Prijeđi na sadržaj

FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Svetsko prvenstvo u fudbalu 2018.)
FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.
Чемпионат мира по футболу 2018
FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.

Podaci o turniru
Domaćin(i)  Rusija
Vrijeme održavanja 14. lipnja15. srpnja 2018.
Broj reprezentacija 32
Stadioni 12 (u 11 gradova)
Plasman
Prvaci  Francuska Francuska
Drugoplasirani  Hrvatska
Trećeplasirani  Belgija
Četvrtoplasirani Engleska
Statistika
Broj utakmica 64
Broj golova 169  (2.64 po utakmici)
Ukupno gledatelja 3.031.768  (47.371 po utakmici)
Najbolji strijelac Engleska Harry Kane
(6 golova)
Najbolji igrač Hrvatska Luka Modrić

Infokutija ažurirana: 15. srpnja 2018.

FIFA Svjetsko prvenstvo 2018. bilo je 21. izdanje FIFA Svjetskog prvenstva, koje se od 14. lipnja do 15. srpnja 2018. godine održalo u Rusiji.[1] Rusija je domaćinstvo dobila 2. prosinca 2010. godine, postavši tako prva istočnoeuropska zemlja koja je organizirala ovo natjecanje.

Turnir se igrao na ukupno 12 stadiona u 11 gradova; dva stadiona nalazila se u Moskvi, gdje će se igrati i finalna utakmica. Svi gradovi domaćini nalazili se u europskom dijelu Ruske Federacije, kako bi se izbjegle vremenske razlike prilikom putovanja.

Ukupno 32 reprezentacije sudjelovale su na završnom turniru, 31 od kojih je pravo nastupa izborila kroz kvalifikacije te domaćin, Rusija. Od svih kvalificiranih ekipa, njih dvadeset je ostvarilo uzastopni nastup nakon prvenstva 2014. godine, dok su svoj debi na turniru imali Island i Panama. Pobjednik turnira, koji je odlučen 15. srpnja 2018. godine,[2][3][4] ostvaruje pravo na nastup na Kupu konfederacija 2021. godine. Prvak je, po drugi puta u povijesti, postala Francuska, koja je u finalu svladala Hrvatsku 4:2. Za Hrvatsku je to bio debitantski nastup u finalu Svjetskog prvenstva, dok je Francuska treći put igrala posljednju utakmicu turnira; šest golova postignutih u finalu je najveći broj golova u toj fazi još od 1966. godine (s tim da je taj rezultat ostvaren nakon produžetaka), odnosno od 1958. godine i pobjede Brazila nad Švedskom 5:2 u regularnom vremenu. Treće mjesto je, po prvi puta u svojoj povijesti, osvojila Belgija, koja je pobijedila Englesku 2:0.

Hrvatski kapetan Luka Modrić dobio je Zlatnu loptu za igrača turnira, dok je najbolji strijelac sa šest golova bio engleski kapetan, Harry Kane. Golman Belgije, Thibaut Courtois, dobio je Zlatnu rukavicu, dok je Kylian Mbappé proglašen najboljim mladim igračem turnira. Mbappé je bio i najmlađi strijelac cijelog turnira sa samo 19 godina te drugi tinejdžer u povijesti natjecanja koji je postigao gol u finalu Svjetskog prvenstva, nakon Peléa, koji je 1958. godine imao 17 godina. Fair Play nagradu dobila je reprezentacija Španjolske, koja je dobila samo dva žuta kartona tokom cijelog turnira.

Izbor domaćina

[uredi | uredi kod]
Ruski tim, predvođen ambasadorom prvenstva Andrejem Aršavinom, drže karticu s imenom domaćina prvenstva.
Ruski predsjednik Vladimir Putin drži trofej FIFA Svjetskog prvenstva tokom ceremonije prije prvenstva u Moskvi, rujan 2017.

Proces za izbor domaćina prvenstava 2018. i 2022. godine započeo je u siječnju 2009. godine, a savezi su imali rok do 2. veljače da pošalju svoje ponude.[5] Inicijalno je devet zemalja poslalo svoje kandidature, ali Meksiko se kasnije povukao,[6] dok je kandidatura Indonezije odbijena u veljači 2010. godine jer indonezijska vlada nije FIFA-i dostavila pismo podrške kandidaturi.[7] Tokom samog procesa, tri preostale neeuropske zemlje (Australija, Japan i Sjedinjene Države) postepeno su odustajale, što je značilo da savezi članovi UEFA-e gube pravo organizacije prvenstva 2022. godine. Tako su, nakon cjelokupnog raspleta, četiri kandidature zadržale svoj status – Engleska, Rusija, Belgija/Nizozemska te Portugal/Španjolska.

