Porodično pravo
Obiteljsko ili porodično pravo je skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama. Prije svega, normama obiteljskog prava uređuje se brak i bračni odnosi te odnosi između roditelja i djece.
Tradicionalno, obiteljsko pravo smatralo s dijelom građanskog prava, što je danas vidljivo u građanskim zakonicima pojedinih zemalja (kao npr. u Austriji, Njemačkoj, Italiji), koji sadrže i norme obiteljskog prava.
U modernoj pravnoj znanosti, zastupa se učenje o obiteljskom pravu kao samostalnoj grani prava, čije su norme izdvojene u zasebnu cijelinu i čine samostalan dio pravnog sustava. Norme mogu biti sadržane u cjelovitom obiteljskom zakonu (kao npr. u Hrvatskoj) ili u nekoliko odvojenih zakona (npr. Švedska, Engleska).
Pravno uređenje obiteljskih odnosa te obiteljsko zakonodavstvo predmet su istraživanja obiteljskopravne znanosti, kao jedne discipline pravnih znanosti.
Obiteljski odnosi, koje uređuju pravna pravila obiteljskog prava, posebni su društveni odnosi koji u svakom društvu, odnosno pravnom sustavu, zbog svoje važnosti uživaju posebnu pravnu zaštitu. Važnost tih odnosa je u tome što se u njima rađa i podiže potomstvo, osigurava opstanak pojedinaca, a time i društvene zajednice, odnosno što se putem njih zadovoljavaju biološke, osjećajne i druge intimne ljudske potrebe.
Pravnim propisima određeni su subjekti obiteljskopravnih odnosa, pretpostavke za njihov nastanak, pravni učinci koje proizvode, kao i pretpostavke te učinci prestanka tih odnosa.
Pravnim propisima obiteljskog prava uređuje se odnosi između:
- bračnih, izvanbračnih i istospolnih drugova,
- roditelja i djece,
- posvojitelja i posvojčadi,
- skrbnika i štićenika,
- uzdržavatelja i primatelja uzdržavanja.
Pretpostavke za nastanak pojedinog obiteljskog odnosa su specifične činjenice ili okolnosti, kao npr. rođenje djeteta, srodstvo, sklapanje braka itd.
Pravno uređeni obiteljski odnosi proizvode određene pravne učinke, odnosno za subjekte tih odnosa stvaraju se određena prava i dužnosti. Dvije su osnovne kategorije učinaka: osobnopravni te imovinskopravni učinci. U obiteljskom pravu težište je na osobnopravnim učincima pojedine vrste obiteljskih odnosa, međutim imovinskopravnim propisima obiteljskog prava uređuje se imovinski odnosi među subjektima obiteljski odnosa (to se prije svega odnosi na bračnu stečevinu bračnih drugova, ali i na odnose imeđu roditelja i djece i dr.).
Prestanak obiteljskog odnosa može biti uvjetovan bilo nekom činjenicom ili okolnošću, što dovodi do raskida tog odnosa (npr. braka, skrbništva), bilo prirodnim događajem (kao što je smrt). Prestanak obiteljskog odnosa također proizvodi određene osobnopravne posljedice (kao npr. pitanje prezimena rastavljenog bračnog druga), ali i imovinskopravne posljedice (npr. podjela zajedničke imovine).
Pravna pravila obiteljskog prava su ius cogens, odnosno stroga pravla, a volja pojedinca svedena je na minimum. To se opravdava činjenicom da su u svakoj društvenoj zajednici obiteljski odnosi važni. Obiteljsko pravo je formalizirano pravo, a po svojoj je naravi ono statusno pravo.
Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:
- ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji,
- zaštite dobrobiti i prava djeteta te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta,
- primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.
- Glavni članak: Bračno pravo
Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca. Bračnim pravom uređuje se:
- sklapanje braka,
- osobna prava i dužnosti bračnih drugova,
- pretpostavke za sklapanje braka,
- prestanak braka (smrt bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništaj ili razvod),
- imovinski odnosi bračnih drugova.
Po hrvatskom pravu, izvanbračna zajednica žene i muškarca je životna zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
Istospolna zajednica je životna zajednica dviju osoba istog spola koje nisu u braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja te emotivnoj vezanosti partnera.
Dijete ima određena prava i dužnosti. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, s ciljem zaštite dobrobiti djeteta, osobnih i imovinskih interesa.
Zakonom su propisane mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, ali i pretpostavke za prestanak roditeljske skrbi.
Djetetovom majkom smatra se žena koja ga je rodila. Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tokom tristo dana od prestanka braka. Ukoliko se na taj način ne može odrediti majčinstvo ili očinstvo, utvrđuje se priznanjem roditelja ili sudskom odlukom.
Dijete može osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo osobi koja je upisana u maticu rođenih kao njegov roditelj. Pod određenim zakonskim pretpostavkama, to može učiniti i žena koja je upisana kao majka, odnosno muškarac kao otac.
Posvojenje je poseban oblik obiteljskopravnog zbrinjavanja i zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji posvojiteljima omogućuje roditeljstvo.
Skrbništvo je oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljske skrbi, punoljetnih osoba koje nisu sposobne brinuti o sebi i osoba koje nisu iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese.
Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova i srodnika u ravnoj lozi.
- Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 116/2003, 17/2004, 136/2004)
- Zakon o istospolnim zajednicama (Narodne novine, broj 116/2003)
- Alinčić, Bakarić-Abramovič, Hrabar, Jakovac-Lozić, Korać, "Obiteljsko pravo", Zagreb, 2001.
