Matej Ninoslav
| Matej Ninoslav | |
|---|---|
| Ban Bosne | |
| Vladavina | 1233 - početak maja 1250 |
| Prethodnik | Stjepan Kulinić |
| Nasljednik | Prijezda I |
| Porodica | |
| Supružnik | nepoznato |
| Djeca | Stjepan Ninoslav |
| Dinastija | Kulinići |
| Otac | Radivoj |
| Majka | nepoznato |
| Rođenje | nepoznato nepoznato |
| Smrt | poslije 1253. ? nepoznato |
| Mjesto sahrane | nnepoznato |
Matej Ninoslav je vladar Bosne u periodu od 1232. do 1253. godine. Ostala je zabilježena njegova povelja Dubrovačkom knezu Žanu Dandolu, koja je postala predmetom kontroverzi zbog toga što se na osnovu njenoga teksta jasno može odrediti narodnosni sastav Bosne u 13. vijeku. Povelja određuje državotvornost Bosne toga doba.
Dio istoričara bosanske vladare XIII. stoljeća posmatra isključivo kroz patarenstvo i herezu, što baca u sjenu samostalnu djelatnost vladara, i to smatraju glavnim uzrokom propadanja čitave zemlje, pogotovo u prvoj polovici XIII. st. O bosanskoj herezi se koristi „agitatorska“ ugarska i rimska prepiska (papa Grgur IX) i vjeruje se svakoj optužbi izrečenoj protiv bosanskih heretika. Pri tome se kršćanske akcije preuveličavaju, prikazuju se kao veliki uspjeh krstaškog oružja.
Tako se smatra da je 1239. g. patarenska sljedba u Bosni sasvim istrijebljena. Međutim, već slijedeće godine, na primjeru Ninoslavovog odnosa prema Dubrovniku, vidi se da je Ninoslav veliki ban po milosti božjoj.
Splićani se obraćaju Ninoslavu zbog toga što je politički protivnik Bele IV koji od 1242. g. zaštićuje Trogirane s kojima su Splićani, otad u ratu. Toma Arhiđakon u svojoj hronici smatra Ninoslava pravim katolikom! Ljutiti Bela je poveo vojsku da osveti banova temeraria facta, ne zato što je Ninoslav doista bio krivovjernik, nego zato što se usudio u njegovoj Dalmaciji primiti kneževsku vast!
Za glavni izvor toga doba smatra se Belina Povelja iz 1244. g. izdanoj u korist »bosanskog biskupa i crkve bosanske« (episcopo Boznensi et ecclesie Boznensi) koja u doba Ninoslava uopšte nije imala posjede u bosanskim zemljama! Bosanski biskup ima tada jedino Breznicu i akovo u vukovskoj županiji. Bosanski kaptol i biskup, po darovnici, imaju pravo na desetinu u Usori, Solima i Donjim krajevima kao i u drugim župama, i to tobože po običaju ugarskih crkava! Bela nalaže (precepimus) svim svojim nasljednicima pod prijetnjom božjeg suda i gubitka očinskog blagoslova da vječno i neopozivo obdržavaju prije spomenute darove (predictas do- naciones) koji su tako pobožno djelo.
Zbog činjenice da kralj prijeti božijim sudom, i po nekim drugim detaljima, neki istoričari smatraju ovu darovnicu falsifikatom. Nije neobično bilo u ono doba pravljenje falsifikovanih dokumenata radi ostvarivanja nekih prava. Meutim, s novim papom Inoćencijem IV položaj se bosanske biskupije mijenja. Prije svega, papi se sredinom 1246. g. javio bivši bosanski biskup Ivan, a i ugarski dominikanci traže i da im papa da posebno pravo u borbi protiv heretika. U to doba poinje i borba kaločkog nadbiskupa za bosansku biskupiju. Kaločki nadbiskup Benedikt se nudi papi da će protiv bosanskih heretika povesti križarski rat. Oduševljen, Inocencije IV mu daje pravo da raspolaže imanjima nevjernika, a zatim ga imenuje svojim legatom. Početkom 1247. g. pozdravlja papa ideju Bele IV, koji je takođe odlučio poći protiv heretika.