FIFA-in izvršni odbor sastao se 2. prosinca 2010. godine u Zürichu kako bi odabrao domaćina. Rusija je dobila domaćinstvo nakon pobjede u drugom krugu glasovanja. Zajedničke kandidature Portugala i Španjolske, odnosno Belgije i Nizozemske, završile su na drugom, odnosno trećem mjestu, dok je engleska kandidatura eliminirana još u prvom krugu.[8] Glasovanje je izgledalo ovako:

Rezultati glasovanja[9]
Država Krug
1. krug
(glasovi)
2. krug
(glasovi)
 Rusija 9 13
 Portugal /  Španjolska 7 7
 Belgija /  Nizozemska 4 2
 Engleska 2
Ukupno 22 22

Kao i dobar dio ranijih, ni ovaj izbor nije prošao bez kontroverzi. Pojavile su se optužbe za rusko podmićivanje te korumpiranost članova izvršnog odbora, pri čemu je najglasniji bio engleski savez. Pojavile su se priče kako su četiri člana izvršnog odbora tražila mito za svoje glasova, a Sepp Blatter je kasnije izjavio kako je još prije glasovanja bilo dogovoreno da će Rusija dobiti domaćinstvo.[10] Iako je Garcijin izvještaj iz 2014. godine oslobodio Rusiju bilo kakve odgovornosti za optužbe, čelnici engleskog nogometnog saveza su odbili priznati izvještaj te su čak pozivali na bojkot prvenstva.[11][12]

Kvalifikacije

[uredi | uredi kod]

Po prvi puta u historiji turnira, sve države koje su na to imale pravo – dakle, 209 članica FIFA-e bez domaćina, Rusije – ušle su u kvalifikacijski proces.[13] Zimbabve i Indonezija su, doduše, kasnije diskvalificirani prije odigravanja svoje prve utakmice,[14][15] dok su najnovnije članice, Gibraltar i Kosovo, također uspjele ostvariti pravo nastupa.[16] Mjesta na završnom turniru raspodijeljena su među kontinentalnim federacijama, prema omjerima koji su ostali nepromijenjeni u odnosu na prethodno prvenstvo.[17][18] Prva kvalifikacijska utakmica odigrana je 12. ožujka 2015. godine u Diliju, Istočni Timor u sklopu azijskih kvalifikacija.[19]

Ždrijeb za glavni kvalifikacijski turnir održan je 25. srpnja 2015. godine u palači Konstantinovski u Sankt Petersburgu, u 18:00 po lokalnom vremenu.[20][21][22][1]

Kvalificirane momčadi

[uredi | uredi kod]

Na završnom turniru sudjeluju ukupno 32 reprezentacije; domaćin Rusija je imala direktan plasman, dok su ostale reprezentacije svoje mjesto izborile kroz kontinentalne kvalifikacije. Ukupno 20 reprezentacija koje su nastupile i na prethodnom turniru izborile su nastup i 2018. godine. Panama i Island su izborile svoj debitantski nastup, s tim da je Island postao i zemlja s najmanje stanovnika, koja je ostvarila nastup na Svjetskom prvenstvu.[23] Na turnir se kvalificiralo i nekoliko zemalja koje nisu nastupile na barem tri prethodna izdanja – Egipat, koji se kvalificirao po prvi put nakon 1990. godine; Maroko, koji se na turnir vratio po prvi put nakon 1998.; Peru, koji je posljednji put nastupio 1982. godine; i Senegal, koji je izborio svoj drugi nastup nakon četvrtfinala 2002. godine. Bio je ovo prvi put u historiji turnira da su čak tri nordijske zemlje (Danska, Island i Švedska) te četiri arapske zemlje (Egipat, Maroko, Saudijska Arabija i Tunis) izborile nastup na završnom turniru.[24]

Od velikih reprezentacija koje se nisu uspjele kvalificirati treba istaknuti četverostrukog prvaka Italiju (po prvi puta od 1958.) te trostrukog viceprvaka Nizozemsku. Također, četiri aktualna kontinentalna prvaka nisu se uspjeli kvalificirati – pobjednik Afričkog kupa nacija 2017. godine, Kamerun; dvostruki uzastopni osvajač Cope Américe, Čile; oceanijski prvak Novi Zeland; te osvajači Gold Cupa, Sjedinjene Države (po prvi puta od 1968.). Značajni su i izostanci reprezentacijā Gane te Obale Bjelokosti, koje su do ovog turnira imale tri uzastopna sudjelovanja.

Kvalificirane momčadi su sljedeće:

AFC (5)
CAF (5)

CONCACAF (3)
CONMEBOL (5)
OFC (0)

UEFA (14)

  Kvalificirani na Svjetsko prvenstvo
  Nisu se uspjeli kvalificirati
  Diskvalificirani prije odigravanja prve utakmice
  Nisu članice FIFA-e

Gradovi domaćini

[uredi | uredi kod]

Inicijalna ruska kandidatura sadžavala je 16 stadiona u 13 gradova, što je premašivalo minimum postavljen od strane FIFA-e. Tri od predloženih stadiona bili bi renovirani, dok bi ostali bili novoizgrađeni stadioni.[25] Inicijalno predloženi gradovi bili su: Jaroslavlj, Jekaterinburg, Kalinjingrad, Kazanj, Krasnodar, Moskva, Nižnji Novgorod, Rostov na Donu, Sankt Petersburg, Samara, Saransk, Soči i Volgograd.[26] Nakon nekog vremena, Rusija je smanjila broj stadiona na 14, a konačni prijedlog, s 12 stadiona u 11 gradova, prezentiran je 29. rujna 2012. godine. Konačni odabir izgledao je ovako:

Moskva Sankt Petersburg Soči
Stadion Lužnjiki Arena Otkritie
(Stadion Spartak)
Stadion Krestovski
(Stadion Sankt Petersburg)
Olimpijski stadion Fišt
(Stadion Fišt)
Kapacitet: 81,000 Kapacitet: 45,360 Kapacitet: 68,134 Kapacitet: 47,659
Samara Kazanj
Kosmos Arena
(Samarska arena)
Kazanjska arena
Kapacitet: 44,918 Kapacitet: 45,379
Rostov na Donu Volgograd
Rostovska arena Volgogradska arena
Kapacitet: 45,000 Kapacitet: 45,568
Nižnji Novgorod Saransk Jekaterinburg Kalinjingrad
Stadion Nižnji Novgorod Mordovijska arena Centralni stadion
(Jekaterinburška arena)
Stadion Kalinjingrad
Kapacitet: 44,899 Kapacitet: 44,442 Kapacitet: 35,696 Kapacitet: 35,212

