NIN-ova nagrada (srpski : НИН-ова награда ) je prestižna srpska , a ranije jugoslavenska , književna nagrada koja se svake godine dodjeljuje za najbolji novi srpski (ranije jugoslavenski) roman . Nagrada se dodjeljuje svake godine u sijelnju, a o pobjedniku odlučuje žiri većinom glasova. Značaj NIN-ove nagrade u srpskoj književnosti je enorman - nagrada je u stanju transformirati dobitnikovu književnu karijetu, a uz to dobitnom romanu praktički osigurava status bestsellera . Danas se smatra najutjecajnijom književnom nagradom u Srbiji.
Nagrada je prvi puta dodijeljena 1954. godine, a njezin prvi dobitnik bio je Dobrica Ćosić za roman Koreni . Od tada, nagrada nije dodijeljena samo jednom i to 1959. godine, kada je dodjela otkazana radi stimuliranja kvalitete. Nagradu je te godine trebaop dobiti Miodrag Bulatović za roman Crveni petao leti prema nebu . Tokom desetljeća, nagradu su dobivali neki od najuglednijih jugoslavenskih pisaca poput Miroslava Krleže , Meše Selimovića , Oskara Daviča , Danila Kiša , Ranka Marinkovića , Slobodana Novaka i Miloša Crnjanskog . Nagrada je samo sedam puta bila uručena ženama, prva žena dobitnica bila je Dubravka Ugrešić za roman Forsiranje romana reke a do danas zadnja je Danica Vukićević .
Dva je puta, tokom njezine povijesti, došlo do situacije da dobitnik odbije, odnosno vrati nagradu. Prvi puta je to uradio Danilo Kiš 1972. za roman Peščanik , a nakon njega Milisav Savić za roman Hleb i strah 1991. godine. Višestruki dobitnici nagrade bili su Dobrica Ćosić i Živojin Pavlović , koji su nagradu dobili dvaput, te Oskar Davičo , koji je nagradu dobio tri puta i jedini koji ju je dobio tokom dvije uzastopne godine.
Godina
Slika
Autor
Djelo
Bilješke
SFR Jugoslavija
1954.
Dobrica Ćosić
Koreni
Inauguracijski dobitnik nagrade, ujedno i prva Ćosićeva NIN-ova nagrada.
1955.
Mirko Božić
Neisplakani
1956.
Oskar Davičo
Beton i svici
Prva Davičova NIN-ova nagrada.
1957.
Aleksandar Vučo
Mrtve javke
1958.
Branko Ćopić
Ne tuguj, bronzana stražo
1959.
Nagrada nije dodijeljena
Nagradu je trebao dobiti Miodrag Bulatović za roman Crveni petao leti prema nebu , ali je dodjela nagrade otkazana radi stimuliranja kvalitete.
1960.
Radomir Konstantinović
Izlazak
1961.
Dobrica Ćosić
Deobe
Ćosićeva druga NIN-ova nagrada, ujedno i prvi put da je nagrada dodijeljena istom autoru drugi put.
1962.
Miroslav Krleža
Zastave
1963.
Oskar Davičo
Gladi
Druga Davičova NIN-ova nagrada.
1964.
Oskar Davičo
Tajne
Treća Davičova NIN-ova nagrada, ujedno i prvi puta da je nagrada nekome uručena treći put te prvi puta da je nagrada uzastopce uručena istom autoru.
1965.
Ranko Marinković
Kiklop
1966.
Meša Selimović
Derviš i smrt
1967.
Erih Koš
Mreža
1968.
Slobodan Novak
Mirisi, zlato i tamjan
1969.
Bora Ćosić
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji
1970.
Borislav Pekić
Hodočašće Arsenija Njegovana
1971.
Miloš Crnjanski
Roman o Londonu
1972.
Danilo Kiš
Peščanik
Odbio nagradu, postavši tako prvi dobitnik koji je to uradio.
1973.
Mihailo Lalić
Ratna sreća
1974.
Jure Franičević-Pločar
Vir
1975.
Miodrag Bulatović
Ljudi sa četiri prsta
Bulatović je ove godine, tehnički, dobio svoju drugu NIN-ovu nagradu, međutim ona iz 1959. godine mu nikada nije uručena jer je NIN odlučio odustati od dodjele kako bi stimulirao kvalitetu.
1976.
Aleksandar Tišma
Upotreba čoveka
1977.
Petko Vojnić Purčar
Dom sve dalji
1978.
Mirko Kovač
Vrata od utrobe
1979.
Pavle Ugrinov
Zadat život
1980.
Slobodan Selenić
Prijatelji
1981.
Pavao Pavličić
Večernji akt
1982.
Antonije Isaković
Tren 2
1983.
Dragoslav Mihailović
Čizmaši
1984.
Milorad Pavić
Hazarski rečnik
1985.
Živojin Pavlović
Zid smrti
Pavlovićeva prva NIN-ova nagrada.
1986.
Vidosav Stevanović
Testament
1987.
Voja Čolanović
Zebnja na rasklapanje
1988.
Dubravka Ugrešić
Forsiranje romana reke
Prva žena dobitnica NIN-ove nagrade.
1989.
Vojislav Lubarda
Vaznesenje
1990.
Miroslav Josić Višnjić
Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba
1991.
Milisav Savić
Hleb i strah
Odbio nagradu, postavši tako druga osoba koja je to uradila nakon Danila Kiša .
1992.
Živojin Pavlović
Lapot
Pavlovićeva druga NIN-ova nagrada.
SR Jugoslavija / Srbija i Crna Gora
1993.
Radoslav Petković
Sudbina i komentari
1994.
Vladimir Arsenijević
U potpalublju
1995.
Svetlana Velmar Janković
Bezdno
1996.
David Albahari
Mamac
1997.
Milovan Danojlić
Oslobodioci i izdajnici
1998.
Danilo Nikolić
Fajront u Grgetegu
1999.
Maksimilijan Erenrajh Ostojić
Karakteristika
2000.
Goran Petrović
Sitničarnica "Kod srećne ruke"
2001.
Zoran Ćirić
Hobo
2002.
Mladen Markov
Ukop oca
2003.
Vladan Matijević
Pisac iz daleka
2004.
Vladimir Tasić
Kiša i hartija
2005.
Miro Vuksanović
Semolj zemlja
Srbija
2006.
Svetislav Basara
Uspon i pad Parkinsonove bolesti
2007.
Dragan Velikić
Ruski prozor
2008.
Vladimir Pištalo
Tesla, portret među maskama
2009.
Grozdana Olujić
Glasovi u vetru
2010.
Gordana Ćirjanić
Ono što oduvek želiš
2011.
Slobodan Tišma
Bernardijeva soba
2012.
Aleksandar Gatalica
Veliki rat
2013.
Goran Gocić
Tai
2014.
Filip David
Kuća sećanja i zaborava
2015.
Dragan Velikić
Islednik
Druga Velikićeva NIN-ova nagrada.
2016.
Ivana Dimić
Arzamas
2017.
Dejan Atanacković
Luzitanija
2018.
Vladimir Tabašević
Zabluda Svetog Sebastijana
2019.
Saša Ilić
Pas i kontrabas
2020.
Svetislav Basara
Kontraendorfin
Druga Basarina NIN-ova nagrada.
2021.
Milena Marković
Deca
2022.
Danica Vukićević
Unutrašnje more
2023.
Stevo Grabovac
Poslije zabave
1954–1992 1993–2005 2006–2024 a Odbio nagradu.