Idi na sadržaj

Horionski gonadotropin čovjeka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Horionski gonadotropin,
alfa polipeptid
Identifikatori
SimbolCGA
Alt. simboliFSHA, GPHa, GPHA1, HCG, LHA, TSHA
NCBI gen1081
HGNC1885
OMIM118850
RefSeqNM_000735
UniProtP01215
Ostali podaci
LokusHrom. 6 q14-q21
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
Horionski gonadotropin,
beta polipeptid
Identifikatori
SimbolCGB
Alt. simboliCGB3
NCBI gen1082
HGNC1886
OMIM118860
RefSeqNM_000737
UniProtP01233
Ostali podaci
LokusHrom. 19 q13.3
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro

Ljudski horionski gonadotropin (hCG: skraćenica od human chorionic gonadotropin) je hormon koga proizvode ćelije u okruženju rastućeg embriona (u početku sinciciotrofoblast), koji, nakon implantacije, na kraju formira placentu.[1][2] Prisustvo hCG otkriva se u nekim testovima trudnoće (HCG-test traka za trudnoću. Neki kancerogeni tumori proizvode ovaj hormon. Zato povišeni nivoi kod netrudnica mogu dovesti do dijagnoze karcinoma i, ako su dovoljno visoki, paraneoplazijskog sindroma, ali nije poznato da li je ova proizvodnja glavni uzrok ili učinak karcinogeneze. Analog hipofiznog hCG, poznat kao luteinizirajući hormon (LH), proizvodi se u hipofizi muškaraca i žena svih dobnih skupina.[1][3]

Što se tiče endogenih oblika hCG, postoje različiti načini za njihovo kategoriziranje i mjerenje, uključujući ukupni hCG, ukupni hCG C-krajnjeg peptida, netaknuti hCG, slobodnu β-podjedinicu hCG, fragment β-jezgra hCG , hiperglikozilirani hCG, hCG, alfa hCG i hCG hipofize. Što se tiče farmaceutskih pripravaka, hCG iz životinja ili sintetskih izvora, postoji mnogo preparata gonadotropina, od kojih su neki medicinski opravdani, a drugi su od nadriliječničke prirode. Od 12. 6. 2011., Uprava za hranu i lijekove Sjedinjenih Država zabranila je prodaju homeopatskih i lijekova bez recepta, uključujući i hCG proizvode i proglasila ih prevarom i nezakonitim.[4][5][6]

B hcg se u početku luči iz sinciciotrofoblasta.

Struktura

[uredi | uredi izvor]

Ljudski horionski gonadotropin je glikoprotein, sastavljen od 237 aminokiselina, molekulske mase od 36,7 kDa, približno 14,5 αhCG i 22,2 kDa βhCG.[7]

To je heterodimer, s α (alfa) podjedinicom koja je identična onoj kod luteinizirajućeg (LH), folikul-stimulirajućeg (FSH), tireoidea-stimulirajućeg hormona (TSH) i β (beta) podjedinice, koja je jedinstvena za hCG.

  • α (alfa) podjedinica duga je 92 aminokiseline.[8]
  • Podjedinica β hCG gonadotropina (beta-hCG) ima 145 aminokiselina, kodiranih iz šest visoko homolognih gena, koji su tandemski poredani i obrnuti parovi na hromosomu 19, pozicija q13.3 – CGB (1, 2, 3, 5, 7, 8). Poznato je da CGB7 ima sekvencu koja se blago razlikuje od ostalih.[9]

Dvije podjedinice stvaraju malo hidrofobno jezgro okruženo visokim odnosom površine i zapremine: 2,8 puta većim od sferne. Velika većina vanjskih aminokiselina su hidrofilne.[10]

Beta-hCG je uglavnom sličan beta-LH, osim C-krajaa peptida (beta-CTP), koji sadrži četiri glikozilirana ostatka serina, a odgovoran je za duži poluživot hCG.[11]

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Ljudski horionski gonadotropin stupa u interakciju sa LHCG receptorom jajnika i promovira održavanje žutog tela tokom početka trudnoće. To omogućava žutom tijelu da, tokom prvog tromesečja, luči hormon progesteron. Progesteron obogaćuje maternicu debelim sluznicom krvnih sudova i kapilara, tako da može održati rast fetusa.

