Wikipedija:Autorska prava na području bivše Jugoslavije
Autorska prava na području bivše Jugoslavije su uređena posebnim zakonima o autorskim pravima nekolicine država. Tokom 20. veka, autorska prava na ovom području su bila uređena jedinstvenim zakonodavstvom Jugoslavije, što i dalje ima pravne posledice.
U Jugoslaviji je prvi Zakon o zaštiti autorskih prava donet 1929. godine. On je propisivao duže trajanje autorskih prava na književna i umetnička dela, a kraće trajanje autorskih prava na fotografijama, što se uglavnom zadržalo do kraja 20. veka.
U periodu SFRJ je doneto više zakona o autorskim pravima, ali su neki bili retroaktvini. Tako je Zakonom iz 1957. godine propisano trajanje autorskih prava nad fotografijama 5 godina od objavljivanja. Do 1968. godine, istekla autorska prava za sve fotografije objavljene u Jugoslaviji pre 1963. godine. Međutim, jugoslovenski Zakon o autorskom pravu iz 1968. godine, radi usaglašavanja sa međunarodnim konvencijama, produžio je trajanje autorskog prava općenito na 50 godina, a autorskog prava nad fotografijama na 25 godina, uz retroaktivno važenje. Ostali zakoni nisu važili retroaktivno.
Poslednji jugoslavenski Zakon o autorskom pravu iz 1978. godine je propisao općenito trajanje autorskih prava u dužini od 50 godina, a posebno za fotografije u trajanju 25 godina od objavljivanja. Ovo se nije odnosilo na dela čija je zaštita već bila istekla. Do stupanja na snagu ovog zakona, istekla su autorska prava za sve fotografije objavljene na prostoru bivše Jugoslavije pre 1. januara 1954. godine. Ovo niti jednim od kasnijih zakona nije poništeno.
Do raspada SFRJ 1991. godine, istekla su autorska prava za sve fotografije objavljene u SFR Jugoslaviji do 1966. godine [1]. I nakon raspada SFRJ, jugoslovenski Zakon o autorskom pravu je još neko vreme važio u državama naslednicama (najduže u BiH do 2002. godine). Vremenom je zakonima svih novonastalih država produženo trajanje autorskog prava, sukladno međunarodnim trendovima. Ovi zakoni nisu pogađali djela čija su autorska prava već istekla.
U Sloveniji je jugoslovenski Zakon o autorskom pravu važio do 1995. godine, kada je usvojen novi zakon o autorskim pravima. Do stupanja ovog zakona na snagu, istekla su autorska prava za sve fotografije objavljene na prostoru Slovenije pre 1. januara 1970. godine, kao i za neka autorska dela objavljena pre 1. januara 1945.
U Makedoniji je 1996. godine usvojen novi zakon o autorskim i srodnim pravima. Do stupanja ovog zakona na snagu, istekla su autorska prava za sve fotografije objavljene na prostoru Makedonije pre 1. januara 1971. godine, kao i za neka autorska dela objavljena pre 1. januara 1946.
U Srbiji i Crnoj Gori (tada SRJ) novi zakon o autorskom pravu je donet 1998. godine. Ovaj zakon je ostavio istu dužinu zaštite od 50 godina, ali je poništio razliku između fotografija i ostalih autorskih dela. Do stupanja ovog zakona na snagu, istekla su autorska prava za sve fotografije objavljene na prostoru Srbije i Crne Gore pre 1. januara 1973. godine, kao i za neka autorska dela objavljena pre 1. januara 1948.
U Hrvatskoj, autorsko pravo nad fotografijama je trajalo 25 godina, čak i posle usvajanja novog zakona 1991. godine, sve do Zakona o izmjenama i dopunama iz 1999. godine kojim su fotografije ukinute kao zasebna kategorija, a zaštita svih djela je produžena na 70 godina. Ovo se ne odnosi na dela čija je zaštita već istekla. Do stupanja Zakona o izmjenama i dopunama na snagu, istekla su autorska prava za sve fotografije objavljene na prostoru Republike Hrvatske prije 1. siječnja 1974. godine, kao i za neka autorska dela objavljena prije 1. siječnja 1949.
U Bosni i Hercegovini prvi zakon o autorskim pravima je donet 2002. godine. Ovaj zakon je povećao dužinu zaštite na 70 godina, a fotografije su izjednačene sa ostalim autorskim delima. Do stupanja ovog zakona na snagu, istekla su autorska prava za sve fotografije objavljene na prostoru Bosne i Hercegovine prije 1. januara 1977. godine, kao i za neka autorska dela objavljena prije 1. januara 1952.
