Hajdučka trava
| Hajdučka trava | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Red: | Asterales |
| Porodica: | Asteraceae |
| Rod: | Achillea |
| Vrsta: | A. millefolium |
| Dvojni naziv | |
| Achillea millefolium | |
Hajdučka trava (hajdučica, sporiš, stolisnik, jalovi mesečnjak), lat. Achillea millefolium je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Znanstveni naziv roda ove biljke potječe od gr. achillea po imenu Ahila koji je ovom biljkom izliječio ranu Telefusu.
- Sinonimi:
- Achillea collina
- Achillea lanata
- Achillea pannonica
Stablo dostiže visinu do 1 m i grana se samo u gornjem dijelu. Listovi su trojno perasto dijeljeni na veliki broj sićušnih režnjeva, po čemu je sama vrsta dobila naziv kako jedan od narodnih, stolisnik, tako i znanstveni millefolium (mille = tisuću; folium = list). Stablo i listovi su pokriveni dlakama, ali samo kod mladih biljaka, dok kasnije većina dlaka otpada. Cvati glavice su raspoređene u obliku štita na vrhovima grana i izgrađene su od dvije vrste cvjetova:
- jezičastih, raspoređenih po obodu i obojenih bijelo do ružičasto;
- cjevastih, u središtu žuto obojenih.
Rasprostranjena je od nizine do planinskih predjela i može se naći na livadama, pored puteva, zapuštenim staništima i šumskim čistinama.
Kao droga koristi se:
- nadzemni dio biljke u cvijetu (Millefolii herba) ili
- cvjetovi (Millefolii flos).
Osušena droga je aromatičnog mirisa i ima gorkoaromatičan ukus zbog prisustva gorkih materija koje pripadaju seskviterpenskim laktonima, kao npr. ahilicin. Pored gorkih materija droga je bogata eteričnim uljem (oko 1%), vitaminom K, taninima, organskim kiselinama i dr.
Najčešća upotreba hajdučke trave je u medicinske svrhe, ali koristi se i u organskom uzgoju povrća i voća. Biljka se sadi izmedju nasada jer odbija nametnike. Zbog hemijskog sastava, ekstrakt lista se dodaje u prirodno gnojivo tako ga obogačuje. Takođe ima i antibakterijsko djelovanje i sprečava razvoj patogenih bakterija. Ekstakt se koristi i u kozmetičke svrhe, u kremama za čišćenje lica i kože.[1]
Hajdučka trava se od davnina koristila u narodnoj, a omiljeno je ljekovito sredstvo i u službenoj medicini. Najčešće se upotrebljava kod hepatitisa[2], želudačno-crijevnih oboljenja, povišenog krvnog tlaka, kao antitrombičko sredstvo kod moždane i srčane tromboze. Osim toga koristi se kao snažno antibakterijsko sredstvo protiv stafilokoka, escherichie coli i dr.
Neke osobe su alergične na hajdučku travu i moguće su određene alergijske reakcije na koži. Nekad je dovoljan mali i doticaj pa da nastane upala kože, odnosno dermatitis ili kožni osip.[3]
U narodnoj medicini je poznato njezino ljekovito djelovanje u smirivanju upala kože i sluzokože, liječenju rana i gnojnih procesa, zaustavljanju krvarenja po čemu je dobila naziv hajdučka trava.
- Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
- Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.