Finalni ždrijeb

[uredi | uredi kod]

Ždrijeb za završni turnir održan je 1. prosinca 2017. godine u 18:00 po lokalnom vremenu, u Palači državnog Kremlja u Moskvi.[27][28] Kvalificirane reprezentacije su ždrijebane u osam grupa po četiri ekipe. Prije samog ždrijeba, reprezentacije su raspoređene u četiri jakosne skupine, temeljem njihovih plasmana na FIFA-inoj ljestvici od 16. listopada 2017. godine.[29][30]

U prvoj jakosnoj skupini nalazio se domaćin, Rusija, te sedam najbolje plasiranih reprezentacija. Ostale jakosne skupine formirane su takošer po kriteriju plasmana na FIFA-inoj ljestvici,[31] što je bila razlika u odnosu na ranija izdanja, kada je samo prva jakosna skupina bila formiranja temeljem plasmana, dok su ostale tri bile formirane po geografskom ključu. Ipak, zadržano je pravilo da momčadi iz iste kontinentalne federacije ne smiju igrati u istoj grupi, uz izuzetak momčadi iz UEFA-e, kojih je u jednoj grupi moglo biti dvije.

Jakosne skupine izgledale su ovako:

Skupina 1
Momčad Koef. Rang
Rusijaa 562.64 65
Njemačka 1,631.05 1
Brazil 1,618.63 2
Portugal 1,446.38 3
Argentina 1,444.69 4
Belgija 1,332.55 5
Poljska 1,322.83 6
Francuska Francuska 1,226.29 7
Skupina 2
Momčad Koef. Rang
Španija 1,217.94 8
Peru 1,159.94 10
Švicarska Švicarska 1,134.50 11
Engleska 1,115.69 12
Kolumbija 1,094.89 13
Meksiko 1,059.60 16
Urugvaj 1,033.91 17
Hrvatska 1,012.81 18
Skupina 3
Momčad Koef. Rang
Danska 1,001.39 19
Island 919.77 21
Kostarika 913.70 22
Švedska 872.08 25
Tunis 834.29 28
Egipat 818.43 30
Senegal 814.57 32
Iran 784.25 34
Skupina 4
Momčad Koef. Rang
Srbija 748.13 38
Nigerija 720.92 41
Australija 714.13 43
Japan 711.33 44
Maroko 679.76 48
Panama 669.56 49
Južna Koreja 588.45 62
Saudijska Arabija 576.45 63
a Domaćini, Rusija (koeficijent 562.64; rang 65.) automatski su ždrijebani na poziciju A1.

FIFA je 29. ožujka 2018. godine objavila konačni popis od 36 glavnih i 63 pomoćna suca za završni turnir.[32] Desetak dana ranije, 16. ožujka, FIFA-ino vijeće je odobrilo, po prvi puta u historiji turnira, korištenje pomoćnih sudaca za video nadzor, odnosno korištenje video tehnologije na utakmicama Svjetskog prvenstva.[33] Trinaest pomoćnih sudaca za video tehnologiju, kojima će to biti jedina sudačka uloga, javnosti je predstavljeno 30. travnja 2018. godine.[34]

Saudijski sudac Fahad Al-Mirdasi naknadno je, zajedno sa svojim pomoćnim sucima, izbačen s turnira zbog afere oko namještanja utakmica Kraljevog kupa;[35] zamjena za Al-Mirdasija nije pozvana, dok su umjesto njegovih pomoćnika pozvani Hasan Almahri (Ujedinjeni Arapski Emirati) i Hiroshi Yamauchi (Japan).[36]

Konačni popis svih sudaca izgleda ovako:

Spisak sudaca
Konfederacija Glavni sudac Pomoćni suci Suci za video tehnologiju
AFC Saudijska Arabija Fahad Al-Mirdasi (Saudijska Arabija) Yaser Tulefat (Bahrein) / Mohammed Al Abakry (Saudijska Arabija)
Taleb Al Maari (Katar) / Mohamed Alhammadi (UAE)
Abdulah Alshalwai (Saudijska Arabija) / Mohamad-Reza Mansuri (Iran)
Abduhamidulo Rasulov (Uzbekistan) / Toru Sagara (Japan)
Jahongir Saidov (Uzbekistan) / Reza Sohandan (Iran)
Hasan Almahri (UAE) / Hiroshi Yamauchi (Japan)
Katar Abdulrahman Al-Jassim (Katar)
Iran Ali-Reza Fagani (Iran)
Uzbekistan Ravšan Irmatov (Uzbekistan)
Ujedinjeni Arapski Emirati Mohammed Mohamed (UAE)
Japan Ryūji Satō (Japan)
Bahrein Nawaf Shukralla (Bahrein)
CAF Alžir Mehdi Abid Charef (Alžir) Redouane Achik (Maroko) / Waleed Ahmed (Sudan)
Jean Claude Birumushahu (Burundi) / Djibril Camara (Senegal)
Jerson Dos Santos (Angola) / Abdelhak Etchiali (Alžir)
Anouar Hmila (Tunis) / Marwa Range (Kenija)
El Hadji Samba (Senegal) / Zakhele Siwela (Južnoafrička Republika)
Senegal Malang Diedhiou (Senegal)
Gambija Bakary Gassama (Gambija)
Egipat Gehad Grisha (Egipat)
Zambija Janny Sikazwe (Zambija)
Etiopija Bamlak Tessema Weyesa (Etiopija)
CONCACAF Salvador Joel Aguilar (Salvador) Frank Anderson (Sjedinjene Države) / Joe Fletcher (Kanada)
Miguel Hernandez (Meksiko) / Juan Carlos Mora (Kostarika)
Corey Rockwell (Sjedinjene Države) / Marvin Torrentera (Meksiko)
Gabriel Victoria (Panama) / Juan Zumba (Salvador)
Sjedinjene Američke Države Mark Geiger (Sjedinjene Države)
Sjedinjene Američke Države Jair Marrufo (Sjedinjene Države)
Kostarika Ricardo Montero (Kostarika)
Panama John Pitti (Panama)
Meksiko César Arturo Ramos (Meksiko)
CONMEBOL Čile Julio Bascuñán (Čile) Carlos Astroza (Čile) / Juan Pablo Bellati (Argentina)
Eduardo Cardozo (Paragvaj) / Emerson de Carvalho (Brazil)
Cristian de la Cruz (Kolumbija) / Mauricio Espinosa (Urugvaj)
Alexander Guzman (Kolumbija) / Hernán Maidana (Argentina)
Christian Schiemann (Čile) / Nicolas Taran (Urugvaj)
Marcelo Van Gasse (Brazil) / Juan Zorilla (Paragvaj)
Brazil Wilton Sampaio (Brazil)
Bolivija Gery Vargas (Bolivija)
Argentina Mauro Vigliano (Argentina)
Paragvaj Enrique Cáceres (Paragvaj)
Urugvaj Andrés Cunha (Urugvaj)
Argentina Néstor Pitana (Argentina)
Brazil Sandro Ricci (Brazil)
Kolumbija Wilmar Roldán (Kolumbija)
OFC Novi Zeland Matthew Conger (Novi Zeland) Bertrand Brial (Nova Kaledonija)
Simon Lount (Novi Zeland)
Tevita Makasini (Tonga)
Francuska Polinezija Norbert Hauata (Tahiti)
UEFA Njemačka Felix Brych (Njemačka) Anton Averjanov (Rusija) / Mark Borsch (Njemačka)
Pau Cebrian Devis (Španjolska) / Nicolas Danos (Francuska)
Elenito Di Liberatore (Italija) / Roberto Dias Perez (Španjolska)
Dalibor Đurđević (Srbija) / Bahattin Duran (Turska)
Cyril Gringore (Francuska) / Tihon Kalugin (Rusija)
Tomasz Listkiewicz (Poljska) / Stefan Lupp (Njemačka)
Tarık Ongun (Turska) / Jure Praprotnik (Slovenija)
Milovan Ristić (Srbija) / Paweł Sokolnicki (Poljska)
Mauro Tonolini (Italija) / Sander van Roekel (Nizozemska)
Robert Vukan (Slovenija) / Erwin Zeinstra (Nizozemska)
Njemačka Bastian Dankert (Njemačka)
Poljska Paweł Gil (Poljska)
Italija Massimiliano Irrati (Italija)
Portugal Tiago Lopes (Portugal)
Nizozemska Danny Makkelie (Nizozemska)
Italija Daniele Orsato (Italija)
Portugal Artur Soares Dias (Portugal)
Italija Paolo Valeri (Italija)
Njemačka Felix Zwayer (Njemačka)
Turska Cüneyt Çakır (Turska)
Rusija Sergej Karasev (Rusija)
Nizozemska Björn Kuipers (Nizozemska)
Poljska Szymon Marciniak (Poljska)
Španija Antonio Mateu Lahoz (Španjolska)
Srbija Milorad Mažić (Srbija)
Italija Gianluca Rocchi (Italija)
Slovenija Damir Skomina (Slovenija)
Francuska Clément Turpin (Francuska)

Natjecanje po grupama

[uredi | uredi kod]
Legenda:
     Momčad ispala iz daljnjeg natjecanja.
     Momčad prolazi u osminu finala.
Napomena: Sva vremena utakmica su po lokalnom vremenu.

Grupa A

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Urugvaj 9 3 3 0 0 5 0 +5
2. Rusija 6 3 2 0 1 8 4 +4
3. Saudijska Arabija 3 3 1 0 2 2 7 -5
4. Egipat 0 3 0 0 3 2 6 -4


Rusija Rusija 3:1  Egipat
Fathi Pogodak nakon 47 minuta 47' (ag.)
Čerišev Pogodak nakon 59 minuta 59'
Dzjuba Pogodak nakon 62 minuta 62'
Izvještaj Salah Pogodak nakon 73 minuta 73' (pen.)


