Giorgio de Chirico
Giorgio de Chirico | |
---|---|
scuola metafisica, nadrealizam | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Giorgio de Chirico 10. 7. 1888. Volos, Grčka |
Smrt | 20. 11. 1978. (dob: 90) Rim |
Nacionalnost | italijanska |
Profesionalne informacije | |
Obrazovanje | Akademija lijepih umjetnosti u Münchenu |
Opus | |
Polje | slikanje, kiparstvo, crtanje, kostimografija i scenografija |
Znamenita djela | |
Giorgio de Chirico (Volos, Grčka, 10.7. 1888. - Rim, 20.11. 1978), grčko-talijanski slikar
Umjetnički se obrazovao u Ateni, 1906. se preselio u München i tamo postao članom umjetničke akademije. Godine 1909. vratio se u Italiju.
Utemeljitelj je metafizičke škole u slikarstvu. Najbolji dio svojeg slikarskog opusa stvorio je između 1909. i 1919., u svojoj metafizičkoj fazi, s motivima mirnih mediteranskih gradova punih svjetla.
Godine 1915. de Chirico je upoznao futurista Carla Carrà.
Sljedećih je godina definirao kanone metafizičkog slikarstva, a njegova su razmatranja objavljena u časopisu "Pittura metafisica" ("Metafizičko slikarstvo"). Radove nastale između 1915. i 1925. karakteriziraju teme i motivi ogoljene arhitekture u nerealističnoj perspektivi, uronjene u tajanstvenu atmosferu, bez ljudskih likova. U prikazima interijera iz istog razdoblja zatječu se predmeti izmješteni iz svog prirodnog ili očekivanog konteksta, čime se postiže efekt nadrealnog. Javljaju se i uznemirujući klasični motivi (Hektor i Andromaha, Ettore e Andromaca, 1917). Na motiv krojačke lutke, simbol suvremenog čovjeka, nadahnuo ga je "čovjek bez lica", lik iz drame njegova brata, književnika i slikara Alberta Savinija.
Dvadesetih godina došao je u doticaj s nadrealizmom.
Od kraja tridesetih godina, djela mu odaju konzervativniji ukus.
- Nostalgija za beskonačnošću (La nostalgia dell'infinito, datirana 1911)
- Ljubavna pjesma (Canzone d'amore, 1914)
- Misterija i melankolija ulice (Mistero e malinconia di una strada, 1914)
- Metafizički interijer s velikom tvornicom (Interno metafisico con grande fabbrica, 1916)
- Autoportret (Autoritratto, 1920)
- Arheolozi (Archeologi, 1927)
- (I fuochi sacri, 1929)
- Povratak izgubljenog sina I (Il ritorno del figliol prodigo I, 1929)