U Srbiji i Crnoj Gori je 2004. godine donet novi zakon o autorskim pravima koji produžava trajanje autorskih prava na 70 godina. Do njegovog stupanja na snagu, istekla je zaštita nekih autorskih dela objavljenih na prostoru Srbije i Crne Gore pre 1. januara 1954. godine.
Unatoč fotografijama, čija je zaštita najkraće trajala u SFRJ, mnoga druga autorska dela su još uvek zaštićena (književna dela i slično). Izuzetak su službeni državni materijali koji ne potpadaju pod autorsku zaštitu.
U pravnoj terminologiji, objavljivanje znači da je autorsko djelo postalo dostupno javnosti. Javnost je, u zakonu o autorskom pravu BiH, definisana na sledeći način:
Izraz "javan" i "javnost", u smislu ovog zakona, znači dostupnost djela neodređenog broja ljudi (pojedinaca), koji nisu povezani rodbinskom ili nekim drugim vezama, i koji imaju slobodan pristup djelu kroz njegovu javnu prezentaciju. [2]
Pravni je standard da rokovi počinju teći od 1. januara naredne godine poslije objavljivanja djela ili druge činjenice od koje se računa početak roka.[3][4] Tako na primjer, hrvatski zakon iz 2003. godine propisuje:
Rokovi trajanja autorskog prava određeni ovim Zakonom računaju se od 1. siječnja godine koja neposredno slijedi godinu u kojoj je nastala činjenica od koje se računa početak roka.[5]
Počeci autorsko pravne zaštite na teritorijama koje su nekada činile deo austrougarske imperije (Slovenija, Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Bosna, Hercegovina, Međumurje i Vojvodina) datiraju od druge polovine 19. veka.[6] 1884. usvojen je mađarski Zakon o autorskom pravu. 1895. stupio je na snagu austrijski Zakon o autorskom pravu.[7] U to vreme Srbija nije imala takav zakon.[6]
1929. u skladu sa standardima Bernske konvencije, a po uzoru na odgovarajuće propise nemačkog, austrijskog i švajcarskog zakonodavstva, usvojen je jugoslovenski Zakon o autorskom pravu. Naredne 1930. godine Jugoslavija je postala potpisnica Bernske konvencije.[6]
1946. nakon Drugog svetskog rata, osnivanjem Federativne Republike Jugoslavije, donet je novi Zakon o autorskom pravu. Uredbom Vlade FNRJ, osnovan je Zavod za autorskopravno posredništvo, kao državna ustanova, čija je delatnost obuhvatala zaštitu svih vrsta autroskih prava. 1950. Zavod je ukinut Uredbom o prenosu poslova autorskopravnog zastupanja i posredovanja na saveze i udruženja autora. U tom periodu osnovan je SAKOJ, Savez kompozitora Jugoslavije.
1952. Zavod za autorskopravnu zaštitu, koji su osnovali Savez kompozitora Jugoslavije i republička udruženja kompozitora, krajem godine menja naziv u Zavod za zaštitu autorskih prava. U početku, novi Zavod se bavio samo zaštitom autorskih muzičkih prava, a kasnije su mu i drugi savezi i udruženja autora poverili zaštitu književnih, dramskih i likovnih prava.[6] 1954. Krajem godine ukinut je jedinstveni Zavod za zaštitu autorskih prava, a Savez kompozitora Jugoslavije osnovao je poseban Zavod za zaštitu autorskih malih prava (ZAMP), dok su drugi savezi autora osnovali Jugoslovensku autorsku agenciju (JAA).
1957. usvojen je novi Zakon o autorskom pravu, kako bi se poboljšao položaj autora i kako bi se nacionalno zakonodavstvo uskladilo sa međunarodnim obavezama jugoslovenske države.
1990-ih godina došlo je do dezintegracije Jugoslavije. Kao posledica, autorska prava su počela da se različito tretiraju u na teritorijama bivših jugoslovenskih republika, odnosno novonastalih država.
