Galadriel

	Lik iz Gospodara prstenova
Galadriel
Ostala imena	Alatáriel, Altáriel, Artanis, Galadhriel, Nerwen, Gospa od Galadhrima, Gospa od zlatne šume, Gospa od Lóriena
Rasa	Vilenjak
Kultura	Noldor, kuća Finarfinova
Kraljevstvo	Lothlórien, živjela u Neumirućim zemljama, Doriathu i Eregionu
Rođen	Valinor oko 1362. g. u Dobu drveća
Umro	nije umrla, napustila Međuzemlje 29. rujna 3021.g. TD
Roditelji	Finarfin i Eärwen
Bračni status	udana za Celeborna
Djeca	kćer Celebrian
Glumac	Cate Blanchett
Knjige	Gospodar prstenova, Silmarillion, Nedovršene pripovijesti

Galadrijela je lik iz romana „Silmarilion“ i „Gospodar prstenova“ Dž. R. R. Tolkina.

Galadrijela je Vilenjakinja, jedna od najstarijih pripadnika te vrste u Srednjoj Zemlji. U vreme odvijanja radnje „Gospodara prstenova“, ona je jedini preostali potomak Uzvišenog kralja Finvea i jedini preživeli učesnik bekstva iz Valinora, događaja koji se odigrao oko 7000 godina ranije. Zbog svoje mudrosti i lepote bila je izuzetno poštovana među Vilenjacima i nazivana je najvećom od svih Noldora, izuzev Feanora.

Biografija lika

Godine u Valinoru

Galadrijelin otac bio je Finarfin, sin Finvea, jednog od prvih Vilovnjaka koji su se pojavili u Ardi. Njena majka je bila Earvena, ćerka Olvea, vođe Telera i brata kralja Tingola. Galadrijelina braća bili su Finrod i Orodret, kasniji gospodari Nargotronda, a rođaci Fingon i Turgon, kasniji Uzvišeni kraljevi Noldora.

Galadrijela je rođena i živela u Valinoru, zemlji Valara. Još kao mladu su je smatrali izuzetno lepom, a kako je bila snažno građena, mogla je da se meri i sa najvećim atletama Eldara. Njena majka joj je čak dala ime Nervena, što znači „deva-muškarac“. Galadrijelu su smatrali najvećom od Noldora, izuzev Feanora, njenog rođaka, iako je ona bila mudrija. Između njih je vladala netrpeljivost. Međutim, smatra se da je Feanor ideju za dragulje Silmarile dobio iz Galadrijeline zlatne kose, u kojoj je bila uhvaćena svetlost Dva Drveta Valinora.

Iako je Gladrijela poštovala Valare kao gospodare Arde, žudela je za dalekim zemljama sa one strane mora kojima bi ona mogla samostalno da vlada. To je bio glavni razlog zašto se priključila Feanorovoj pobuni i odlasku iz Valinora.

Odlazak u Srednju Zemlju

Kada je Morgot, Mračni Gospodar i neprijatelj Valara, uništio Dva Drveta i ukrao Silmarile, pritom ubivši kralja Finvea, Feanor, njegov sin, odlučio je da ga prati u Srednju Zemlju da mu se osveti. Veliki broj Noldora mu se priključio, uključujući i Galadrijelu, njenog oca i braću. Ipak, ona nije učestvovala u rodoubijanju koje se desilo kada su Noldori hteli da preotmu lađe Telera. Nije nastavila put morem sa Feanorom, već je zajedno sa svojim stricem Fingolfinom prešla preko opasnih ledenih prostranstava na severu i tako dospela u Srednju Zemlju. Njen otac Finarfin je odustao od tog marša i vratio se u Valinor, gde je vladao kao kralj Noldora, nakon smrti Finvea.

Godine u Belerijandu

Po dolasku u Belerijand, najveću oblast Srednje Zemlje, Galadrijela je boravila u vilenjačkoj šumi Dorijat. Tamo je valadao Tingol, stric njene majke, tako da je bila dobrodošla. U Dorijatu se sprijateljila sa kraljevom ženom Melijanom Majom, od koje je naučila mnogo o Srednjoj Zemlji.

Galadrijela je u Dorijatu upoznala Keleborna, Tingolovog rođaka (prema tome i njenog dalekog srodnika). Njih dvoje su se venčali za vreme njenog boravka u kraljevstvu.

