Mate Parlov
| Mate Parlov | |
.jpg) | |
| Osobni podaci | |
|---|---|
| Pravo ime i prezime | Mate Parlov |
| Težinska kategorija | poluteška |
| Državljanstvo | hrvatsko |
| Mjesto rođenja | Split, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija |
| Mjesto smrti | Pula, Hrvatska |
| Stil | ljevoruki |
| Visina | 188 cm |
| Boksačke statistike | |
| Profesionalne | |
| Ukupno borba | 29 |
| Pobjeda | 24 |
| Pobjeda prekidom | 12 |
| Poraza | 3 |
| Neriješenih | 2 |
| Amaterske | |
| Ukupno borba | 310 |
| Poraza | 13 |
| Naslov prvaka | olimpijski prvak 1972. svjetski 1974. europski 1971. u Madridu europski 1973. u Beogradu) 5 puta balkanski prvak (1971.-1974.) 8 puta prvak SFRJ (1967.-1974.) |
| Nagrade i dostignuća | |
| Medalje | |||
|---|---|---|---|
| Muški boks | |||
| Natjecatelj za Šablon:Country data J Jugoslaviju | |||
| Olimpijske igre | |||
 |
München 1972. | poluteška | |
| Svjetsko amatersko prvenstvo | |||
|
Havana 1974. | poluteška | |
| Europsko amatersko prvenstvo | |||
|
Madrid 1971. | poluteška | |
|
Beograd 1973. | poluteška | |
 |
Bukurešt 1969. | srednja | |
Mate Parlov (Split, 16. studenoga 1948. – Pula, 29. srpnja 2008.), jugoslavenski boksač. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. Osvajač je zlatnog olimpijskog odličja za Jugoslaviju. Po općoj procjeni Parlov je bio najbolji jugoslavenski boksač svih vremena i već je za života proglašen najboljim sportašem 20. stoljeća.
Rodio se u Splitu, a podrijetlom je bio iz sela Ričice blizu Imotskog.
Parlov je započeo profesionalnu karijeru 1974. a naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine.
Godine 1976. suočio se s budućim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi, koja se zbila u Milanu, poražen je u osmoj rundi. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim.
Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji 1978. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.). Kao profesionalac imao je 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe.
U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere, Parlov je bio osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967-1974), pet puta prvak Balkana (1971-1974), dvaput prvak Europe (1971. u Madridu, te 1973. u Beogradu) te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.
- 1968. - Olimpijske igre u Meksiku, Meksiko: četvrtfinale (srednja kategorija)
- W-PTS Lahcen Ahidous (Mauritanija)
- W-PTS Jan van Ispelen (Nizozemska)
- L-PTS Chris Finnegan (Engleska) (Finnegan će osvojiti zlatno odličje)
- 1971. - Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
- 1972. - Olimpijske igre u Münchenu, Njemačka: zlatno odličje (poluteška kategorija)
- W-KO 2 Nouredine Aman Hassan (Čad)
- W-KO 2 Imre Toth (Mađarska)
- W-predaja Miquel Angel Cuello (Argentina)
- W-PTS Janusz Gortat (Poljska)
- W-TKO 2 Gilberto Carrillo (Kuba)
- 1973. - Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
- 1974. - Svjetsko prvenstvo, Havana, Kuba: zlatno odličje (poluteška kategorija)
Njegov posljednji dodir s boksom bio je na Olimpijskim igrama 1984. gdje je imao ulogu jugoslavenskog trenera. Na tim su olimpijskim igrama jugoslavenski boksači postigli svoje najbolje rezultate ikada: jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.
Nakon završetka svoje aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od sporta i javnog života. Vodio je vlastiti kafić u Puli. Povremeno se pojavljivao na hrvatskoj nacionalnoj televiziji kao gost komentator tijekom borbi Željka Mavrovića i Stipe Drviša.
U ožujku 2008. dijagnosticiran mu je rak pluća. Pet mjeseci kasnije, 29. srpnja 2008., umro je na putu prema bolnici u Puli gdje je živio nakon završetka boksačke karijere. Mate Parlov pokopan je 31. srpnja 2008. na Gradskom groblju u Puli.
- Zlatne rukavice 1967. i 1969.
- Hrvatski sportaš 20. stoljeća [1]
Njemu u čast se dvorana u Puli zove Dom sportova "Mate Parlov".
U kasnim 1990-ima Parlov je priznao svoju tajnu strast - čitanje poezije. U intervjuu tjednom časopisu Nedjeljnoj Dalmaciji rekao je kako je na njega jako utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Stoga se čak prije vrlo važnih borbi (otprilike sat vremena prije borbe), Mate Parlov psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije.
Obožavao je vještine Dragutina Šurbeka.[2]
Jedna zanimljiva zgoda kaže da je jednom prilikom pred sam početak meča saznao da tadašnja JRT nema novaca za prijenos, a Mate je tada kao zaista veliki čovjek i sportaš samo upitao koliko to košta i ispisao ček na traženi iznos.
- ↑ (sl) RTV Slovenia Umrl boksarski šampion Mate Parlov
- ↑ Slobodna Dalmacija Intervju s Mate Parlovom, 3. siječnja 2000.
- (en) Olympiad Medal Results for 1972: Boxing 75-81kg (light-heavyweight) Men
- (en) Professional boxing record for Mate Parlov Arhivirano 2012-06-14 na Wayback Machine-u s Boxreca
- Odlazak legende Arhivirano 2014-08-13 na Wayback Machine-u Umro najveći hrvatski boksač Mate Parlov, 30. srpnja 2008.
| Prethodnik: | Prvak u poluteškoj kategoriji po WBC-u 7. siječnja 1978. - 2. prosinca 1978. |
Nasljednik: |
| Miguel Angel Cuello | Marvin Johnson |
