Katedrala sv. Duje
43°30′0″N 16°26′0″E / 43.50000°N 16.43333°E
| Katedrala sv. Dujma | |
| Katedrala sv. Dujma u Splitu | |
|---|---|
 St. Duje u Splitu | |
| Zemlja |  Hrvatska |
| Denominacija | Rimokatolička crkva |
| Arhitektura | |
| Stil | romanički |
| Svećenstvo | |
| Biskup/episkop(i) | Marin Barišić [1] |
Splitska katedrala posvećena je uznesenju blažene Djevice Marije,[2] u narodu je poznata kao Katedrala sv. Dujma (sv. Duje). Katedrala je smještena u kompleksu Dioklecijanove palače u Splitu, na Peristilu. Katedrala sv. Duje najstarija je katedrala u svijetu.[3][4]
Poslije smrti cara Dioklecijana kršćani su dobili slobodu i u Saloni sagradili bazilike nad grobovima mučenika. Tristo godina kasnije, Avari su srušili i spalili Salonu. Preživjeli stanovnici su pobjegli na otoke, odakle su se nakon par desetljeća, povratili i nastanili u napuštenoj carskoj palači. Odmah su pretvorili carev mauzolej u kršćansku crkvu, uklonili idole i sarkofag u kome je car počivao i do danas se više nije pronašao. Iz Salone, iz srušenih bazilika, prenijete su kosti svetih mučenika koje je Dioklecijan pogubio: Dujma, prvog biskupa Salone, i Anastazija, radnika, i pohranili su ih u carevu mauzoleju posvećenom za metropolitsku crkvu. Prvi splitski nadbiskup bio je Ivan Ravenjanin. On je organizirao i uredio splitsku Crkvu.[5]
Splitska katedrala poznata je po drvenim vratima koje je izradio Andrija Buvina, izrezbarivši u orahovini 28 prizora Isusova života. Odlično su očuvana, osim najdonjih dijelova oštećenih nogama prolaznika, Buvina su vrata raritet u europskoj umjetničkoj baštini, jer dok su brončane romaničke vratnice razmjerno brojne od drvenih su preostala jedva koja vrata.[6]
Zvonik je vjerojatno izgrađen u 13. stoljeću. Terminus oko kojeg se vrti moguća datacija početka gradnje splitskog zvonika jest nestali natpis iz 1257. godine koji je spominjao Kolafisu (Golubicu), udovicu splitskoga kneza Ivana Krčkog, kao donatoricu zvonika, dok joj je lokalna tradicija pridavala zaslugu i za podizanje propovjedaonice u katedrali.[7]
- ↑ Archdiocese of Split-Makarska
- ↑ „Ante Katalinić, "Marija - velika nada Hrvata"”. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-10. Pristupljeno 2009-08-16.
- ↑ Papa u Splitu i Solinu – kolijevci hrvatskog kršćanstva i državnosti
- ↑ Najstarija katedrala na svijetu
- ↑ „Mali vodič kroz splitsku katedralu”. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-22. Pristupljeno 2009-08-16.
- ↑ „Katedrale Dalmacije”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-22. Pristupljeno 2009-08-16.
- ↑ „Joško Belamarić, "Zvonik splitske katedrale", Vijenac, broj 172, 2000.”. Arhivirano iz originala na datum 2009-09-25. Pristupljeno 2009-08-16.