1998. godine u SR Jugoslaviji je usvojen novi Zakon o zaštiti autorskog i srodnih prava. Ovim zakonom je definisan status SOKOJ-a, kao organizacije za kolektivno ostvarivanje zaštite autorskih muzičkih prava.[6]
2002. godine donet je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini.[8]
2004. godine nove zakonske promene u Srbiji sadrže izvesne izmene u odnosu na prethodna zakonska rešenja. U oblasti autorskog prava zakonodavne tendencije usaglašene su sa evropskim zakonodavstvom. Najznačajniju novinu predstavljaju drastične sankcije za neovlašćeno korišćenje autorskog dela, za koje je predviđena krivična odgovornost u Krivičnom zakonu Republike Srbije.[6]
2009. Zakon o autorskom i srodnim pravima u Srbiji usklađuje se sa regulativom Evropske unije i Svetske trgovinske organizacije. Uvedeno je obavezno kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava u oblasti muzike, kao pokušaj da se tržište sa velikim obimom piraterije usmeri ka stvaranju institucija. Novina ovog zakona je ustanovljenje Komisije za autorsko i srodna prava čije članove, istaknute stručnjake iz ove oblasti, imenuje Vlada Republike Srbije.[6] 2011. donete su Izmene Zakona o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije koje regulišu ograničenja autorskog prava u slučaju korišćenja dela u nastavne svrhe i naučnog istraživanja, zatim pitanje zaštite baze podataka, kao i oblast tehnoloških mera zaštite optičkih diskova od nedozvoljenog kopiranja.[6] 2012. Izmenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnim pravima uvedena je jedinstvena naplata za autorsko i srodna prava u oblasti muzike. Takođe je formiran Zavod za intelektualnu svojinu Republike Srbije koji preuzima ingerencije Komisije za autorsko i srodna prava.[6]
2010. godine Parlamentarna skupština BiH usvojila je dva zakona kojima se uređuje područje autorskog i srodnih prava. Prvi, Zakon o autorskom i srodnim pravima uređuje područja autorskog prava, srodnih prava, ostvarivanje i zaštitu tih prava i odnose koji sadrže međunarodne elemente. Drugi, Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava uređuje samo jedan od načina ostvarivanja ovih prava putem kolektivnih organizacija.[9]
Јugoslovenski Zakon o zaštiti autorskih prava iz 1929. godine je predvideo trajanje autorskih prava na književna i umetnička dela 50 godina, a na fotografijama 20 godina po objavljivanju. Ako se fotografija objavi po smrti autora onda se računa 20 godina od smrti autora.[10]
Јugoslovenski Zakon o zaštiti autorskih prava iz 1946. godine je radikalno skratio trajanje autorskih prava. Njime je ustanovljeno autorsko pravo na fotografiju u trajanju od 5 godina po objavljivanju.
Јugoslovenski Zakon o autorskom pravu iz 1957. godine propisao je zaštitu autorskih prava u trajanju od 50 godina po smrti autora ili po objavljivanju. Član 48. glasi:
Autorska imovinska prava traju za života autora i 50 godina po njegovoj smrti, ako odredbama ovog zakona za pojedine vrste autorskog prava nije drukčije određeno.
Zakon je posebno propisano trajanje autorskog prava na fotografiju 5 godina po objavljivanju. Član 50 glasi:
Autorsko imovinsko pravo na fotografskim i kinematografskim delima ako ona imaju karakter fotografskih dela, prestaje po isteku 5 godina po objavljivanju.[11]
Јugoslovenski Zakon o autorskom pravu iz 1968. godine je, radi usaglašavanja sa međunarodnim konvencijama, produžio trajanje autorskog prava općenito na 50 godina (po objavljivanju dela ili smrti autora), a autorskog prava nad fotografijama na 25 godina od dana objavljivanja.
Zakon iz 1968. je propisao neku vrstu retroaktivnog važenja, odnosno predviđeno je da važi i za dela objavljena pre donošenja zakona. Član 109. glasi:
Odredbe ovog zakona primenjivat će se i na sva autorska dela objavljena prije dana njegovog stupanja na snagu. Ugovori zaključeni prije stupanja na snagu ovog zakona ostaju na snazi.
Ovo bi značilo da bez obzira kad je fotografija objavljena priznato je trajanje autorskih prava 25 godina od objavljivanja.
