Mihrab
Mihrab (ar. محراب) je niša u zidu u džamiji koja je usmjerena u pravcu Kible (Kabe u Meki) kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme molitvi.
Za vrijeme zajedničkih molitvi u džamiji, imam stoji u mihrabu a ostali klanjači se nalaze iza njega.
Riječ „Mihrab“ izvorno, nema vjersko značenje, i u arapskom jeziku označava posebnu sobu u kući, na primjer u srednjovjekovnim zamkovima sobu u kojoj se nalazi prijesto. Kod prvih generacija muslimana i kod prijašnjih vjerskih zajednica koje su obitavale pod arapskim govornim područjem pod terminom "Mihrab" se podrazumjevalo i posebno mjesto u kući u kojoj se obavljala molitva. Halifa Osman Ibn Affan (644-656) je naredio da se označi zid u Poslanikovoj džamiji u Medini u pravcu Meke, tako da bi hodočasnici koji posjećuju Meku znali u kojem pravcu je Kibla.
To je bilo samo označeno mjesto u zidu sve do vladavine Velida I (705-715). Namjesnik Medine Omer Ibn Abdul-Aziz je tu oznaku proširio i zamjenio nišom u zidu.
Jedan kur'anski ajet (19,11) spominje riječ "Mihrab": "I on (Zekerijah) iziđe iz hrama (iz mihraba) u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite ga ujutro i navečer!"