Zbog svog izrazito negativnog naboja, hCG može odbiti imunske ćelije majke, štiteći fetus tokom prvog tromjesečja. Također se pretpostavlja da bi hCG mogao biti placentna veza za razvoj lokalne majčinske imunotolerancije. Naprimjer, endometrijske ćelije tretirane hCG-om podstiču porast apoptoza kod T-ćelija (razlaganje T-ćelijea). Ovi rezultati sugeriraju da hCG može biti veza u razvoju peritrofoblastne imunske tolerancije i može olakšati invaziju trofoblasta, za koju je poznato da ubrzava razvoj fetusa u endometriju.[12] Također se sugerira da su razine hCG povezane s težinom jutarnje mučnine ili kod poremećaja zvanog hyperemesis gravidarum u trudnica.[13]

Zbog sličnosti s LH, hCG se također može klinički koristiti za indukciju ovulacije u jajnicima, kao i za proizvodnju testosterona u testisima. Kako je najzastupljeniji biološki izvor kod žena koje su trudne, neke organizacije sakupljaju urin trudnica kako bi ipribavile hCG za upotrebu u liječenju plodnosti.

Humani horionski gonadotropin takođe ima ulogu u ćelijskoj diferencijaciji / proliferaciji i može aktivirati apoptozu.

Proizvodnja

[uredi | uredi izvor]

Prirodno, u ljudskoj posteljici ga proizvodi sinciciotrofoblast.

Kao i bilo koji drugi gonadotropin, može se ekstrahirati iz urina trudnica ili proizvesti iz kultura genetički modificiranih ćelija upotrebom tehnologije rekombinantne DNK tehnologije.

U kompanijama Pubergen, Pregnyl, Follutein, Profasi, Choragon i Novarel ekstrahira se iz urina trudnica. U Ovidrelu se proizvodi tehnologijom rekombinantne DNK.[14]

Testiranje

[uredi | uredi izvor]

Razina hCG određuje se pretragama krvi ili urina. To može biti i test trudnoće. Pozitivan hCG ukazuje na implantirani blastocist i embriogenezu kod sisara. To se može učiniti za dijagnozu i nadgledanje tumora zametnih ćelija i gestacijske trofoblastne bolesti.

Koncentracije su obično zabilježene u hiljaditim dijelovima međunarodnih jedinica po mililitru (mIU / ml). Međunarodna jedinica za hCG prvotno je određena 1938. godine, a redefinirana je 1964. i 1980.[15] Sadašnja 1 međunarodna jedinica iznosi približno približno 2,35×10−12 mola,[16] ili oko 6×10−8 grama.[17]

Referentne razine u normalnoj trudnoći

[uredi | uredi izvor]

Slijedi lista razina hCG u serumu. (LMP je zadnja menstruacija datirana od prvog dana posljednje menstruacije.) Razine eksponencijalno rastu nakon začeća i implantacije.[18]

Sedmice od LMP mIU/mL
3 5 – 50
4 5 – 428
5 18 – 7.340
6 1.080 – 56.500
7 – 8 7.650 – 229.000
9 – 12 25.700 – 288.000
13 – 16 13.300 – 254.000
17 – 24 4.060 – 165.400
25 – 40 3.640 – 117.000
Netrudnice <5,0
Žene u postmenopauzi <9,5

Tumačenje

[uredi | uredi izvor]

