Prijeđi na sadržaj

Pumpa

Izvor: Wikipedija
Električno pokretana pumpa za dostavu vode kod Hengsteyseea (Njemačka).

Pumpa (njem. Pumpe < srednjoniz. pompe < španj. bomba: brodska crpka), naprava koja transportira fluid (tekućinu i plin) pomoću mehaničke akcije; također crpka ili sisaljka. Pumpa pomiče tekućine iz područja nižeg pritiska u područje višeg pritiska, a razliku u pritiscima prevladava dodajući energiju sistemu. Pumpe koje kao radni medij imaju plinove nazivaju se uglavnom kompresori, osim u slučajevima primjene vrlo malog porasta pritiska (npr. grijanje, ventilacija, klimatizacija), gdje se ugrađuju ventilatori ili puhala.

Rad pumpe se upotrebljava za pomicanje medija, bilo da ga diže ili pomoću sile kompresovanja.

Historija

[uredi | uredi kod]

Najraniji tip pumpe bio je Arhimedov vijak, kojeg je opisao Arhimed u 3. vijeku pne. Taj tip se upotrebljavao i u sedmom vijeku prije nove ere u Asiriji, za vrijeme kralja Sankeriba, (705.-681. pne.).

U trinaestom vijeku Al-Jazari je opisao i nacrtao različite tipove pumpi, kao što su linearne klipne pumpe, dvoradne pumpe s usisnim cijevima, klipovima,...

Podjela

[uredi | uredi kod]

Pumpe se dijele na više načina:

  • prema namjeni - mogu biti za rad raznih mašina, kotlova i kondenzatora, dobavu vode, goriva, sanitarne,...
  • prema količini - mogu biti pumpe male dobavne količine i pumpe velike dobavne količine
  • prema izvedbi - mogu biti pumpe s pravolinijskim kretanjem kao što su stapne i klipne pumpe, pumpe s rotacionim kretanjem kao centrifugalne, vijčane i zupčaste, a posebna su izvedba mlazne pumpe
  • prema dobavnoj visini - mogu biti pumpe s malom i velikom visinom dobave

Najčešće upotrebljavane pumpe

[uredi | uredi kod]

Pumpe koje se najviše upotrebljavaju su svakako centrifugalne pumpe. Imaju široku primjenu, počevši od pumpe rashladne vode u automobilu, pumpi hidrofora u sistemu opskrbe vodom, pumpi vode u perilicama suđa i rublja, itd. Kod njih tekućina pod djelovanjem centrifugalne sile, koju uzrokuje rotor pumpe, protječe s usisa na tlačnu stranu. Upotrebljavaju se za male i srednje dobavne visine, nemaju mogučnost samopumpanja, te ne mogu dobavljati male količine i raditi pri malim brzinama medija.

Za viskoznije tekućine upotrebljavaju se zupčaste i vijčane pumpe. Rade na principu da tjeraju tekućinu između zubaca ili vijaka sa usisne na pritisnu stranu. Ova dva tipa su samopumpna, imaju visok dobavni pritisak, mogu raditi pri vrlo velikim brojem okretaja.

Vrlo su zastupljene klipne i stapne pumpe. To su pumpe s pravolinijskim kretanjem, a kod njih se tekućina pomiče pomoću klipa ili stapa koji se kreće linearno u cilindru. Da bi mogle obavljati svoju funkciju moraju imati ventile koji rade u skladu s kretanjem stapa ili klipa. Ove pumpe su samopumpne, upotrebljavaju se za male brzine strujanja, manje dobavne količine i velike dobavne visine.

Mlazne pumpe su poseban tip pumpi bez pokretnih dijelova. Najčešća upotreba ovih pumpi je na mjestima gdje treba postići veliku usisnu visinu, tj. veliki podpritisak kod usisavanja.

Što je mono pumpa?

[uredi | uredi kod]

Mono pumpe su tip centrifugalne pumpe s jednim rotorom, mogu raditi vodoravno ili okomito i koriste se u brojnim primjenama. Izraz "mono" znači da ova pumpa sadrži samo jedan rotor ili stator.

Monopumpe imaju poseban dizajn. Sadrže rotor i stator. Rotor ima unutarnju rotirajuću osovinu i lice rotora smješteno na njoj. Stator je fiksiran oko rotora i ima površinu statora kompatibilnu s površinom rotora.

Mono pumpe se također nazivaju pužne pumpe, vijčane pumpe ili vijčane pumpe. Monopumpe se lako mogu koristiti u prijenosu teških tekućina, a monopumpe se preferiraju u prijenosu mnogih tekućina koje su viskozne, abrazivne, ljepljive, sadrže čvrste čestice i prašinu.

Princip rada monopumpi

[uredi | uredi kod]

Princip rada monopumpi temelji se na kretnjama kompresije i ekspanzije uzrokovanim rotacijom rotora i stvara kontinuirani ciklički protok. Kako se rotor okreće, pokreti kompresije i ekspanzije se stalno ponavljaju, čime se osigurava kontinuirano pumpanje tekućine. Ovaj princip omogućuje mono pumpama učinkovit i učinkovit prijenos tekućine. Kako se rotor okreće, djelovanje kompresije na površinu rotora gura površinu statora i komprimirana tekućina se tjera naprijed. Ovaj proces omogućuje tekućini da prođe kroz mono pumpu i održava protok. Monopumpa se temelji na principu prijenosa tekućine do metalnog vijka koji se kreće logikom pužnog vijka, snagom koju dobiva od elektromotora.

