Č

Č je 4. slovo bosanske abecede. Označava bezvučni alveopalatalni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj iz češkog, a koristi se i u abecedama srpskog, hrvatskog, slovenskog, slovačkog, litvanskog, letonskog i bosanskog jezika. MFA vrijednost ovog slova je /tʃ/.

Pravila

1. dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv:

bačva, bič, račun, čaša, tačka, večer, vrč, pčela, ključ, hlače, lopoč, Beč…

2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c:

jak : jači; zec : zeče, zečji; stric : stričev

iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem

3. u sufiksima:

-ač igrač

-ača jabukovača

-čica grančica

-čina cjevčina

-čić kamenčić

-če pastirče (samo za živo)

-ič vodič, branič, gonič (danas neplodan sufiks)

-ičar antologičar

-ički tehnički

4. u slovenskim, ruskim, bugarskim, češkim, slovačkim prezimenima

Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj, Miletič, Belič, Palkovič

5. u anglizmima i talijanizmima

čizburger, kapučino

U LaTeX-u je moguće kreirati i malo i veliko slovo u tekstu.