Sposobnost kvantifikacije nivoa βhCG korisna je u praćenju klicnih ćelija i trofoblastnih tumora, naknadnoj njezi nakon pobačaja i dijagnozi, praćenju i njezi nakon tretmana ektopijske trudnoće. Nedostatak vidljivog fetusa na vaginskom ultrazvuku, nakon što nivo βhCG dosegne 1500 mIU/ml snažno ukazuje na ektopijsku trudnoću.[19] Still, even an hCG over 2000 IU/l does not necessarily exclude the presence of a viable intrauterine pregnancy in such cases.[20]

Kao testovi trudnoće, kvantitativni testovi krvi i najosjetljiviji testovi urina obično otkrivaju hCG između 6. i 12. dana nakon ovulacije.[21] Međutim, mora se uzeti u obzir da, u prve četiri sedmice trudnoće, ukupni nivo hCG može varirati u vrlo širokom rasponu, što dovodi do lažnih rezultata o tom periodu.[22] Predlaže se porast od 35% tokom 48 sati, kao minimalni porast u skladu s održivom unutarmaterničnom trudnoćom.[20]

Trudnička trofoblastna bolest poput hidatidiformnog mola ("molska trudnoća") ili horiokarcinom može proizvesti visoki nivo βhCG (zbog prisustva sinciciotrofoblasta – dijela resica koje čine placentu) uprkos odsustvu embriona. Ovo, kao i nekoliko drugih stanja, može dovesti do povišenog očitavanja hCG u odsustvu trudnoće.

Razine hCG također su komponenta trostrukog testa, probirnog testa za određene fetusnih hromosomsih abnormalnosti / urođenih mahana.

