Rubikova kocka
Rubikova kocka je 3D kombinacijska slagalica koju je 1974. godine[1][2] izumio mađarski kipar i profesor arhitekture Ernő Rubik. Izvrono nazvana Magična kocka,[3] slagalica je licencirana od strane Rubika, a od 1980. godine je prodaje Ideal Toy Corp.[4] preko biznismena Tibora Laczija i Sevena Townsa osnivača Tom Kremera,[5] i osvajač specijalne nagrade Njemačka igra godine za najbolju slagalicu godine. Do januara 2009. godine, prodano je preko 350 miliona kocki širom svijeta[6][7], čime je ova slagalica postala najprodavanija na svijetu.[8][9] Smatra se da je ovo najprodavanija igračka na svijetu.[10]
| Rubikova kocka | |
|---|---|
 | |
| Ostala imena | Magična kocka |
| Vrsta | Kombinacijska slagalica |
| Izumitelj | Ernő Rubik |
| Kompanija | Rubiks Brand Ltd |
| Država | Mađarska |
| Dostupnost | 1977 (kao Mađarska magična kocka); 1980 (kao Rubikova kocka, širom svijeta)–sada |
| Službeni sajt | |
Kod klasične Rubikove kocke, svako od šest lica je prekriveno sa devet naljepnica, a svaka je jedne od šest boja: bijela, crvena, plava, narandžasta, zelena, i žuta. U trenutno prodavanim modelima, bijela je nasuprot žute, plava je nasuprot zelene, i narandžasta je nasuprot crvene, a crvena, bijela i plava su raspoređene u smjeru kazaljke na satu.[11] Na prijašnjim kockama, pozicija boja je varirala od kocke do kocke.[12] Interni pivot mehanizam omogućava svakom licu da se okreće samostalno, te se na taj način mješaju boje. Kako bi se slagalica složila, svako lice se mora vratiti da se sastoji od jedne boje. Sada se proizvode slične slagalice sa različitim brojem strana, dimenzija, i naljepnica, ali sve od njih nisu Rubikove.
Iako je Rubikova kocka dostigla vrhunac svoje popularnosti tokom 1980-tih, ona je još uvijek veoma poznata i koristi se. Mnogi speedcuberi i dalje treniraju slaganje ove i drugih uvrnutih slagalica, te se takmiču za najbrže vrijeme u različitim kategorijam. Od 2003. godine, World Cube Association, međunarodno upravno tijelo Rubikove kocke, organizuje takmičenja i vrši evidenciju svjetskih rekorda.
Koncepcija i razvoj
urediPrethodni pokušaji
urediU martu 1970. godine, Larry Nichols je izumio 2×2×2 "Slagalicu sa rotirajućim dijelovima u grupama" i podnio kanadsku prijavu patenta za to. Nicholsova kocka je držana zajedno pomoću magneta. Nicholsu je odobren U.S. Patent 3.655.201 11. aprila 1972. godine, dvije godine prije nego što je Rubik izumio svoju kocku.
9. aprila 1970. godine, Frank Fox je patentirao "Spherical 3×3×3". Svoj UK patent (1344259) je dobio 16. januara 1974. godine.[13]
Rubikov izum
uredi
Sredinom 1970-tih, Ernő Rubik je radio u Odjeljenju za dizajn enterijera na Akademiji primjenjenih umjetnosti i zanata u Budimpešti.[14] Iako je opšte poznata priča da je kocka napravljena kao nastavno sredstvo koje bi pomoglo studentima da bolje razumiju 3D objekte, njena stvarna svrha je bila riješavanje strukturalnih problema kretanja pokretnih dijelova samostalno, bez raspada cijelog sistema. Ernő ustvari nije shvatio da je stvorio slagalicu dok je nije prvi put pomješao, nakon čega je pokušao popraviti.[15] Rubik je dobio mađarski patent HU170062 za njegovu "Magičnu kocku" 1975 godine. Rubikova kocka je prvo nazvana Magična kocka (Bűvös kocka) u Mađarskoj. Slagalica nije patentovana međunarodno iste godine kao originalni patent. Zakon o patentima je kasnije spiječio mogućnost patentiranja. Ideal je želio barem prepoznatljivo ime za zaštitni znak; naravno, tada je Rubik došao u centar pažnje jer je Magična kocka preimenoana u ime njenog izumitelja 1980 godine.
Prva test serija Magičnih kocki je proizvedena krajem 1977. godine i izdana je u trgovinama igrački Budimpešte. Magična kocka je držana zajedno pomoću blokade od komada plastike koji je spriječavao da se slagalica lako rastavi, za razliku od magneta u Nicholsovom dizajnu. U septembru 1979. godine, potpisan je ugovor sa Idealom da izda Magičnu kocku širom svijeta, i slagalica je napravila svoj međunarodni debi na sajmovima igračaka u Londonu, Parizu, Nürnbergu i New Yorku, tokom januara i februara 1980. godine.
