kandidata strogo zabranjeno.
Posljednji uvjet je izjava kandidata da se pridržava kršćanske vjere. Ako je kršćansko vjerovanje kandidata dvojbeno može se zatražiti rodni list; u skandinavskim zemljama rodni listo sadrži polje za religiju. Zahvaljujući vjerskoj tradiciji skandinavskih naroda ovaj obred ima jake poveznice s raznim nacionalnim luteranskim crkvama koje su većinske crkve svih naroda švedskog obreda. Međutim, pripadnici bilo koje trojstvene kršćanske denominacije prihvaćaju se u članstvo. Pripadnike određenih pokreta koje ne priznaje Svjetski savez crkava isključuje za kandidaturu u ovom obredu; to uključuje Mormone, Crkvu ujedinjenja i Jehovine svjedoke.[4]
Masonerija Švedskog obreda ima deset stupnjeva podijeljenih u tri skupine.[1] Prve dvije skupine su lože, dok je treća kapitel. Masoni od I. do III. stupnja okupljaju se u loži sv. Ivana (ekvivalent plavoj loži), masoni od IV. do VI. stupnja stupnja sastaju se u loži sv. Andrije (u nekim područjima ekvivalentno Škotskom obredu), dok se masoni od VII. od X. stupnja sastaju u svojim kapitelima.
Kao dragocijenu relikviju iz prethodno prakticiranog Obreda strožeg opsluživanja, Velika loža Danske drži stupanj iskušenika između VII. i VIII. stupnja.[5]
Svi časnici velike lože moraju biti vitezovi i zapovjednici Crvenog križa ili jednostavno "R&K", kojih ima ograničen broj. Iako formalno nisu stupanj, ponekad se kaže da su časnici velike lože, kao sredstvo izražavanja hijerarhijske prirode reda, stekli XI. stupanj. Budući da je biti vitez i zapovjednik Crvenog križa povezan s dužnostima ureda velike lože, samo će mali broj masona Švedskog obreda to postati.
- stupnjevi sv. Ivana
- stupnjevi sv. Andrije
- 4°/5° – učenik i pomoćnik (Lärlinge-Medbroder), dvostruki stupanj
- 6° – majstor (Mästare)
- stupnjevi kapitela
- 7° – vitez Istoka (Riddare av Öster)
- iskušenik – samo u Danskom redu
- 8° – vitez Zapada (Riddare av Väster)
- 9° – brat povjerenik lože sv. Ivana (Förtrogen Broder av Johanneslogen)
- 10° – brat povjerenik lože sv. Andrije (Förtrogen Broder av Andreaslogen)
- stupanj velike lože
- (11°) – vitez i zapovjednik Crvenog križa (Riddare och kommendör med Röda korset)
Lože sv. Ivana i sv. Andrije te kapiteli rade u odvojenim prostorijama ili zgradama. Dok u mnogim gradovima imaju (zanatske) lože sv. Ivana, loža sv. Andrije ima manje. A samo jedan kapitel postoji po masonskom distriktu.
U Danskoj, Norveškoj i Njemačkoj mason će zadržati svoje članstvo u loži sv. Ivana kada napreduje kroz stupnjeve sv. Andrije i kapitela te će svima plaćati članarinu. U Danskoj članarinu prikuplja Velika loža i distribuira je relevantnim ivanovskim, andrijevskim i kapitelskim organizacijama.
U Švedskoj, Finskoj i na Islandu mason neće zadržati svoje članstvo u loži sv. Ivana kada napreduje od IV./V. stupnja kao niti članstvo u loži sv. Andrije kada napreduje kroz stupnjeve kapitela. Također, članarina se plaća samo loži čiji je mason trenutačno član. Zbog često velike udaljenosti između vlastitog doma i najbliže lože sv. Andrije putni troškovi mogu biti preveliki. Kako bi se to ispravilo u manjim gradovima se osnivaju klubovi kutnika i šestara ili klubovi prijateljstva kako bi se masoni u stupnjevima sv. Andrije ili kapitela mogli družiti bez pretjeranih putovanja; u Danskoj se ovi klubovi nazivaju instrukcijske lože. Klubovi prijateljstva ne mogu dodjeljivati stupnjeve, osim po odobrenju Velike lože.
Švedski masoni mogu u rijetkim slučajevima biti odlikovani i Redom Karla XIII. Ovo je kraljevski viteški red ekvivalentan viteškoj tituli te švedsko državno odlikovanje koje se dodjeljuje samo vitezovima-zapovjednicima Crvenog križa po kraljevoj volji. Članova reda ne smije biti više od trideset i tri, a troje od njih moraju biti prelati Švedske crkve. Iako se u šali naziva "dvanaestim stupnjem", Red Karla XIII. ni na koji način nije dio službenog Švedskog obreda i ne svrstava se u masonske stupnjeve.
Masonski prsten daje se na osmom stupnju, a sastoji se od uobičajenog crvenog Andrijinog križa i ponekad masonskog mota Veritas Persuadet. Nosi se na kažiprstu desne ruke. Vitez Zapada također je obvezan dizajnirati osobni grb, uzimajući u obzir tradicionalna europska pravila heraldike. Dobiveni grb visi u njegovoj velikoj loži.
Deseti stupanj je obično najviši koji je dostižan; može se primiti nakon otprilike dvadeset i jedne godine redovite službe i dobrog poznavanja rituala, ali vrijeme između stupnjeva može biti kraće ako je član aktivan i prihvaća različite dužnosti u svojim ložama.
Švedski obred se prakticira u sljedećim velikim ložama:
Švedski red slobodnih zidara, s ložama u Švedskoj i Finskoj.
Danski red slobodnih zidara
Norveški red slobodnih zidara
Islandski red slobodnih zidara
Velika loža Španjolske, ali samo u na razini plave lože, s danskim ložama u Fuengiroli i Nerji, te norveškim ložama u Costa Blanci i na Gran Canariji.
Ranija inačica obreda, Zinnendorfski obred, se radi u sljedećim velikim ložama:
Velika državna loža Njemačke – Red slobodnih zidara
Velika loža Latvije, samo u tri lože
- ↑ a b Who we are. frimurarorden.se. Pristupljeno 12. travnja 2023.
- ↑ Swedish Rite FAQ. freemasonry.bcy.ca. 18. travnja 2010. Pristupljeno 12. travnja 2023.
- ↑ Hur blir man medlem?. frimurarorden.se. Pristupljeno 12. travnja 2023.
- ↑ Freemasonry. 17. veljače 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2012. Pristupljeno 12. travnja 2023.
- ↑ De uheldige helte. mogensolofsen.dk. Pristupljeno 12. travnja 2023.
- Danski red slobodnih zidara
- Islandski red slobodnih zidara
- Norveški red slobodnih zidara
- Švedski red slobodnih zidara
- Velika državna loža slobodnih zidara Njemačke