Jugoslovenski Zakon o autorskom pravu iz 1978. godine predviđao je da autorska imovinska prava općenito traju za života autora i 50 godina nakon smrti autora. Za anonimna djela predviđeno je da autorska prava ističu 50 godina nakon objavljivanja.[12]
Kao posebna kategorija autorskih djela tretirane su fotografije, nad kojima su autorska prava upola kraće trajala. Član 84. Zakona o autorskom pravu iz 1978. godine glasi:
Autorsko imovinsko pravo na fotografsko djelo, na djelo proizvedeno sličnim postupkom i na djelo primijenjene umjetnosti prestaje nakon proteka 25 godina od objave djela. [13]
– Zakon o autorskom pravu SFRJ iz 1978. godine, član 84.
Ovo se ne odnosi na autorska dela čija je zaštita istekla do 1978.
Hrvatski Zakon o autorskom pravu iz 1991. godine je propisao autorsko pravo nad autorskim djelima u trajanju od 50 godina od smrti autora. Ovaj zakon poznaje fotografije kao zasebnu kategoriju i propisuje autorsko pravo nad fotografijama u trajanju od 25 godina. Članak 83. zakona glasi:
Autorsko imovinsko pravo na fotografsko djelo, na djelo proizvedeno sličnim postupkom i na djelo primijenjene umjetnosti prestaje nakon isteka dvadeset pet godina od objave djela.
U Hrvatskoj je 1999. godine donet Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu, čija je glavna novina to što je trajanje autorskih prava produženo sa 50 na 70 godina. Također, izbrisane su fotografije kao zasebna kategorija, odnosno izjednačene su po trajanju autorskih prava sa ostalim djelima.[14]
Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. godine štiti autorska prava državljana Republike Hrvatske ili lica koja imaju svoje sjedište u Republici Hrvatskoj (Područje primjene zakona, Članak 194.). Članak 99. propisuje trajanje autorskih prava od 70 godina:
Autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.[15]
Članak 101. propisuje da autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Članak 104. propisuje u slučaju da autorsko djelo nije bilo zakonito objavljeno, autorsko pravo traje 70 godina od nastanka. Ovo ne važi za prava koja su istekla do stupanja zakona na snagu.[16]
Članak 89. propisuje poštenu uporabu, odnosno dopušta korištenje autorskih djela u svrhu informiranja javnosti. Dopušteno je, u opsegu potrebnom za priopćavanje javnosti, korištenje:
- autorskih djela koja se pojavljuju kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, pod uvjetom da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja o tekućem događaju,
- novinskih članaka i fotografija o tekućim političkim, gospodarskim ili vjerskim pitanjima, koji su objavljeni u drugim sredstvima javnog priopćavanja, pod uvjetom da autor to nije izričito zabranio...
U svim slučajevima poštene uporabe potrebno je navesti izvor i autorstvo djela.
U članku 8. propisano je kako pod nezaštićene tvorevine, kao djela koja nisu predmetom autorskog prava, spadaju i "otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva i druga službena djela, kao i njihove zbirke, koja su objavljena radi službenog informiranja javnosti".
U Sloveniji je jugoslovenski zakon iz 1978. godine važio do 29. aprila 1995. godine, kada je novi zakon o autorskim pravima stupio na snagu.
|
U Makedoniji je jugoslovenski zakon o autorskim pravima važio do 1996. godine, kada je usvojen Zakon o autorskim i srodnim pravima. [17] 1998. godine su usvojene izmene i dopune ovog zakona. Zakonom je propisano trajanje autorskih prava na 70 godina od smrti autora, odnosno objavljivanja za anonimna dela.[18]
2002. godine ponovo su usvojene izmene i dopune ovog zakona.
|
U Makedoniji je 2010. godine usvojen novi zakon o autorskim i srodnim pravima (mk. Закон за авторското право и сродните права).[19] Ovaj zakon takođe propisuje važenje autorskih prava u trajanju od 70 godina.[20]
|
U Makedoniji je 2011. godine usvojen Zakon o izmenama i dopunama Zakona o autorskim i srodnim pravima.[21]
|
Zakon o autorskom i srodnim pravima SRJ iz 1998. godine, za razliku od prethodnih zakona SFRJ, ne poznaje posebne rokove isteka autorskih prava za fotografiju. Član 96. ovog zakona predviđa trajanje autorskog prava 50 godina posle smrti autora:
Imovinska prava autora traju za života autora i 50 godina posle njegove smrti.[22]
Imovinska prava na delu čiji se autor ne zna (anonimno delo ili delo pod pseudonimom) prestaju po isteku 50 godina od dana objavljivanja dela.