Urugvaj Urugvaj 3:0  Rusija
Suárez Pogodak nakon 10 minuta 10'
Čerišev Pogodak nakon 23 minuta 23' (ag.)
Cavani Pogodak nakon 90 minuta 90'
Izvještaj
Gledatelja: 41,970

Grupa B

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Španija 5 3 1 2 0 6 5 +1
2. Portugal 5 3 1 2 0 5 4 +1
3. Iran 4 3 1 1 1 2 2 0
4. Maroko 1 3 0 1 2 2 4 -2

Portugal Portugal 3:3  Španjolska
Ronaldo Pogodak nakon 4 minuta 4' (pen.), Pogodak nakon 44 minuta 44', Pogodak nakon 88 minuta 88' Izvještaj Costa Pogodak nakon 24 minuta 24', Pogodak nakon 55 minuta 55'
Nacho Pogodak nakon 58 minuta 58'



Iran Iran 1:1  Portugal
Ansarifard Pogodak nakon 90+4 minuta 90+4' (pen.) Izvještaj Quaresma Pogodak nakon 45 minuta 45'
Gledatelja: 41,685

Grupa C

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Francuska Francuska 7 3 2 1 0 3 1 +2
2. Danska 5 3 1 2 0 2 1 +1
3. Peru 3 3 1 0 2 2 2 0
4. Australija 1 3 0 1 2 2 5 -3
Francuska Francuska 2:1  Australija
Griezmann Pogodak nakon 58 minuta 58' (pen.)
Behich Pogodak nakon 81 minuta 81' (ag.)
Izvještaj Jedinak Pogodak nakon 62 minuta 62' (pen.)
Gledatelja: 41,279


Danska Danska 1:1  Australija
Eriksen Pogodak nakon 7 minuta 7' Izvještaj Jedinak Pogodak nakon 38 minuta 38' (pen.)
Gledatelja: 40,727



Grupa D

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Hrvatska 9 3 3 0 0 7 1 +5
2. Argentina 4 3 1 1 1 3 5 -2
3. Nigerija 3 3 1 0 2 3 4 -1
4. Island 1 3 0 1 2 2 5 -3

Hrvatska Hrvatska 2:0  Nigerija
Etebo Pogodak nakon 32 minuta 32' (ag.)
Modrić Pogodak nakon 71 minuta 71' (pen.)
Izvještaj




Grupa E

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Brazil 7 3 2 1 0 5 1 +4
2. Švicarska Švicarska 5 3 1 2 0 5 4 +1
3. Srbija 3 3 1 0 2 2 4 -2
4. Kostarika 1 3 0 1 2 2 5 -3





Grupa F

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Švedska 6 3 2 0 1 5 2 +3
2. Meksiko 6 3 2 0 1 3 4 -1
3. Južna Koreja 3 3 1 0 2 3 3 0
4. Njemačka 3 3 1 0 2 2 4 -2





Grupa G

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Belgija 9 3 3 0 0 9 2 +7
2. Engleska 6 3 2 0 1 8 3 +5
3. Tunis 3 3 1 0 2 5 8 -3
4. Panama 0 3 0 0 3 2 11 -9

Tunis Tunis 1:2  Engleska
Sassi Pogodak nakon 35 minuta 35' (pen.) Izvještaj Kane Pogodak nakon 11 minuta 11', Pogodak nakon 90+1 minuta 90+1'
Gledatelja: 41,064

Belgija Belgija 5:2  Tunis
E. Hazard Pogodak nakon 6 minuta 6' (pen.), Pogodak nakon 51 minuta 51'
Lukaku Pogodak nakon 16 minuta 16', Pogodak nakon 45+3 minuta 45+3'
Batshuayi Pogodak nakon 90 minuta 90'
Izvještaj Bronn Pogodak nakon 18 minuta 18'
Khazri Pogodak nakon 90+3 minuta 90+3'
Gledatelja: 44,190

Engleska Engleska 6:1  Panama
Stones Pogodak nakon 8 minuta 8', Pogodak nakon 40 minuta 40'
Kane Pogodak nakon 22 minuta 22' (pen.), Pogodak nakon 45+1 minuta 45+1' (pen.), Pogodak nakon 62 minuta 62'
Lingard Pogodak nakon 36 minuta 36'
Izvještaj Baloy Pogodak nakon 78 minuta 78'


Grupa H

[uredi | uredi kod]
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Kolumbija 6 3 2 0 1 5 2 +3
2. Japan 4 3 1 1 1 4 4 0
3. Senegal 4 3 1 1 1 4 4 0
4. Poljska 3 3 1 0 2 2 5 -3
Kolumbija Kolumbija 1:2  Japan
Quintero Pogodak nakon 39 minuta 39' Izvještaj Kagawa Pogodak nakon 6 minuta 6' (pen.)
Ōsako Pogodak nakon 73 minuta 73'
Gledatelja: 40,842

Poljska Poljska 1:2  Senegal
Krychowiak Pogodak nakon 86 minuta 86' Izvještaj Cionek Pogodak nakon 37 minuta 37' (ag.)
Niang Pogodak nakon 60 minuta 60'
Gledatelja: 44,190




Faza na izbacivanje

[uredi | uredi kod]
 
Osmina finalaČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
              
 
30. lipnja – Soči
 
 
 Urugvaj 2
 
6. srpnja – Nižnji Novgorod
 
 Portugal 1
 
 Urugvaj 0
 
30. lipnja – Kazanj
 
 Francuska 2
 
 Francuska 4
 
10. srpnja – Sankt Petersburg
 
 Argentina 3
 
 Francuska 1
 
2. srpnja – Samara
 
 Belgija 0
 
 Brazil 2
 
6. srpnja – Kazanj
 
 Meksiko 0
 
 Brazil 1
 
2. srpnja – Rostov na Donu
 
 Belgija 2
 
 Belgija 3
 
15. srpnja – Moskva
 
 Japan 2
 
 Francuska 4
 
1. srpnja – Moskva
 
 Hrvatska 2
 
 Španjolska 1 (3)
 