Studija o 32 normalne trudnoće došla je do rezultata da je žumanjčana vrećica nađena od od 1–3 mm, pri srednjem nivou hCG od 1150 IU/ l (raspon 800 –1.500), a žumanceta je bila na srednjem nivou od 6000 IU / l (raspon 4500-7500), a fetusni otkucaji srca bili su je vidljivi na srednjoj razini nivou hCG od 10.000 IU / l (raspon 8.650 – 12.200).[23]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Cole LA (2009). "New discoveries on the biology and detection of human chorionic gonadotropin". Reprod. Biol. Endocrinol. 7: 8. doi:10.1186/1477-7827-7-8. PMC 2649930. PMID 19171054.
  2. ^ Gregory JJ, Finlay JL (april 1999). "Alpha-fetoprotein and beta-human chorionic gonadotropin: their clinical significance as tumour markers". Drugs. 57 (4): 463–7. doi:10.2165/00003495-199957040-00001. PMID 10235686.
  3. ^ Hoermann R, Spoettl G, Moncayo R, Mann K (juli 1990). "Evidence for the presence of human chorionic gonadotropin (hCG) and free beta-subunit of hCG in the human pituitary". J. Clin. Endocrinol. Metab. 71 (1): 179–86. doi:10.1210/jcem-71-1-179. PMID 1695224.
  4. ^ Gever, John (6. 12. 2011). "FDA Yanks HCG Weight Loss Agents from Market". MedPage Today. Pristupljeno 7. 12. 2011. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  5. ^ "HCG Diet Products Are Illegal". FDA. 6. 12. 2011.
  6. ^ "FDA, FTC act to remove 'homeopathic' HCG weight loss products from the market" (Press release). FDA. 6. 12. 2011. Arhivirano s originala, 18. 2. 2017. Pristupljeno 7. 12. 2011.
  7. ^ Canfield RE, O'Connor JF, Birken S, Krichevsky A, Wilcox AJ (oktobar 1987). "Development of an assay for a biomarker of pregnancy and early fetal loss". Environmental Health Perspectives. 74: 57–66. doi:10.1289/ehp.877457. PMC 1474496. PMID 3319556.
  8. ^ "Glycoprotein hormones alpha chain precursor - Homo sapiens (Human)". UniProt accession number P01215. UniProt Consortium. P01215[25-116]
  9. ^ "Choriogonadotropin subunit beta 3 - Homo sapiens (Human)". UniProt accession number P01233. UniProt Consortium. P0DN86[21-165]; Two specific hCGb proteins that differ by three amino acids in positions 2,4 and 117 have been described: type 1 (CGB7) and type 2 (CGB3, CGB5, CGB8).
  10. ^ PDB-1HRP;Lapthorn AJ, Harris DC, Littlejohn A, Lustbader JW, Canfield RE, Machin KJ, Morgan FJ, Isaacs NW (juni 1994). "Crystal structure of human chorionic gonadotropin". Nature. 369 (6480): 455–61. Bibcode:1994Natur.369..455L. doi:10.1038/369455a0. PMID 8202136.
  11. ^ Furuhashi M, Shikone T, Fares FA, Sugahara T, Hsueh AJ, Boime I (januar 1995). "Fusing the carboxy-terminal peptide of the chorionic gonadotropin (CG) beta-subunit to the common alpha-subunit: retention of O-linked glycosylation and enhanced in vivo bioactivity of chimeric human CG". Molecular Endocrinology. 9 (1): 54–63. doi:10.1210/mend.9.1.7539107. PMID 7539107.
  12. ^ Kayisli U, Selam B, Guzeloglu-Kayisli O, Demir R, Arici A (2003). "Human chorionic gonadotropin contributes to maternal immunotolerance and endometrial apoptosis by regulating Fas-Fas ligand system". J. Immunol. 171 (5): 2305–13. doi:10.4049/jimmunol.171.5.2305. PMID 12928375.
  13. ^ Askling J, Erlandsson G, Kaijser M, Akre O, Ekbom A (decembar 1999). "Sickness in pregnancy and sex of child". Lancet. 354 (9195): 2053. doi:10.1016/S0140-6736(99)04239-7. PMID 10636378.
  14. ^ The Practice Committee of the American Society for Reproductive Medicine, Birmingham, Alabama (novembar 2008). "Gonadotropin preparations: past, present, and future perspectives". Fertility and Sterility. 90 (5 Suppl): S13–20. doi:10.1016/j.fertnstert.2008.08.031. PMID 19007609.
  15. ^ "The Diagnosis of Pregnancy".
  16. ^ "WHO Reference Reagent Human Chorionic Gonadotrophin (Purified) NIBSC code: 99/688 Instructions for use (Version 3.0, Dated 05/11/2007)" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 3. 12. 2012.
  17. ^ Canfield RE, Ross GT (1976). "A new reference preparation of human chorionic gonadotrophin and its subunits". Bulletin of the World Health Organization. 54 (4): 463–472. PMC 2366462. PMID 1088359.
  18. ^ "Guideline To HCG Levels During Pregnancy". American Pregnancy Association. 22. 8. 2017.
  19. ^ Tualndi, Togas. "Dr". UpToDate. Pristupljeno 1. 6. 2013. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  20. ^ a b Kirk E, Bottomley C, Bourne T (2013). "Diagnosing ectopic pregnancy and current concepts in the management of pregnancy of unknown location". Human Reproduction Update. 20 (2): 250–61. doi:10.1093/humupd/dmt047. PMID 24101604.
  21. ^ Wilcox AJ, Baird DD, Weinberg CR (1999). "Time of implantation of the conceptus and loss of pregnancy". New England Journal of Medicine. 340 (23): 1796–1799. doi:10.1056/NEJM199906103402304. PMID 10362823.
  22. ^ Butler SA, Khanlian SA, Cole LA (2001). "Detection of early pregnancy forms of human chorionic gonadotropin by home pregnancy test devices". Clinical Chemistry. 47 (12): 2131–2136. doi:10.1093/clinchem/47.12.2131. PMID 11719477.
  23. ^ Giacomello F, Magliocchetti P, Loyola G, Giovarruscio M (1993). "[Serum beta hCG levels and transvaginal echography in the early phases of pregnancy]". Minerva Ginecol (jezik: Italian). 45 (7–8): 333–7. PMID 8414139.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]