Nakon njenog međunardonog debija, napredak kocke prema policama prodavnica igračaka na zapadu je nakratko zaustavljen, tako da bi se na zapadu mogla proizvoditi sigurno i sa ambalažnim specifikacijamasa. Proizvedena je lakša kocka, i Ideal je odlučio da je preimenuje. Razmatrani su "Gordijski čvor" i "Zlato Inka", ali kompanija se konačno odlučila za ime "Rubikova kocka", i prva serija je izvezena iz Mađarske u maju 1980. godine.
Imitacije
urediIskoristivši početne nedostatke kocke, pojavile su se mnoge imitacije i varijacije, od kojih je mnogo možda prekršilo jedan ili više patenata.
Danas, patenti su istekli, tako da mnoge kinske kompanije proizvode kopije, u nekim slučajevima sa poboljšanjima, dizajna Rubika i V-kocke. Najpopularnije su kompanije Bao Daqingo (包大庆) i DaYano (大雁, doslovno Velika guska), koje proizvode modele GuHong (孤鸿, doslovno Usamljena labudova guska), ZhanChi (展翅, doslovno Širenje krila) i sada PanShi (磐石, doslovno Čvrsti kamen), među ostalim. Speedcuberi daju prednost ovim ispred originalnih kocki zbog svoje lakoće pri okretanju.[16]
Historija patenta
urediNichols je svoj patent dosijelio svom poslodavcu Moleculon Research Corp., koji je tužio Ideal 1982. godine. 1984. godine, Ideal je izgubio zbog povrede patenta, nakon čega su uložili žalbu. 1986. godine, apelacioni sud je potvrdio presudu da je Rubikova 2×2×2 džepna kocka narušila Nicholsov patent, ali je ukinuo presudu za Rubikovu 3×3×3 kocku.[17]
Čak i dok je prijava Rubikovog patenta bila u obradi, Terutoshi Ishigi, saomuki inžinjer i vlasnik željezare u blizini Tokija, podnio je prijavu za japasnki patent gotovo identičnog mehanizma, kojeg je i dobio 1976. godine (JJapanski patent izdanje JP55-008192). Do 1999. godine, kada je izvršena izmjena japankog zakona o patentima, ured za japanske patente je odobravao japanske patente koji su bili neobjelodanjeni u Japanu, bez potrebe da budu novitet u svijetu.[18][19] Stoga, u to vrijeme Ishigijev patent je općenito prihvaćen kao nezavisan novi izum.[20][21][22] Rubik je prijavio još neke patente 1980. godine, uključujući i drugi mađarski patent 28. oktobra. U Sjedinjenim Američkim Državama, Rubik je dobio U.S. Patent 4.378.116 29. marta 1983, za svoju kocku. Ovaj patent je istekao 2000. godine.
Grčki izumitelj Panagiotis Verdes je 2003. godine patentirao[23] metodu kreiranja kocke između 5×5×5, pa do 11×11×11, iako je on tvrdio da je prvobitno mislio o ovoj ideji oko 1985. godine.[24] Do 19. juna 2008, modeli 5×5×5, 6×6×6, i 7×7×7 su u proizvodnji njegove linije "V-kocki". V-kocka se također proizvodi u dimenzijama 2×2×2, 3×3×3 i 4x4x4.
Autroska prava
urediPrema Rubik's Brand Ltd. Arhivirano 13. 2. 2015. na Wayback Machine, profesor Ernő Rubik drži "autorska prava" za Rubikovu kocku, te im je dao prava na licencu i izvršenje. Međutim autorska prava se ne odnose na ideje, pronalaske ili fizičke objekte, tako da se ova prava pretpostavalja se odnose na uputstva i dijagrame koje je napisao Ernő Rubik dok je proizvodio svoje uzorke.
Zaštitni znakovi
urediRubik's Brand Ltd. također posjeduje registraciju zaštitog znaka za riječ Rubik i Rubikova, te za 2D i 3D vizualizacije slagalice i tvrde da je potrebna dozvola za korištenje te riječi i reprodukcije slika.[25] Ova trvrdnja, međutim, nije podpomognuta zakonom o zaštitnim znakovima, koji samo zabranjuje upotrebu koja bi mogla dovesti potrošača da vjeruje da je takva upotreba potvrđena od strane nocioca zaštitnog znaka.
