Hohenzollern
Ovo je glavno značenje pojma Hohenzollern. Za druga značenja pogledajte Hohenzollern (razdvojba).
Hohenzollern, njemačka vladarska dinastija koja je vladala Pruskom, Njemačkom i Rumunjskom. Ime je dobila po dvorcu Hohenzollern blizu Hechingena u Švapskoj, današnjem Baden-Württembergu.[1]
Podrijetlo
Hohenzollerni vuku podrijetlo od švapskih vojvoda Burhardovaca iz 10. stoljeća.[2] Uspon obitelji počinje za vrijeme grofa Fridrika III. od Zollerna († o. 1200.), privrženika kralja Fridrika I. Barbarosse koji je ženidbom stekao burg-grofoviju Nürnberg kao porkulab (burggrof) Fridrik I.[3] Za njegovih sinova obitelj se oko 1227. grana u dvije loze: franačku (evangeličku) lozu, koju je osnovao Konrad III. i koja je naslijedila burg-grofoviju Nürnberg, i švapsku (katoličku) lozu, koju je utemeljio mlađi Fridrikov sin Fridrik IV. i koja je baštinila posjede u Švapskoj.[4]
Kasnija pruska kraljevska obitelj pripadala je franačkoj lozi, dok su švapskoj lozi pripadali knezovi od Hohenzollern-Sigmaringena, kasniji knezovi i kraljevi Rumunjske.[5]
Franačka loza
Uspon moći porkulaba od Nürnberga započeo je kada je Fridrik II. († 1297.) stekao Bayreuth, a njegovi nasljednici Ansbach i Kulmbach.[6] Fridrik VI. dobio je 1411. naslov markgrofa od Brandenburga, a 1415. izbornog kneza, kao Fridrik I.[7]
Izborni knez Fridrik III. postao je 1701. pruski kralj pod imenom Fridrik I., no članovi dinastije i dalje zadržavaju i titulu izbornog kneza Brandenburga do raspada Carstva 1806. godine.
Godine 1871. pruski kralj Vilim I. okrunjen je za njemačkog cara i tim činom je uspostavljeno Drugo Njemačko Carstvo. Dinastija je zbačena s prijestolja kada je 1918., po završetku Prvog svjetskog rata, abdicirao posljednji njemački car Vilim II.[8]
Švapska loza
Švapska loza, koja je 1534. stekla još grofovije Sigmaringen i Veringen, podijelila se na dvije linije, a obje su 1623. dobile naslov državnih knezova.[9] Linija Hohenzollern-Hechingen držala je grofoviju Hechingen, a linija Hohenzollern-Sigmaringen grofovije Sigmaringen, Veringen i Haigerloch.
Linija Hohenzollern-Hechingen izumrla je 1869., a njihove su zemlje na osnovi baštinskih ugovora iz 1695. i 1849. godine pripali pruskoj kući Hohenzollerna.[10] Sličan ugovor o ustupanju posjeda Pruskoj, potpisao je i Karlo Anton od Hohenzollern-Sigmaringena. Njegov sin Karlo izabran je 1866. za rumunjskog kneza, a 1881. za kralja. njegovi potomci vladali su Rumunjskom do 1947. godine kada je proglašena narodna republika.[11] [12]
Vidi još
Bilješke
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/268949/Hohenzollern-dynasty
- ↑ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/268949/Hohenzollern-dynasty
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 448.
- ↑ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/268949/Hohenzollern-dynasty
Literatura
- Opća enciklopedija, sv. III, Zagreb, 1977.