Glasija
Glasija
Glacis | |
|---|---|
 | |
Glasija (od francuskog glacis[1]) je naziv u vojnoj inženjeriji za umjetnu zemljanu padinu (vanjsku zonu) oko fortifikacije, koji je omogućavao braniteljima da drže potencijalne napadače pod vatrom do posljednjeg trenutka.[2]
Na potpuno ravnom tlu napadači koju napadaju neki povišeni objekt, imaju sve veću zaštitu od vatre branitelja, što su bliže tom objektu. Zbog tog su vojni inženjeri od 17. vijeka, počeli graditi takve padine oko zidina fortifikacija, kako bi stvorili što veći brisani prostor - glasiju koja je braniteljima omogućavala da vatrom iz svojih oružja spriječe prodor napadača preko tog prostora.[2] Istovremeno su glasije onemogućavale napadačima direktnu artiljerijsku paljbu po zidinama napadača, - zbog nagiba, pa su time topovska zrna imala manju razornu snagu, ili su se zbog kuta odbijala od zidina (rikošetirala).
Inače se termin glasija upotrijebljeva i za bilo kakvu padinu, koja ima slične karakteristike kao i prava umjetna glasija. Francuska riječ glacis, koja znači klizava površina, ima porijeklo u riječi glečer.[1] Kad su se polovicom 19. vijeka počele rušiti zidine oko evropskih gradova, velike površine glasija oko njih korištene su kojekako, u nekim gradovima kao u Beču taj teren iskorišten je za gradnju kružne avenije Ringstrasse, a u nekim su te površine iskorištene za parkove i rekreacione zone kao kod Milana.
Glasija odnosno - glasijska ploča postoji i kod oklopnih vozila, to je ukošeni prednji dio tenka ili nekog drugog oklopnog vozila. Kod frontalnog tenkovskog napada - glasijska ploča je najveća i najuočljivija meta braniteljskoj artiljeriji - koju je zbog nagiba teško direktno pogoditi, iako današnji suvremeni protutenkovski projektili imaju mehanizme za aktivaciju ispod glasijske ploče.
Glasija postoji kao termin i u geologiji, to je naziv za blago ukošeni erozijski ili depozicijski nanos. Erozijske glasije su česte u sušnim regijama, a nastaju kao posljedica intenzivne razgradnje stijena zbog vremenskih uvjeta.
