Hanibal Dundović
Hanibal Dundović | |
---|---|
scenarist | |
Biografske informacije | |
Rođenje | 15. decembra 1926. Zagreb, Kraljevina Jugoslavija |
Smrt | 16. august 2012 Zagreb, Hrvatska |
Profesionalne informacije | |
Zanimanje | scenarist |
Hanibal Dundović (Zagreb, 15. decembra 1926. - Zagreb, 16. august, 2012.) bio je hrvatski filmski radnik i scenarist, pokretač i dugogodišnji voditelj Filmskog kluba u RANS-u Moša Pijade (Zagreb) po čemu će ostati najviše upamćen.
Hanibal Dundović proveo je djetinstvo u Beogradu, iz kog se preselio u Zagreb pred početak Drugoga svjetskog rata. Nakon gimnazije i fakulteta koje je završio u Zagrebu, jedno vrijeme radio je kao ataše za kulturu u Damasku (Sirija).[1] Još kao mladić zainteresirao za film, tako da je još 1963. bio jedan od pokretača (uz Mihovila Pansinija i druge) i najvjernijih suradnika GEFF-a (Genre Experimental Film Festival). Od 1965. vodi Filmski klub u tadašnjem Radničkom sveučilištu Moša Pijade u Zagrebu, sve do početka 1980-ih, kad je kino dvorana pretvorena u scenu teatra KPGT.[2] Nakon tog je od 1983. pa sve do umirovljenja 1991., radio kao umjetnički rukovodilac ansambla Lada.[3] Njegov slavni Filmski klub bio je klub zatvorenog tipa, koji je mogao prikazivati i filmove koji nisu prošli cenzuru i nisu nikad distribuirani po se ondašnjoj Jugoslaviji pa je postao kultno mjesto ondašnjih filmofila u Zagrebu.[2] Pred kraj života počeo je intenzivnije pisati objavljujući poneki esej u Hrvatskom filmskom ljetopisu i roman Dečki, fajerunt.
- Juraj Dalmatinac (1977.)
- Dečki, fajerunt sjećanja, Tonimir, Varaždinske toplice 1999., Isbn: 953-6338-46-7
- ↑ Davor Šišmanović. „Rukavci sjećanja” (hrvatski). Vijenac. Pristupljeno 26. 08. 2012.[mrtav link]
- ↑ 2,0 2,1 Nenad Polimac. „Odlazak čovjeka koji nam je doveo Costu Gavrasa, Volkera Schlöndorffa, Grassa...” (hrvatski). Jutarnji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-26. Pristupljeno 26. 08. 2012.
- ↑ „Povijest” (hrvatski). Lado. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-07. Pristupljeno 26. 08. 2012.