Rubikova se uspješno branila protiv njemačkog proizvođača igračaka, koji je želio sebi priuštiti EU zaštitu žiga u Evropskoj uniji. Međutim, sud EU nije dozvolio drugim proizvođačima igračaka da proizvode drugačije oblikovane slagalice koje se rotiraju na sličan način.[26]
Mehanika
uredi
Mjere standardne Rubikove kocke su 5.7 cm na svakoj strani. Slagalica se sastoji od dvadeset šest jedinstvenih minijaturnih kocki, također zvanih "kockice". Svaka od njih sadrži skriveno unutršanje proširenje koje se kači za ostale kockice, što im omogućuje kretanje na različitim mjestima. Međutim, centar kocke svakog od šest lica je samo jedna kockica fasade; svih šest su pričvršćene za jezgro mehanizma. One pružaju strukturu za ostale dijelove da bi stajali i rotairali se. Dakle, postoji dvadest jedan dio: jedan jezgreni dio koji se od presjeka tri ose koji drži šest centara kvadrata na mjestu, ali im dopušta i da se rotiraju, i dvadeset manjih plastičnih dijelova koji se uklapaju u formu sklopljene slagalice.
Svaki od šest centralnih dijelova okreće se na šarafu (zatvarač) koji se drži pomoću centralnog dijela, "3-D krst". Opruga između svake glave šarafa i odgovarajućeg dijla pritišće dio unutra, tako da kolektivno, čitav sklop ostaje kompletan, ali se i dalje lako može manipulirati. Šaraf se može stegnuti ili opustiti da bi se promijenio "osjećaj" kocke. Novije službene kocke Rubikovog brenda imaju zakovice ujesto šarafa tako da se ne mogu podešavati.
Kocka se može rastaviti bez mnogo poteškoća, obično okretanjem gornjeg sloja za 45°, a zatim povlačenjem jedne ivice kocke od druga dva sloja. Prema tome ovo je jednostavan način kako "složiti" kocku tako što je rastavite na dijelove, a zatim je sastavite u složeno stanje.
Postoji šest centralnih dijelova koji pokazuju po jedno obojedno lice, dvanaest rubnih dijelova koji pokazuju po dva obojena lica, i osam ugaonih dijelova koji pokazuju tri obojena lica. Svaki dio pokazuje jedinstvenu kombinaciju boja, ali sve kombinacije nisu prisutne (na primjer, ukoliko su crvena i narandžasta na suprotnim stranama riješene kocke, ne postoji rubni dio sa obje narandžaste i crvene strane). Položaj ovih kockica u odnosu jednih na druge se može mijenjati okrečući spoljašnju trećinu kocke za 90°, 180° ili 270°, ali položaj obojenih strana u odnosu jednih na druge u stanju završene slagalice se ne može mijenjati: to je fiksno od relativne pozicije centra kvadrata. Međutim, postoje i kocke sa alternativnim rasporedom boja; na primjer, sa žutom nasuprot zelenoj, plavoj nasuprot bijeloj, i crvena i narandžasta ostaju nasuprot jedna drugoj.
Douglas Hofstadter, u julu 1982 izdao je Scientific American, gdje je istakao da kocke mogu biti obojene na takav način da se nagalase uglovi i rubovi, umjesto lica koja se inače uzimaju za standard kod bojenja; ali ni jedno od ovih alternativnih bojenja nikad nije postalo popularno.[20]
Također pogledajte
urediBilješke
uredi- ^ William Fotheringham (2007). Fotheringham's Sporting Pastimes. Anova Books. str. 50. ISBN 1-86105-953-1.
- ^ de Castella, Tom. "The people who are still addicted to the Rubik's Cube". BBC News Magazine. bbc.com. Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ 'Driven mad' Rubik's nut weeps on solving cube... after 26 years of trying, Daily Mail Reporter, 12. januar 2009.
- ^ Daintith, John (1994). A Biographical Encyclopedia of Scientists. Bristol: Institute of Physics Pub. str. 771. ISBN 0-7503-0287-9.
- ^ Michael Shanks (8. 5. 2005). "Arhivirana kopija". Stanford University. Arhivirano s originala, 20. 1. 2013. Pristupljeno 14. 2. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ William Lee Adams (28. 1. 2009). "The Rubik's Cube: A Puzzling Success". TIME. Arhivirano s originala, 26. 8. 2013. Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ Alastair Jamieson (31. 1. 2009). "Rubik's Cube inventor is back with Rubik's 360". The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ "eGames, Mindscape Put International Twist On Rubik's Cube PC Game". Reuters. 6. 2. 2008. Arhivirano s originala, 19. 7. 2009. Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ Marshall, Ray. Squaring up to the Rubchallenge. icNewcastle. Retrieved August 15, 2005.
- ^ "Rubik's Cube 25 years on: crazy toys, crazy times". The Independent. London. 16. 8. 2007. Arhivirano s originala, 25. 9. 2015. Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ Michael W. Dempsey (1988). Growing up with science: The illustrated encyclopedia of invention. London: Marshall Cavendish. str. 1245. ISBN 0-87475-841-6.
