Kostoboci
Kostoboci (latinske varijante: Costobocae,[1] Coisstoboci[2] ili Castabocae;[3] starogrčki: Κοστοβῶκοι ili Kostobokai) je naziv za grupu drevnih plemena koja je početkom 1. milenijuma nastanjivala područje sjeverno od Crnog mora - od Karpata na zapadu do rijeke Don na istoku. Među Kostobocima je najpoznatiji njihov karpatski ogranak, koji suvremeni historičari nazivaju Karpatski Kostoboci, a koji je od oko 130. do 170. živio na području današnje sjeverne Moldavije i jugozapadna Ukrajine.[4]
Dok se istočniji Kostoboci danas od historičara smatraju dijelom šire sarmatske grupe, dotle su Karpatski Kostoboci od strane Rimljana smatrani Dačanima, a što neki tumače njihovom asimilacijom preko kontakata sa tzv. Slobodnim Dačanima.
Karpatski Kostoboci su godine 170. koristeći zauzetost rimske vojske Markomanskim ratovima, odnosno kaos izazvan Antoninskom kugom prešli Dunav i nesmetano pustošili Balkan, prodrijevši duboko na jug u Grčku, sve do Eleuzine kraj Atene gdje su uništili hram posvećen Eleuzinskim misterijama. Nakon što se pregrupirala, rimska ih je vojska uspjela otjerati. Sljedeće godine su Rimljani pozvali vandalska plemena da unište Karpatske Kostoboce, što su oni i učinili. Ostali Kostoboci su ostali živjeti na području između Dnjestra i Dona do oko 400.