Idi na sadržaj

Kijevska oblast

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kijevska oblast
Київська область
Zastava Kijevske oblasti Grb Kijevske oblasti
Zastava Grb
Položaj Kijevske oblasti na karti
Položaj Kijevske oblasti
Država Ukrajina Ukrajina
Glavni grad Kijev
Službeni jezik ukrajinski
Upravni oblik Oblast
• Načelnik
Anatoly Prysiazhniuk
Zakonodavstvo  
Površina
• Ukupno
28131 km2
Stanovništvo
• Ukupno
1850000 
Pozivni broj +380-45
Veb-sajt www.kyiv-obl.gov.ua

Kijevska oblast (ukrajinski: Київська область) jest oblast u središnjoj Ukrajini. Prema popisu iz 2001. godine u ovoj oblasti je živjelo 1.821.061 stanovnika.[1] Administrativno središte oblasti je grad Kijev koji je ujedno i glavni grad Ukrajine. Oblast je uspostavljena 27. februara 1932. godine. Uprkos tome što se nalazi u samom središtu Kijevske oblasti gdje se nalaze upravna tijela ove oblasti, sam Kijev je grad sa vlastitom samoupravom, ima poseban status i nije pod oblasnim nadležnostima.

Kijevska oblast niti odgovara niti je ograničena na nezvanično određeno kijevsko gradsko područje, iako znatno zavisi od urbane ekonomije i transportnih veza grada Kijeva.

Najveći grad ove oblasti je Bila Cerkva.

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Kijevska oblast ima ukupnu površinu od 28,100 km2, a nalazi se u sjevernom dijelu središnje Ukrajine. Na zapadu se graniči sa Žitomirskom oblašću, na jugozapadu sa Viničkom oblašću, na jugu sa Čerkaškom oblašću, na jugoistoku sa Poltavskom oblašću, na istoku i sjeveroistoku sa Černigivskom oblašću, a na sjeveru sa Gomelskom oblašću u Bjelorusiji. Oblast je jednako podijeljena između obje obale rijeke Dnjepar sjeverno i južno od Kijeva. Ostale značajne rijeke u oblasti su sve pritoke Dnjepra: Pripjat, Desna, Teteriv, Írpín, Ros i Trubiž.[2]

Administrativna podjela

[uredi | uredi izvor]

Kijevska ooblast je podijeljena u 7 rejona (upravnih okruga). Sastoji se od 26 gradova, 30 manjih gradova i više od 1.000 naselja. Kao i kod drugih oblasti u Ukrajini, šefa državne uprave Kijevske oblasti (guvernera) imenuje predsjednik Ukrajine i podređeni članovi Kabineta ministara Ukrajine. Organ lokalne samouprave Kijevska oblasna rada je izabran od strane lokalnih glasača, kojim predsjedava glasnogovornik (izabran od članova ovog upravnog organa).

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Kijev je jedan od deset glavnih industrijskih oblasti Ukrajine. Industrija u Kijevskoj oblasti je zasnovana na proizvodnjiː električne energije, hemikalija i petrohemikalija i obradi metala. Također jedno od glavnih područja kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja, sa više od 1130 poljoprivrednih dobara za proizvodnju šećerne repe, suncokreta, krompira, mesa, mlijeka i jaja.[2]

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Najbrojnija nacionalna grupa u ovoj oblasti su Ukrajinci kojih ima 1.684.800, a za njima slijede Rusi, Jevreji, Bjelorusi, Poljaci, i drugi. Sadašnja procjena stanovništva (zajedno sa Kijevom) je oko 1.850.000, a gustina naseljenosti je 66 stanovnika po km².[2]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Kijevska oblast je zvanično nastala kao dio Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike 27. februara 1932.

Ranije historijske administrativne jedinice koje su kasnije postale područje ove oblasti suː Kijevsko vojvodstvo pod Državna zajednica Poljske i Litvanije i Velike kneževine Litve, kao i Kijevska gubernija pod Ruskim carstvom. Sjeverni dio ove oblasti pripada historijskom regionu Polesja.

Kijevska regija je bila poznata po posebnom narodnom stilu ikonoslikarstva, koje je bilo mnogo pod utjecajem slikarske škole Kijevsko-pečerske lavre. Zbirka ikona iz kijevskog regiona je dio izložbe u Muzeju ukrajinskih kućnih ikona kao dio kulturnog i historijskog kompleksa Dvorca Radomisl.[3]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Всеукраїнський перепис населення 2001 року". ukrcensus.gov.ua. Pristupljeno 21. 9. 2011.
  2. ^ a b c "Kiev Oblast - Popular Destination filled with Art, Theatre, Museums and Music". ukraine.com. Pristupljeno 6. 2. 2017.
  3. ^ Богомолець. О. "Замок-музей Радомисль на Шляху Королів Via Regia". — Київ, 2013

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]