- ^ Ewing, John; Czes Kosniowski (1982). Puzzle it Out: Cubes, Groups and Puzzles. Cambridge: Press Syndiacte of the University of Cambridge. str. 4. ISBN 0 521 28924 6. Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ "Patent Specification 1344259" (PDF). Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ Kelly Boyer Sagert (2007). The 1970s (American Popular Culture Through History). Westport, Conn: Greenwood Press. str. 130. ISBN 0-313-33919-8.
- ^ "Rubik's Cube". PuzzleSolver. 1. 12. 2006. Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ "One Rubik's Cube, Many Knockoffs, Quintillions of Possibilities". Pristupljeno 14. 2. 2015.
- ^ "Moleculon Research Corporation v. CBS, Inc". Digital-law-online.info. Pristupljeno 15. 2. 2015.
- ^ Japan: Patents Arhivirano 12. 2. 2009. na: Archive.today (PCT), Law (Consolidation), 26. april 1978 (22. decembar 1999), No. 30 (No. 220)
- ^ "Major Amendments to the Japanese Patent Law (since 1985)" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 16. 2. 2012. Pristupljeno 20. 6. 2012.
- ^ a b Hofstadter, Douglas R. (1985). Metamagical Themas: Questing for the Essence of Mind and Pattern. New York: Basic Books. ISBN 0-465-04566-9.
Hofstadter gives the name as 'Ishige'.
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Rubik's Cube Chronology Researched and maintained by Mark Longridge (c) 1996-2004
- ^ "The History of Rubik's Cube - Erno Rubik". Inventors.about.com. 9. 4. 2012. Arhivirano s originala, 23. 5. 2020. Pristupljeno 20. 6. 2012.
- ^ Verdes, PK, Kvadratna logička igra, grčki patent GR1004581, podensen 21. maja 2003, a izdan 26. maja 2004.
- ^ "Vcube Inventor". Arhivirano s originala, 14. 3. 2010. Pristupljeno 15. 2. 2015.
- ^ Usage Rights and Legal information for Rubik's brand Arhivirano 13. 2. 2015. na Wayback Machine Retrieved 20. maj 2014
- ^ Stephanie Bodoni (25. 11. 2014). "Rubik's Cube Wins Trademark Toy Story at EU Court". Bloomberg. Pristupljeno 13. 12. 2014.
Reference
uredi- Bizek, Hana M. (1997). Mathematics of the Rubik's Cube Design. Pittsburgh, Pa: Dorrance Pub. Co. ISBN 0-8059-3919-9.
- Black, M. Razid; Taylor, Herbert (1980). Unscrambling the Cube. Burbank: Zephyr Engineering Design. ISBN 0-940874-03-2.
- Cairns, Colin; Griffiths, Dave (1979). "Teach yourself cube-bashing" (PDF). Cairns Families' Website. Demon. Arhivirano s originala (PDF), 15. 3. 2012. Pristupljeno 14. 2. 2015. Nepoznati parametar
|month=zanemaren (pomoć) - Eidswick, Jack (1981). Rubik's Cube Made Easy. Culver City, Calif: Peace Press. ISBN 0-915238-52-7.
- Harris, Dan (2008). Speedsolving the Cube: Easy-to-follow, Step-by-Step Instructions for Many Popular 3-D Puzzles. New York: Sterling Pub. ISBN 978-1-4027-5313-8.
- McKinney, Todd (7. 4. 2008). "Photo: Blue-bik's cube". The University Record Online. The Regents of the University of Michigan. Arhivirano s originala, 24. 2. 2021. Pristupljeno 14. 2. 2015.
- Nourse, James G. (1981). The Simple Solution to Rubik's Cube. New York: Bantam. ISBN 0-553-14017-5.
- Taylor, Don; Rylands, Leanne (1981). Cube Games: 92 Puzzles & Solutions. New York: Holt, Rinehart and Winston. ISBN 0-03-061524-0.
- Taylor, Donald E. (1981). Mastering Rubik's Cube: The Solution to the 20th Century's Most Amazing Puzzle. New York: Holt, Rinehart and Winston. ISBN 0-03-059941-5.
Vanjski linkovi
uredi
- Službeni sajt
- Rubikova kocka na Curlie
- Kako riješiti Rubikovu kocku na YouTubeu
- World record 5.55 second solution na YouTubeu
- World Cube Association
- Spisak povezanih slagalica i riješenja
- Kompletno rastavljanje klasične 3^3 Rubikoce kocke
- Speedsolving Wiki
- "Rubik's Cube". Google Doodle. Pristupljeno 14. 2. 2015. (Working model)