7. srpnja – Soči
 
 Rusija (11m) 1 (4)
 
 Rusija 2 (3)
 
1. srpnja – Nižnji Novgorod
 
 Hrvatska (11m) 2 (4)
 
 Hrvatska (11m) 1 (3)
 
11. srpnja – Moskva
 
 Danska 1 (2)
 
 Hrvatska (pr.) 2
 
3. srpnja – Sankt Petersburg
 
 Engleska 1 Treće mjesto
 
 Švedska 1
 
7. srpnja – Samara 14. srpnja – Sankt Petersburg
 
 Švicarska 0
 
 Švedska 0  Belgija 2
 
3. srpnja – Moskva
 
 Engleska 2  Engleska 0
 
 Kolumbija 1 (3)
 
 
 Engleska (11m) 1 (4)
 

Osmina finala

[uredi | uredi kod]
Francuska Francuska 4:3  Argentina
Griezmann Pogodak nakon 13 minuta 13' (pen.)
Pavard Pogodak nakon 57 minuta 57'
Mbappé Pogodak nakon 64 minuta 64', Pogodak nakon 68 minuta 68'
Izvještaj Di María Pogodak nakon 41 minuta 41'
Mercado Pogodak nakon 48 minuta 48'
Agüero Pogodak nakon 90+3 minuta 90+3'
Gledatelja: 42,873







Četvrtfinale

[uredi | uredi kod]



Polufinale

[uredi | uredi kod]

Utakmica za treće mjesto

[uredi | uredi kod]

Finale

[uredi | uredi kod]

Statistike i nagrade

[uredi | uredi kod]

Statistike

[uredi | uredi kod]

Ažurirano: 14. srpnja 2018.

Prvi pogodak

Najbrži pogodak

Najkasniji pogodak

Prvi žuti karton

Prvi crveni karton

Najstariji igrač s nastupom

Najmlađi igrač s nastupom

Najstariji igrač s postignutim golom

Najmlađi igrač s postignutim golom

Prvi hat-trick

Igrači s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici (3)

Najviše golova na utakmici

Najmanje golova na utakmici

Momčadi s najviše postignutih pogodaka (16)

Momčadi s najviše primljenih pogodaka (11)

Momčadi s najmanje primljenih pogodaka (2)

Momčadi s najmanje postignutih pogodaka (2)

Strijelci

[uredi | uredi kod]

Ažurirano: 15. srpnja 2018.

6 golova
4 gola
3 gola
2 gola
1 gol
Autogolovi

Jedanaesterci

[uredi | uredi kod]

Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:

Realizirani

[uredi | uredi kod]

Promašeni

[uredi | uredi kod]

Nagrade

[uredi | uredi kod]
Pobjednici Svjetskog nogometnog prvenstva 2018.
Francuska
FRANCUSKA
2. naslov


Zlatna kopačka Zlatna lopta Zlatna rukavica Najbolji mladi igrač FIFA Fair Play trofej
Engleska Harry Kane (6 golova) Hrvatska Luka Modrić Belgija Thibaut Courtois Francuska Kylian Mbappé Španija

Idealna momčad

[uredi | uredi kod]
Vratari Braniči Veznjaci Napadači
Belgija Thibaut Courtois Francuska Raphaël Varane
Brazil Thiago Silva
Urugvaj Diego Godín
Brazil Marcelo
Hrvatska Luka Modrić
Brazil Philippe Coutinho
Belgija Kevin De Bruyne
Francuska Kylian Mbappé
Engleska Harry Kane
Portugal Cristiano Ronaldo

Konačni poredak

[uredi | uredi kod]
Konačni plasman sudionika svjetskog prvenstva 2018. godine
  Prvaci
  Drugoplasirani

  Trećeplasirani
  Četvrtoplasirani

  Četvrtfinalisti
  Osmina finala

  Grupna faza

Francuska je u Rusiji po drugi puta u svojoj historiji postala svjetski prvak.
# Momčad Grupa Uta. Pob. Izj. Por. G+ G- GR Bod.
Finale
1 Francuska Francuska C 7 6 1 0 14 6 +8 19
2 Hrvatska D 7 4 2 1 14 9 +5 14
Treće i četvrto mjesto
3 Belgija G 7 6 0 1 16 6 +10 18
4 Engleska G 7 3 1 3 12 8 +4 10
Četvrtfinale
5 Urugvaj A 5 4 0 1 7 3 +4 12
6 Brazil E 5 3 1 1 8 3 +5 10
7 Švedska F 5 3 0 2 6 4 +2 9
8 Rusija A 5 2 2 1 11 6 +5 8
Osmina finala
9 Kolumbija H 4 2 1 1 6 3 +3 7
10 Španija B 4 1 3 0 7 6 +1 6
11 Danska C 4 1 3 0 3 2 +1 6
12 Meksiko F 4 2 0 2 3 6 -3 6
13 Portugal B 4 1 2 1 6 6 0 5
14 Švicarska Švicarska E 4 1 2 1 5 5 0 5
15 Japan H 4 1 1 2 6 7 -1 4
16 Argentina D 4 1 1 2 6 9 -3 4
Grupna faza
17 Senegal H 3 1 1 1 4 4 0 4
18 Iran B 3 1 1 1 2 2 0 4
19 Južna Koreja F 3 1 0 2 3 3 0 3
20 Peru C 3 1 0 2 2 2 0 3
21 Nigerija D 3 1 0 2 3 4 -1 3
22 Njemačka F 3 1 0 2 2 4 -2 3
23 Srbija E 3 1 0 2 2 4 -2 3
24 Tunis G 3 1 0 2 5 8 -3 3
25 Poljska H 3 1 0 2 2 5 -3 3
26 Saudijska Arabija A 3 1 0 2 2 7 -5 3
27 Maroko B 3 0 1 2 2 4 -2 1
28 Island D 3 0 1 2 2 5 -3 1
29 Kostarika E 3 0 1 2 2 5 -3 1
30 Australija C 3 0 1 2 2 5 -3 1
31 Egipat A 3 0 0 3 2 6 -4 0
32 Panama G 3 0 0 3 2 11 -9 0