Finrod i Orodret, Galadrijelina braća, živeli su i vladali u Nargotrondu, koji se nalazio zapadno od Dorijata. Ona je tamo boravila u jednom periodu. Tokom ratova protiv Morgota, Finrod i Orodret su poginuli, kao i Fingolfin, Fingon i Turgon. Tako je Galadrijela ostala jedini preživeli Finveov potomak u Srednjoj Zemlji.

Drugo razdoblje

Pošto je Morgot pobeđen i proteran iz Arde, Galadrijela je, zbog svoje ljubavi prema Kelebornu, ali i zbog prkosa, odbila da se vrati u Valinor, odakle je bila pobegla. Njih dvoje su prešli preko planina Ered Luin i došli u Lindon, a potom su se nastanili u blizini jezera Nenuijal. Galadrijela i Keleborn su smatrani Gospodarem i Gospodaricom svih Eldara u Erjadoru. Dobili su ćerku Kelebrijanu, za koju se ne zna tačno kad je rođena.

Morgotov najveći sluga Sauron preuzeo je nameru svog gospodara da osvoji Srednju Zemlju. Galadrijela je shvatila da se zlo probudilo na istoku, i ona i Keleborn su stvorili Kraljevstvo Vilenjaka u Eregionu. Ono je bilo mnogo bliže Sauronu, te se mogao organizovati efikasan otpor. Takođe je bilo u blizini patuljačkog kraljevstva Kazad-duma i Galadrijela je nastojala da ujedini sve narode kako bi se suprotstavili neprijatelju. Ona je takođe počela da uspostavlja čvrste veze sa Lorinandom, gde su živeli Tamni Vilenjaci. To mesto će kasnije dobiti ime Lorijen.

U svojoj pratnji Galadrijela i Keleborn su imali zanatliju Kelebrimbora. Sauron, koji se još mogao prikazivati svima kao plemenit i dobronameran, putovao je Erjadorom i nudio svoje znanje Vilenjacima. Iako nije uspeo da zavara Galadrijelu, Kelebrimboru i udruženju vilenjačkih zanatlija Gvait-i-Mirdainu je pomogao u pravljenju Prstenova Moći. On ih je ubedio da preotmu vlast nad Eregionom od Galadrijele i Keleborna. To se dogodili između 1350. i 1400. godine drugog razdoblja. Galadrijela je tada pobegla kroz Kazad-dum, povevši sa sobom Kelebrijanu. Našle su utočište u Lorinandu (Lorijenu).

Sauron je, u međuvremenu, skovao Jedinstveni Prsten, pomoću kojeg je mogao da vlada svim ostalim Prstenovima Moći. Kada je Kelebrimbor saznao šta je uradio, zatražio je savet od Galadrijele, koja mu je predložila da sakrije Prstenove i nikad ih ne koristi. On je na to pristao i dao joj na čuvanje Nenju, prsten vazduha. Taj predmet je doprineo prosperitetu Lorinanda.

U narednim decenijama Sauron je otvoreno zaratio protiv Vilenjka, boreći se protiv Uzvišenog kralja Gil-Galada, gospodara Elronda i Keleborna. Njima su u pomoć priskočili Ljudi sa ostrva Numenor, tako da je Sauron tokom dugog perioda bio pobeđen i njihov zarobljenik. U međuvremenu, prsten Nenja je izazvao veliku žudnju za morem u Galadrijeli, koja je napustila Lorinand zajedno sa ćerkom Kelebrijanom. Galadrijela i Kelebrijana su zajedno sa Kelebornom dugo boravili u Rivendalu kod Elronda. Kasnije su se naselili na poluostrvu Belfalas.

Povratak u Lorinand

Amrot je bio Kralj Lorinanda u to vreme. On je bio nesrećno zaljubljen u Vilenjakinju Nimlotu. Trebalo je da brodom otputuje u Valinor, ali je u poslednjem trenutku iskočio i pokušao da dopliva do obale i da joj se vrati. Kako je tada vladala oluja, utopio se. To se desilo 1981. godine trećeg razdoblja.

U vreme pre Amrotove smrti, Sauron je bio poražen i u obliku senke se nastanio u Mrkoj-šumi, gde je podigao utvrđenje Dol Guldur. Galadrijelu su obuzele sumnje i odlučila je da se vrati u Lorinand, kako bi proverila te glasine. Nakon toga su ona i Keleborn putovali po Srednjoj Zemlji i dalje istražujući. Zadugo su boravili u Rivendalu, kod Elronda, koji se u međuvremenu oženio njihovom ćerkom Kelebrijanom. Nakon Amrotove smrti su se ponovo vratili u Lorinand, i tamo ostali do kraja svog boravka u Srednjoj Zemlji. Nisu uzeli titulu kralja i kraljice, već su samo nazivali čuvarima tog mesta. Galadrijela je u Lorinand donela seme drveća mallorn, koje je nosilo zlatne listove. Ona je (najverovatnije) promenila ime tog mesta u Lorijen, jer ju je podsećala na oblast u Valinoru koja je pripadala Irmu.