Princip rada mono pumpi:

[uredi | uredi kod]

Princip rada mono pumpi temelji se na kretanju kompresije i ekspanzije između rotora i statora.

  1. Princip rada monopumpi U početku postoji razmak između rotora i statora. Kada se pumpa pokrene, rotor se počinje okretati.
  2. Rotacijsko gibanje na površini rotora počinje gurati tekućinu prema središtu rotora. To uzrokuje kompresiju tekućine i povećanje tlaka između vanjske površine rotora i površine statora.
  3. S povećanjem tlaka komprimirana tekućina se pomiče prema naprijed na vanjskoj površini statora. Budući da je unutarnja površina statora kompatibilna s površinom rotora, ona čvrsto priliježe uz unutarnju površinu statora rotirajućim kretanjem rotora koji gura tekućinu.
  4. Dok se tekućina kreće unutarnjom površinom statora s rotacijskim gibanjem rotora, ona prelazi iz zone kompresije u zonu ekspanzije. U tom području širenja, energija tlaka tekućine pretvara se u energiju brzine.
  5. Konačno, tekućina se ubrzava dok se kreće prema izlazu pumpe i prenosi se u cjevovod ili aplikaciju u sustavu.

Prednosti mono pumpi

[uredi | uredi kod]

Monopumpe imaju mnoge prednosti. To uključuje visoku učinkovitost, nisku potrošnju energije, male zahtjeve za održavanjem, tih rad, kapacitet visokog tlaka i sposobnost rada u širokom rasponu viskoznosti tekućina.

Glavne prednosti mono pumpi:
[uredi | uredi kod]
  • Visoka učinkovitost: Mono pumpe imaju dizajn rotor-stator koji može raditi učinkovito. To osigurava visoku učinkovitost i pomaže u uštedi energije.
  • Široki raspon viskoznosti: Mono pumpe mogu raditi u širokom rasponu viskoznosti, od tekućina niske viskoznosti do tekućina visoke viskoznosti. To ih čini prikladnima za različite tekućine u raznim industrijama.str
  • Samousisavanje: monopumpe mogu apsorbirati tekućinu zahvaljujući svojim sposobnostima samousisavanja. To znači da pumpa ne treba dodatnu usisnu pumpu za usisavanje tekućine iz okoline u kojoj se nalazi.
  • Niski zahtjev za NPSH: NPSH (neto pozitivan usisni tlak) je nizak za mono pumpe. To znači da crpka ima zahtjeve za niskim usisnim tlakom. Stoga na crpku ne utječu gubici tlaka u usisnom vodu i ona radi učinkovitije.
  • Nisko održavanje: monopumpe imaju jednostavan dizajn i sadrže malo pokretnih dijelova. To znači niske troškove održavanja. Osim toga, zahvaljujući strukturi jednog rotora i statora, potreba za rezervnim dijelovima je mala.
  • Visokotlačni kapacitet: monopumpe mogu pumpati tekućinu na velike udaljenosti i visoka mjesta sa svojim visokotlačnim kapacitetom. Ova je značajka korisna u primjenama koje zahtijevaju prijenos tekućine na velike udaljenosti.
  • Tihi rad: Mono pumpe rade uz niske razine buke. Ova značajka čini ga poželjnim u okruženjima osjetljivim na zvuk.

Stoga su monopumpe pouzdana i učinkovita rješenja za pumpe koja se široko koriste u mnogim industrijama kao što su kemijska industrija, industrija hrane i pića, obrada vode, nafta i plin, farmaceutska industrija, rudarstvo.

Korištenje mono pumpi u industrijskim primjenama
[uredi | uredi kod]

U mnogim industrijskim primjenama, kada su materijali rotora i statora odabrani na odgovarajući način, monopumpe se mogu lako koristiti u različitim procesima i prijenosima tekućina. Osim toga, može se prikladno koristiti u različitim procesima mijenjanjem učestalosti, protoka i brzine prijenosa tekućine pomoću dodatne opreme.

Pogon pumpi

[uredi | uredi kod]
Sisaljka iz 19. vijeka, pokretana diesel motorom u Rijswijk, Holandija

Pumpe se pokreću na razne načine. U početku su bile pokretane ručno ili snagom teglećih životinja. Danas su uvedeni novi načini, a prevladava elektromotorni pogon ili pogon motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem. Ponegdje se mogu naći i pumpe pokretane vjetrenjačom.

Upotreba

[uredi | uredi kod]

Pumpe su uz elektromotor najčešće upotrebljavane mašine danas. Možemo ih naći svuda oko nas, a i u skoro svakom domaćinstvu. U domaćinstvu pumpu imaju perilice veša i suđa, koje im služe da bi vodu iz uređaja izbacile vani. Sistem dovoda pitke vode u domaćinstva također ima pumpe, ali to su veće pumpe koje su ugrađene u sisteme. I sistem kanalizacije mora ih imati da bi mogao funkcionisati.

Svaki automobil, brod, avion, ukratko svako prevozno sredstvo ima pumpe. To su pumpe rashladne vode, pumpe ulja, pumpe goriva, pumpe servo uređaja, itd.

Veliki broj industrijskih pogona ima tekođer pumpe koje služe za razne namjene. U poljoprivredi tu su pumpe za natapanje, u rudarstvu pumpe za crpljenje vode iz rudnika, itd.

Povezano

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]

Sesinoks - mono pumpa