Ugro-finski jezici
| ugro-finski | |
|---|---|
| Geografska distribucija: |
istočna i sjeverna Evropa, sjeverna Azija - |
| Genetska klasifikacija: |
|
| Podjele: | komentar
|
| ISO 639-2: | fiu |
| ISO 639-5: | fiu |
Ugro–finski jezici u 20. stoljeću | |
Ugro-finski jezici ili fino-ugarski jezici su grana uralskih jezika koja se sastoji od finske (danas fino-permske) i ugarske podskupine. Obuhvaća 29 jezika koji se govore u europskom dijelu Rusije i djelovima Europe.
Srodnost mađarskog i finskog prvi put je predložena pri kraju 17. stoljeća a za to otkriće se mogu pripisati tri kandidata: njemački učenjak Martin Fogel (1634–1675), švedski učenjak Georg Stiernhielm (1598–1672) i švedski dvorjanin Bengt Skytte (1614–1683).
Slijedeći gore navedenu jezičnu kategoriju, u etnološkim studijama je se stvorio pojam Ugro–finskih naroda:
Jedan dio etnološke zajednice je osporilo postojanje te kategorije.[1]
- Finno-Ugric Peoples. Fenno-Ugria (fennougria.ee)
- ↑ (en) „The dying fish swims in water. Russia finds outside support for its ethnic minorities threatening”. The Economist. 20. 12. 2005. Pristupljeno 27. 9. 2023.
- Collinder, Björn (1977). Fenno-Ugric Vocabulary: An Etymolog. Hamburg: Buske Verlag. ISBN 978-3-87118-187-0.
- Marcantonio, Angela (2002). The Uralic Language Family. Facts, Myths and Statistics. Hoboken (NJ): Wiley-Blackwell. str. 360. ISBN 9780631231707.
