William Henry Harrison
- Ovo je članak o predsjedniku SAD. Za njegovog praunuka, v. William H. Harrison (Wyoming).
William Henry Harrison (9.2. 1773. - 4.4. 1841.) je američki vojskovođa i političar, najpoznatiji po tome što je bio 9. po redu predsjednik SAD.
Harrison je odrastao u uglednoj i politički utjecajnoj porodici virginijskih zemljoposjednika. Kao mladić je upisao Univerzitet u Pennsylvaniji kako postao liječnik, ali ga je smrt oca ostavila bez novca za školovanje, pa se umjesto toga s 18 godina priključio američkoj vojsci. Poslan je na tadašnju Sjeverozapadnu teritoriju, u kojoj se mlada američka država sukobljavala s indijanskim plemenima. Sudjelovao je u Sjeverozapadnom indijanskom ratu u kojem je današnji Ohio postao dio SAD.
Godine 1798. Harrison je napustio vojsku kako bi postao Sekretar za Sjeverozapadnu teritoriju, a kasnije i zamjenik guvernera. Godine 1799. je postao prvi zastupnik u Kongresu iz tog područja, a godine 1801. je postao guverner novoformirane teritorije Indiana.
Guverneru Harrisonu je glavni zadatak bila kupovina što je moguće više zemlje od strane indijanskih domorodaca kako bi se mogli naseljavati bijelci iz istočnih država. Takva nastojanja su među Indijancima izazvala reakciju, a vođa tog pokreta postao je Tecumseh, poglavica Shawneeja i tvorac velike indijanske konfederacije kojoj je cilj bilo bijelce baciti u more. Tecumseha je Harrison 1811. godine porazio u bitci kod Tippecanoe, a dvije godine kasnije, za vrijeme anglo-američkog rata u bitci kod Thamesa. Usprkos tih pobjeda, Harrison je, nezadovoljan načinom na koji federalna vlada vodi rat, podnio ostavku na svoj položaj u vojsci.
Nakon toga je Harrison vršio cijeli niz važnih političkih funkcija, zastupajući Ohio u Kongresu i Senatu, a od 1828. do 1829. je bio i američki ambasador u Kolumbiji.
Godine 1836. Harrisona je novostvorena Vigovska stranka istakla kao jednog od tri presjednička kandidata koji su se suprotstavili demokratskom potpredsjedniku Martinu Van Burenu. Plan je bio da se Van Burenu onemogući dobijanje većine u elektorskom kolegiju, te izbor predsjednika tako prebaci u vigovcim naklonjeni Kongres. Plan nije uspio, jer je Van Buren iza sebe imao autoritet predsjednika Andrewa Jacksona, izuzetno popularnog zbog svoje ratne prošlosti.
Godine 1839. vigovci su, poučeni tim iskustvom, na svojoj prvoj konvenciji od trojice mogućih kandidata nominirali samo jednog kandidata - Harrisona, koji je po svojoj reputaciji najsličniji Jacksonu. Godinu dana kasnije Harrison se na izborima natjecao za svoje vrijeme izuzetno dobro organiziranom kampanjom koja je naglašavala njegove ratne uspjehe, isto kao i južnjačko porijeklo njegovog potpredsjedničkog kandidata Johna Tylera, pri čemu je vigovcima izvrsno dobro poslužila teška ekonomska kriza, koja je bila izbila za vrijeme Van Burenovog mandata.
Harrison je glatko osvojio većinu glasova i elektorskog kolegija. Međutim, nastojanje njegove stranke da eksploatira slavnu ratnu prošlost se pokazalo kobnim. Sa 68 godina života, Harrison je bio najstariji predsjednik dotada izabran u američkoj historiji. 4.3. 1841., kada se imala održati inauguracija, Washington je pogodilo neobično hladno i kišovito vrijeme. Harrison je tom vremenu prkosio, odbivši prekinuti svoj inauguracijski govor - najduži u američkoj historiji - kao i prijedlog da odjene kaput ili šešir. Harrison se nedugo nakon inauguracije teško razbolio i umro nakon mjesec dana. Po Ustavu ga je naslijedio njegov potpredsjednik Tyler.
Harrison je tako ostao upamćen s američki predsjednik s najkraćim mandatom u historiji. Njegova prijevremena smrt, kao i neki drugi slični slučajevi, stvorili su mit o indijanskoj kletvi koja pogađa američke predsjednike izabrane svake dvadesete godine.
Harrison je iza sebe ostavio niz potomaka koji su se nastavili baviti politikom, a njegov unuk Benjamin Harrison je i sam postao predsjednik.
| Prethodnik: | Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država 1841. |
Nasljednik: |
| Martin Van Buren 1837. - 1841. |
John Tyler 1841. - 1845. |
