Prijeđi na sadržaj

Mikro-valovi

Izvor: Wikipedija
Elektrotehnika
Elektricitet  Magnetizam
Dalekometna antena radara (približnog dijametra 40 m)

Mikro-valovi su dio EM spektra kao dio radijskog spektra, ali ipak se navodi odvojeno od njega. Ti valovi su poznati i pod imenom radarski valovi. Područje mikrovalnog spektra obuhvaća valne dužine od 1 mm (milimetara) do 30 cm (centimetara) odnosno frekvencije od 1 GHz do 300 GHz (gigaherca; 1 GHz = 1×109 Hz).

Historija

[uredi | uredi kod]

Postojanje mikro-valova predvidio je 1864. James Clerk Maxwell u svojim formulama. Heinrich Rudolf Hertz prvi je dokazao njihovo postojanje sa napravom koja je detektirala i odašiljala mikro-valove na UHF (ultra visoke frekvencije) području. Praktična upotreba počela je u 20. vijeku, točnije 1931. godine.

Pojasi mikrospektra

[uredi | uredi kod]
Naziv Frekvencija
L pojas 1 do 2 GHz
S pojas 2 do 4 GHz
C pojas 4 do 8 GHz
X pojas 8 do 12 GHz
Ku pojas 12 do 18 GHz
K pojas 18 do 26.5 GHz
Ka pojas 26.5 do 40 GHz
Q pojas 30 do 50 GHz
U pojas 40 do 60 GHz
V pojas 50 do 75 GHz
E pojas 60 do 90 GHz
W pojas 75 do 110 GHz
F pojas 90 do 140 GHz
D pojas 110 do 170 GHz

Upotreba

[uredi | uredi kod]

Mikro-valovi se danas koriste u mikrovalnoj peći, mobilnoj telefoniji (GSM npr. radi i na 1,9 GHz; WLAN, Bluetooth), astronomiji, komunikacijskim satelitima i radarima. Područja oko frekvencija 800 MHz, 2,45 GHz i 13 GHz su slobodna za različite primjene u industriji, znanosti i medicini (ISM band). Antene se na mikrovalne uređaje obično spajaju pomoću valovoda, jer gubitak snage s porastom frekvencije u koaksijalnom kabelu postaje prevelik.