Marketing

[uredi | uredi kod]
Službena maskota turnira, vuk Zabivaka
Službena lopta, "Telstar 18"
"Telstar Mechta", službena verzija lopte korištena tokom eliminacijske faze prvenstva

Logo i brendiranje

[uredi | uredi kod]

Službeni logo turnira premijerno je predstavljen 28. listopada 2014. godine od strane kozmonauta na Međunarodnoj svemirskoj stanici, a onda je projiciran na moskovski Boljšoj teatar tokom večernjeg televizijskog programa. Tadašnji ruski ministar sporta, Vitalij Mutko, rekao je da je logo inspiriran "bogatom ruskom umjetničkom tradicijom i njezinom historijom hrabrih postignuća i inovacija", dok je tadašnji predsjednik FIFA-e, Sepp Blatter, rekao da logo reflektira "srce i dušu" zemlje.[37] U svrhu brendiranja, dizajniran je i poseban font, Duša (ruski: Душа), kojeg je izradila portugalska kompanija Brandia Central tokom 2014. godine.

Maskota

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Zabivaka

Službena maskota prvenstva, antropomorfni vuk po imenu Zabivaka (ruski: Забива́ка; srpskohrvatski: "Golgeter" ili "Onaj koji postiže golove"), javnosti je predstavljen 21. listopada 2016. godine. Maskota je odabrana preko internetskog glasovanja, a dizajnirala ju je studentica Jekaterina Bočarova. Zabivaka je odjeven u boje ruske reprezentacije (plava, bijela i crvena).

Službeni rezultati glasovanja prezentirani su dan nakon objave maskote, u emisiji Večernji Urgant na Prvom kanalu. Zabivaka je pobijedio s ukupno 53% glasova. Drugoplasirani je bio tigar (27%), dok je treća bila mačka (20%). U glasovanju je sudjelovalo više od milijun ljudi, a ono se odvilo tokom rujna 2016. godine.[38]

Lopta

[uredi | uredi kod]

Službena lopta prvenstva, Adidas Telstar 18, premijerno je predstavljena 9. studenog 2017. godine u Moskvi, od strane Lionela Messija.[39][40] Njezin dizajn temeljen je na prvoj službenoj lopti FIFA Svjetskih prvenstava iz 1970. godine.

Pjesma

[uredi | uredi kod]