Beli savet

Na Galadrijelinu inicijativu, 2463. godine trećeg razdoblja osnovan je Beli savet, kao telo otpora jačajućem Sauronu. Želela je da poglavar saveta bude Gandalf Sivi, jedan od Istara, izaslanika koje su Valari poslali u Srednju Zemlju da se suprotstave Mračnom Gospodaru. Galadrijela i Gandalf su već pričali o Valinoru, i on joj je predao dragulj Elesar, koji je bio znamen neprestane brige Valara nad Srednjom Zemljom. Međutim, Gandalf nije želeo nikome da se obavezuje, te je ta dužnost poverena Sarumanu Belom. Beli savet se sastajao u narednih pet vekova. Na kraju, 2941. godine trećeg razdoblja, kada su utvrdili da je biće u Dol Gulduru Sauron, organizovali su napad na to mesto. Međutim, njihov postupak je bio predviđen i Sauron je lako pobegao u Mordor, gde je nastavio da jača.

Kraj trećeg razdoblja

Galadrijela je podržavala ljubavnu vezu svoje unuke Aruene Undomjele, ćerke Elronda i Kelebrijele, i Aragorna, potomka kraljeva Ljudi. To je bilo neuobičajeno jer je pre toga u istoriji bilo samo dva para Vilenjakinja i Ljudi — Beren i Lutijena i Tuor i Idrila (oba su bila u rodbinskim vezama sa Galadrijelom). Ipak, ona je uredila da se Aragorn i Aruena sretnu u Lorijenu, gde su konačno odlučili o svojoj sudbini.

Družina Prstena, čija je misija bila da Sauronov Jedinstveni Prsten odnesu u Mordor i unište ga, tokom svog puta zastali su u Lorijenu (3019. godine trećeg razdoblja). Tokom njihovog boravka, Galadrijela je pokazala Hobitima Frodu i Semvajsu budućnost u svom Ogledalu (plitkoj zdeli sa vodom). Kada joj je Frodo ponudio da uzme Jedinstveni Prsten, pomislivši da je ona pogodnija za taj teret, Galadrijela je bila u velikom iskušenju. Taj predmet je imao izuzetnu privlačnu silu, ali i moć. Ipak, Galadrijela je odolela svojoj želji i shvatila da je njena sudbina da ode na zapad i da ostane to što jeste. Prsten je sa sobom donosio zlo, koje bi je na kraju samo postavilo na Sauronovo mesto.

Kada je Družina napuštala Lorijen, Galadrijela je svakom dala koristan dar, od kojih su se neki, poput Frodovog stakla sa svetlom zvezde Earendila, pokazale kao ključne za njihov pohod. Ubrzo nakon toga, Gandalf, za koga se vereovalo da je poginuo u Moriji, je vraćen u život. Orao Gvaihir ga je odneo u Lorijen, gde ga je Galadrijela izlečila i pružila mu oporavak. Takođe, ona je poslala Aragornove sunarodnike i saborce Duendaine njemu u pomoć, pred bitku za Minas Tirit.

Sauron je ponovo poslao svoju vojsku u Dol Guldur, i oni su tri puta napadali Lorijen, dok se na zapadu još odvijala bitka za Gondor. Međutim, njihovi napadi su odbijeni uz pomoć Galadrijeline moći i srčanosti Vilenjaka. Nakon toga, vojska Lorijena je zauzela Dol Guldur, a Galadrijela je srušila njegove zidine, konačno očistivši Mrku-šumu.

Povratak u Valinor

Nakon Sauronovog pada, Galadrijela je zajedno sa ostatkom Vilenjaka zauvek napustila Srednju Zemlju i vratila se u Valinor. Moć tri vilenjačka Prstena time je bila završena. Postojala je verzija Tolkinove priče po kojoj je Galadrijeli, kao jedinom preživelom učesniku pobune protiv Valara, bilo zabranjeno da se vrati, ali da je zabrana povučena nakon njenog odolevanja iskušenju Prstena i borbe protiv Saurona. Druga verzija nije pominjala zabranu, već Gladrijelino ostajanje da bi se suprotstavljala Mračnom gospodaru. U oba slučaja, ona je svoj cilj ispunila.