Zakon o autorskom i srodnim pravima Srbije i Crne iz 2004. godine je produžio trajanje autorskih prava na 70 godina. Član 100. stavka 1 glasi:
Imovinska prava autora traju za života autora i 70 godina posle njegove smrti.
Za dela koja nisu objavljena računa se 70 godina od njihovog nastanka (član 103). Za anonimna dela 70 godina od objavljivanja, što propisuje član 101. stavka 2:
Imovinska prava na delu čiji se autor ne zna (anonimno delo ili delo pod pseudonimom) prestaju po isteku 70 godina od dana objavljivanja dela. Ako autor otkrije svoj identitet pre navedenog roka, imovinsko pravo traje kao da je identitet autora poznat od dana objavljivanja dela.
Međutim, ovaj zakon nije propisao važenje retroaktivno, odnosno nije vratio u kopirajt autorska dela (uključujući fotografije) na kojima je pravna zaštita istekla do dana stupanja na snagu ovog zakona. Član 195. ovog zakona to eksplicira:
Na autorska dela za koja je na dan stupanja na snagu ovog zakona istekao rok zaštite, neće se primenjivati član 100. stav 1, čl. 101, 102. i 103. ovog zakona.[23]
Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije objavljen je decembra 2012. godine, a stupio na snagu 1. januara 2013.[24] Ovim zakonom predviđeno je trajanje autorskog prava od 70 godina. Član 102. glasi:
- Imovinska prava autora traju za života autora i 70 godina posle njegove smrti.
- Imovinska prava na delu čiji se autor ne zna (anonimno delo ili delo pod pseudonimom) prestaju po isteku 70 godina od dana objavljivanja dela.
U članu 6. propisano je šta se ne smatra autorskim delom. To su, između ostalog:
- zakoni, podzakonski akti i drugi propisi;
- službeni materijali državnih organa i organa koji obavljaju javnu funkciju;
Član 43. propisuje poštenu upotrebu. Zakonom je dozvoljeno, u okviru izveštavanja javnosti o tekućim događajima, u obimu koji odgovara svrsi i načinu izveštavanja, bez dozvole autora i bez plaćanja autorske naknade umnožavanje primeraka objavljenih dela koja se pojavljuju kao sastavni deo tekućeg događaja o kome se javnost izveštava.[25]
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini iz 2002. godine smenio je do tada važeći Zakon o autorskom pravu SFRJ iz 1978. godine.[26]
Ovim zakonom je produženo trajanje autorskih prava na 70 godina, sukladno suvremenim standardima. Član 84. u svom 1. i 3. paragrafu propisuje:
1. Autorska prava traju za života autora i 70 godina nakon njegove smrti. 3. Autorska prava na anonimno djelo i djelo objavljeno pod pseudonimom traju 70 godina kako je djelo na dopušten način objavljeno.[27]
Ovaj zakon ne važi za djela čija su autorska prava pre njegovog donošenja već istekla. Član 136. određuje opseg važenja zakona:
Ovaj zakon primjenjuje se na sva autorska djela i izvođenja umjetnika izvođača u pogledu kojih imovinska prava nisu prestala, do dana stupanja na snagu ovog zakona.[28]
Zakon o autorskim i srodnim pravima Bosne i Hercegovine iz 2010. godine, kao i ostali zakoni u regiji, propisuje trajanje od 70 godina za autorska prava. Član 55. glasi:
Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Član 57. reguliše autorsko pravo anonimnih djela:
Autorsko pravo na anonimno djelo i djelo objavljeno pod pseudonimom traje 70 godina od dana zakonitog objavljivanja djela.
Član 183. regulira primjenu Zakona. Važenje zakona je predviđeno samo za ona djela čija autorska prava još uvek nisu istekla:
(1) Ovaj zakon primjenjuje se na autorska djela i predmete srodnih prava koja nastanu nakon stupanja na snagu ovog zakona. (2) Ovaj zakon primjenjuje se, također, na autorska djela, izvedbe, fonograme i emisije koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona, a u pogledu kojih prava priznata prethodnim zakonom ili zakonom države njihovog porijekla nisu prestala do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 184. zabranjuje retroaktivnu primjenu, odnosno zakon se ne primjenjuje se na zaključene ugovore, odnosno akte korištenja izvršene u skladu s važećim propisima prije stupanja ovog zakona na snagu.[29]
Zakon o autorskim i srodnim pravima Crne Gore iz 2011. godine propisuje, kao i ostali zakoni u regiji, trajanje zaštite autorskih prava u dužini od 70 godina. Član 62 glasi:
Zaštita autorskog prava traje za života autora i do isteka 70 godina poslije njegove smrti, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 64 ovog zakona regiliše trajanje zaštite anonimnih djela i glasi:
Zaštita autorskog prava na anonimnim ili pseudonimnim djelima traje do isteka 70 godina od dana objavljivanja djela.
