Lelije Cipiko
| Lelije Cipiko | |
|---|---|
| Rođen | 11. kolovoza 1721. Trogir |
| Umro | 24. ožujka 1807. Split |
| Titula | splitski nadbiskup i metropolit |
| Služba | 1784.-1807. |
| Sređivanje infokutija | |
Lelije Cipiko (Trogir, 11. kolovoza 1721. - Split, 24. ožujka 1807.), trogirski plemić, splitski nadbiskup i posljednji primas Dalmacije i cijele Hrvatske (1784.-1807.).
Podrijetlom je iz poznate trogirske plemićke obitelji Cipiko (Ćipiko, Cippiko). Odrastao je u Kaštel Starom. Nakon završenog školovanja u Trogiru, nastavio je školovanje u hrvatskom zavodu u Loretu, da bi na sveučilištu u Padovi stekao doktorat iz crkvenog i civilnog prava.[1]
Po povratku u domovinu, obavljao te kanoničke i arhiđakonske službe u trogirskoj biskupiji, papa Pio VI. (1775.-1799.) imenovao ga je 1783. godine šibenskim biskupom, zatim sljedeće godine trogirskim te iste godine splitskim nadbiskupom.
Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine i u početku austrijske uprave, zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom te je u tom smislu vodio pregovore sa zagrebačkim biskupom Maksimilijanom Vrhovcem i austrijskim carem Franjom II.[1]
| Prethodnik: | Splitsko-makarska nadbiskupija | Nasljednik: |
| Ivan Luka de Garagnin (1765.-1784.) | Pavao Klement Miošić (1829.-1837.) |
| Prethodnik: | Šibenska biskupija | Nasljednik: |
| Nikola Divnić | Venancij Srećko Scotti |