Metoh

Za ostale upotrebe, v. Metohija (razvrstavanje).

Metoh (grčki: μετόχι [metókhi] — metohi = dioništvo, zajednica; zajedničko dobro) ili metohija (grčki: μετόχια [metókhia] — metohia; μετόχιον [metókhion] — metohion), u srednjovjekovnoj Srbiji (u srpskom agrarnom pravu), zemlja ili posjed što ga drži neka crkva ili manastir. Posjed koji se daruje crkvi ili manastiru postaje metohija Isprva se metohijom nazivala naseobina kaluđera koji su obrađivali manastirsku zemlju. Ujedno se tim nazivom označavalo pojedino selo ili skup više sela, te manji manastir darovan ili podčinjen većem. Metohija je katkada skupno ime i za ljude koji žive na manastirskom ili crkvenom dobru. Metohija hotčka dala je ime potonjem području Metohije. Metoh u užem smislu znači i upravno središte jedne metohije. (HE, ELZ ARJ)

U feudalnoj Srbiji ktitori su neke crkve ili manastire prilagali većem manastiru i stavljali ih pod njegovu vlast, čime su se stvorila crkvena vlastelinstva, metohije, kojima je često pripadalo i više sela. Naročito su bili bogati veći vladalački manastiri jer su posjedovali po dvije ili više metohija na različitim stranama, znatno udaljenim od samog centralnog manastira. Metohijom je upravljao naročito određen kaluđer-ekonom, koji je imao i razne svjetovne pomoćnike za upravne, sudske, vojne i financijske poslove, u cilju i da se ekonomski eksploatiraju imanja i da se narod, kojim se na taj način upravljalo, koristi u političke i vojne svrhe. Naziv se u najnovije vrijeme odnosio na svako imanje udaljeno od manastira kojem je pripadalo. (MEP)