Član 206 eksplicira da se ovaj zakon primjenjuje samo na djela kojima već nije istekao rok zaštite:
Na autorska djela i predmete srodnih prava koja su zaštićena prije stupanja na snagu ovog zakona, a kojima nije istekao rok zaštite utvrđen ranijim zakonom primjenjivaće se ovaj zakon.[30]
- ↑ 1991. godina - 25 godina zaštite = 1966.
- ↑ http://www.wipo.int/edocs/lexdocs/laws/bs/ba/ba004bs.pdf
- ↑ http://www.wipo.int/edocs/lexdocs/laws/bs/ba/ba004bs.pdf
- ↑ Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003.
- ↑ Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 6,7 6,8 Istorijat
- ↑ Urheberrecht an Werken der Literatur, Kunst und Photographie, 1895
- ↑ http://www.wipo.int/edocs/lexdocs/laws/bs/ba/ba004bs.pdf
- ↑ http://www.ipr.gov.ba/bs/autorsko-i-srodna-prava-bs/najcesca-pitanja-o-autorskom-i-srodnim-pravima-bs.html
- ↑ Zakon o zaštiti autorskih prava u Kraljevini Jugoslaviji iz 1929. godine
- ↑ Zakon o autorskom pravu FNR Jugoslavije (1957)
- ↑ Službeni glasnik SFRJ, 14. travnja 1978.
- ↑ Službeni glasnik SFRJ, 14. travnja 1978.
- ↑ Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu iz 1999. (NN 76/99.)
- ↑ http://hidra.srce.hr/arhiva/263/18315/www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2399.htm
- ↑ http://hidra.srce.hr/arhiva/263/18315/www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2399.htm
- ↑ http://www.wipo.int/wipolex/en/details.jsp?id=3030
- ↑ http://www.wipo.int/wipolex/en/text.jsp?file_id=133813
- ↑ http://www.wipo.int/wipolex/en/details.jsp?id=10641
- ↑ Закон за авторското право и сродните права (2010)
- ↑ http://www.wipo.int/wipolex/en/details.jsp?id=10643
- ↑ Zakon o autorskom i srodnim pravima SRJ iz 1998. godine
- ↑ Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije (2004)
- ↑ "Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012 od 17.12.2012. godine
- ↑ Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije
- ↑ Član 140. "Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o autorskom pravu ("Službeni list SFRJ", br. 19/78, 24/86 i 21/90), kao i svi zakonski propisi entiteta kojima je regulirana ova materija, a koji nisu u saglasnosti s ovim zakonom."
- ↑ http://www.wipo.int/edocs/lexdocs/laws/bs/ba/ba004bs.pdf
- ↑ http://www.wipo.int/edocs/lexdocs/laws/bs/ba/ba004bs.pdf
- ↑ Zakon o autorskim i srodnim pravima Bosne i Hercegovine (2010)
- ↑ „Službeni list CG“, br. 1/11
Jugoslavija:
- Zakon o zaštiti autorskih prava Kraljevine Jugoslavije (1929)
- Zakon o zaštiti autorskih prava FNR Jugoslavije (1946)
- Zakon o autorskom pravu FNR Jugoslavije (1957)
- Zakon o autorskom pravu SFR Jugoslavije (1968)
- Zakon o autorskom pravu SFR Jugoslavije (1978)
- Arhiva Službenih glasnika od 1945. godine nadalje
Slovenija:
- Zakon o avtorski in sorodnih pravicah (1995) + izmene i dopune
Makedonija:
Srbija i Crna Gora:
- Zakon o autorskom i srodnim pravima SR Jugoslavije (1998)
- Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije (2004)
Hrvatska:
- Zakon o autorskom pravu Republike Hrvatske (1991) + izmjene iz 1993.
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu (1999)
- Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske (2003) + izmjene i dopune
Srbija:
- Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije (2009)
- Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije (2012)
Bosna i Hercegovina:
- Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini (2002)
- Zakon o autorskim i srodnim pravima Bosne i Hercegovine (2010)
