Zapadnoslavenski jezici
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Zapadnoslavenski jezici podgrupa su slavenskih jezika iz indoevropske porodice. Govore se u istočnoj i srednjoj Evropi: u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, kao i u Lužici na istoku Njemačke.
Najveći zapadnoslavenski jezik po broju govornika jest poljski, kojim govori približno 40 miliona ljudi.[1]
U svim zapadnoslavenskim jezicima koristi se latinica.
Klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Zapadnoslavenski jezici se dijele na tri podgrupe[2]:
- lehitski ili lehički jezici
- lužičkosrpski jezici
- češko-slovački jezici
- češki jezik
- slovački jezik
- knaanski jezik (židovsko-slavenski) †
Zapadnorusinski jezik ponekad se smatra zapadnoslavenskim (češko-slovačke podgrupe)[3]. Drugi lingvisti smatraju ga istočnoslavenskim jezikom[2][4], koji je pretrpio utjecaj zapadnoslavenskih jezika.
Šleski jezik ponekad se smatra dijalektom poljskog.
Nedovršeni članak Zapadnoslavenski jezici koji govori o lingvistici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Polska" (jezik: švedski). Nationalencyklopedin.
- ^ a b Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin, ured. (2017). "West Slavic". Glottolog 3.0. Jena: Institut "Max Planck" za nauku o historiji čovjeka. Upotreblja se zastarjeli parametar
|chapterurl=(pomoć) - ^ Ranko Bugarski (2010). Jezici. Beograd, Srbija: Čigoja štampa. str. 100. ISBN 978-8-675-58757-6.
- ^ Дуличенко А. Д. (2005). "Малые славянские литературные языки (микроязыки)". Языки мира: Славянские языки. Moskva: Academia. str. 612. ISBN 5-87444-216-2.