Službena pjesma za prvenstvo bila je "Live It Up", koju su izvodili Will Smith, Nicky Jam i Era Istrefi. Pjesma je javno predstavljena 25. svibnja 2018. godine, dok je službeni spot objavljen 7. lipnja, tjedan dana prije početka prvenstva.[41]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 "Ethics: Executive Committee unanimously supports recommendation to publish report on 2018/2022 FIFA World Cup™ bidding process" (Press release). FIFA.com. 19 December 2014. Archived from the original on 29 March 2015. {{cite press release}}: Unknown parameter |deadurl= ignored (|url-status= suggested) (help)
  2. „Russia united for 2018 FIFA World Cup Host Cities announcement”. FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 13 November 2013. Pristupljeno 13 November 2013. 
  3. „FIFA Picks Cities for World Cup 2018”. En.rsport.ru. 29 September 2012. Arhivirano iz originala na datum 13 November 2013. Pristupljeno 13 November 2013. 
  4. „Russia budget for 2018 Fifa World Cup nearly doubles”. BBC News. 30 September 2012. Arhivirano iz originala na datum 17 February 2014. Pristupljeno 13 November 2013. 
  5. Goff, Steve (16 January 2009). „Future World Cups”. The Washington Post. Arhivirano iz originala na datum 30 April 2011. Pristupljeno 16 January 2009. 
  6. „Mexico withdraws FIFA World Cup bid”. FIFA. 29 September 2009. Arhivirano iz originala na datum 30 April 2011. Pristupljeno 10 February 2011. 
  7. „Indonesia's bid to host the 2022 World Cup bid ends”. BBC Sport. 19 March 2010. Arhivirano iz originala na datum 20 March 2010. Pristupljeno 19 March 2010. 
  8. „England miss out to Russia in 2018 World Cup Vote”. BBC News. 2 December 2010. Arhivirano iz originala na datum 3 December 2010. Pristupljeno 2 December 2010. 
  9. Doyle, Paul; Busfield, Steve (2 December 2010). „World Cup 2018 and 2022 decision day – live!”. The Guardian (London). Arhivirano iz originala na datum 26 December 2016. 
  10. What We Know About Corruption in the 2018 And 2022 World Cup Bids - VICE Sports Arhivirano 15 January 2018 na Wayback Machine-u
  11. https://www.theguardian.com/football/2014/nov/17/david-bernstein-fa-world-cup-2018-2022-fifa-uefa-boycott
  12. https://www.reuters.com/article/us-soccer-fifa-qatar/qatar-world-cup-organizers-ready-to-fight-for-2022-idUSKBN0OJ06C20150603
  13. „Road to Russia with new milestone”. FIFA.com. 15 January 2015. Arhivirano iz originala na datum 21 March 2015. 
  14. „Zimbabwe expelled from the preliminary competition of the 2018 FIFA World Cup Russia”. FIFA.com. 12 March 2015. Arhivirano iz originala na datum 16 November 2017. 
  15. „Impact of Football Association of Indonesia suspension”. AFC. 3 June 2015. Arhivirano iz originala na datum 1 March 2016. 
  16. „Kosovo & Gibraltar become eligible for 2018 World Cup Qualifying”. Arhivirano iz originala na datum 9 June 2016. Pristupljeno 10 January 2017. 
  17. „2022 FIFA World Cup to be played in November/December”. FIFA.com. 20 March 2015. Arhivirano iz originala na datum 12 November 2017. 
  18. „Current allocation of FIFA World Cup™ confederation slots maintained”. FIFA.com. 30 May 2015. Arhivirano iz originala na datum 16 November 2017. 
  19. „Long road to Russia begins in Dili”. FIFA.com. 11 March 2015. Arhivirano iz originala na datum 16 November 2017. 
  20. „FIFA World Cup™ Preliminary Draw: 1 week to go”. FIFA.com. 18 July 2015. Arhivirano iz originala na datum 16 November 2017. 
  21. „Organising Committee for the FIFA World Cup extends its responsibilities to cover 2018 and 2022”. FIFA.com. 19 March 2013. Arhivirano iz originala na datum 18 October 2014. 
  22. „Konstantinovsky Palace to stage Preliminary Draw of the 2018 FIFA World Cup”. FIFA.com. 10 October 2014. Arhivirano iz originala na datum 31 December 2014. 
  23. T.A.W. (12 November 2017). „How Iceland (population: 330,000) qualified for the World Cup”. The Economist. Arhivirano iz originala na datum 13 November 2017. Pristupljeno 13 November 2017. 
  24. „In first, 4 Arab countries qualify for FIFA World Cup Finals”. The Times of Israel. 12 November 2017. Arhivirano iz originala na datum 13 November 2017. Pristupljeno 13 November 2017. 
  25. Marikar, Hafiz. „Russia to host next FIFA World Cup”. The Associated Newspapers of Ceylon Ltd. Arhivirano iz originala na datum 9 August 2014. Pristupljeno 23 July 2014. 
  26. „2018 FIFA World Cup Bid Evaluation Report: Russia” (PDF). FIFA. Arhivirano iz originala na datum 14 December 2010. Pristupljeno 10 December 2002. 
  27. „Final Draw to take place in State Kremlin Palace”. FIFA.com. 24 January 2017. Arhivirano iz originala na datum 16 November 2017. 
  28. „Final Draw to take place at 18:00”. telegraph.co.uk. 24 November 2017. Arhivirano iz originala na datum 25 November 2017. 
  29. „OC for FIFA Competitions approves procedures for the Final Draw of the 2018 FIFA World Cup”. FIFA.com. 14 September 2017. Arhivirano iz originala na datum 2018-06-24. Pristupljeno 2018-05-25. 
  30. FIFA.com. „The FIFA/Coca-Cola World Ranking - October 2017 - FIFA.com” (en-GB). FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 2017-10-16. Pristupljeno 16 October 2017. 
  31. „OC for FIFA Competitions approves procedures for the Final Draw of the 2018 FIFA World Cup”. FIFA.com. 14 September 2017. Arhivirano iz originala na datum 10 November 2017. 
  32. „World Cup 2018 referees”. Arhivirano iz originala na datum 2018-03-30. Pristupljeno 2018-05-25. 
  33. „FIFA Council decides on key steps for the future of international competitions”. FIFA.com. 16 March 2018. Arhivirano iz originala na datum 2018-03-31. Pristupljeno 2018-05-25. 
  34. „World Cup 2018 List of video match officials”. 
  35. „World Cup 2018: Referee Fahad Al-Mirdasi dropped for attempted match fixing in Saudi Arabia”. BBC Sport. 30 May 2018. 
  36. „FIFA statement on the situation of the Saudi Arabian referee Fahad AL MIRDASI”. FIFA.com. 30 May 2018. 
  37. „'Russia’s heart & soul': World Cup 2018 logo unveiled in Moscow (PHOTOS, VIDEO)”. RT. 28 October 2014. Arhivirano iz originala na datum 29 October 2014. Pristupljeno 29 October 2014. 
  38. "Wolf chosen as 2018 FIFA World Cup Official Mascot and named Zabivaka" (Press release). FIFA. 21 October 2016. Archived from the original on 22 October 2016. Retrieved 21 October 2016. {{cite press release}}: Unknown parameter |deadurl= ignored (|url-status= suggested) (help)
  39. „2018 FIFA World Cup™ official match ball unveiled: an exciting re-imagining”. FIFA.com. 9 November 2017. Arhivirano iz originala na datum 2017-11-09. Pristupljeno 2018-05-26. 
  40. Wright, Chris (November 9, 2017). „Adidas unveil 2018 World Cup ball: The Telstar 18”. ESPN. Pristupljeno December 16, 2017. 
  41. „2018 FIFA World Cup Russia™ Official Song 'Live It Up' to be performed by all-star line-up”. FIFA. 23 May 2018. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]