Podvrgavanje bosanske biskupije kaločkoj nadbiskupiji bez sumnje je vrlo neugodno iznenadilo Ninoslava. Dok je bosanski biskup bio papin sufragan, i to s boravkom izvan njegove zemlje, ban se nije mnogo uzbuđivao. Promjena vrhovništva mogla se vrlo neugodno upotrijebiti protiv njega. Ninoslav zato šalje Inocenciju IV vjerodostojna svjedočanstva o čistoći svoje vjere, na što papa obustavlja namjeravanu akciju protiv njega. Kaločkom nadbiskupu Benediktu je zapovjeđeno da ne istupi protiv Ninoslava. Tako je Ninoslav ponovno odbio nasrtljive ugarske prelate od svoje zemlje, što mu je omoguilo da do kraja života (ili vladanja) zadrži položaj koji je stekao još 1233. g. kad je postao samostalni bosanski vladar.
U ime Oca i Sina i Svetago Duha amin!
Az rab Bozji Matej, a odmělom Ninoslav, ban bos'nski veliki, kle se knezu
Dubrov'čkomu Žan Dandolu i vsej op'ćine Dubrov'čkoj.
Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je ban Kulin klel:
Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u bana Kulina hodili, bez vse habe i zlědi. A ja kud'je oblada, tud'je si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zlědi.
A se pisah, imenom Desoe, gramatig bana Ninoslava, veliega bos'nskoga, tako věrno kako-re u prvih.
A se jeste: ako věruje Srbljin Vlaha, da se pri predě knezem; ako věruje Vlah Srbljina, da se pri predě banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Boze-re ti daj zdravie.
Banov sud je nadležan za sve prijestupe koje načine Dubrovčani i drugi latinski (vlaški) trgovci, što drugim riječima znači da Ninoslav ne dopušta da strani trgovci imaju u njegovoj zemlji bilo kojega drugog suca osim njega. U tom pitanju pokazao je Ninoslav strogost prema strancima zato što ne dopušta nijednom »Vlahu« (a radi se uglavnom o Dalmatincima koji su ili mletački ili ugarski podanici) poseban položaj u svojoj zemlji.[1]
Tekst ovog mira, koji je i izvanredan jezički spomenik XIII. stoljeća, osvjetljava položaj Ninoslavov u Bosni i njegov odnos prema ugarskom i srpskom vladaru odnosno slavonskom hercegu. Poput pravog suverena Ninoslav samostalno, bez obzira na bilo kakva prava koja bi ugarski vladar prema literaturi trebao imati u Bosni, raspolaže javnim podavanjima u svojoj zemlji.Politički obziri primoravaju ga da se približi Dubrovniku i tražeći u gradu »pravi mir«, mora nešto i žrtvovati. Oslobođenje od trgovačh poreza žrtva je koju Ninoslav rado prinosi, jer je s pravom uvjeren da će podijeljenim povlasticama čvršće vezati uz sebe dubrovčane. Utoliko više što dubrovakčim trgovcima obećaje zaštitu od srpskog vladara. A mir je sklopljen nakon križarskog rata, za koji je mađarski herceg Koloman iz Slavonije tvrdio papi da je uspio i nakon što se papa Grgur IX hvalio da su heretici u Bosni svladani.[1]
Otac Mateja Ninoslava bio je episkop bosanske crkve Radivoj. Jedina istorijski potvrđena ličnost, koju sam Ninoslav navodi da mu je brat bio je Simeon Radivojević. Ban Matej Ninoslav je imao i jednog poznatog sina Stjepana Ninoslava, koji se borio s Prijezdom I za vlast nad Bosnom.
- ↑ 1,0 1,1 „Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna”. Arhivirano iz originala na datum 2017-09-18. Pristupljeno 2017-01-13.
| Prethodnik: | Knez Splita | Nasljednik: |
| ? | ? |
| Prethodnik: | Ban Bosne | Nasljednik: |
| ban Stjepan | Prijezda I |
 |
Wikicitat: Matej Ninoslav |