Prijeđi na sadržaj

F.C. Internazionale Milano

Izvor: Wikipedija
Internazionale
Puno ime kluba Football Club Internazionale Milano SpA
Nadimak Nerazzurri, La Beneamata, Il Biscione
Osnovan 9. mart 1908.
Stadion Stadio Giuseppe Meazza
Milano, Italija
Kapacitet 80.074 [1]
Predsjednik Zhang Kangyang
Trener Simone Inzaghi
Adresa Corso Vittorio Emanuele II 9, 20122 Milan
Liga Serie A
Plasman
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći dres
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući dres

Fudbalski klub Inter Milan, popularno zvani jednostavno Inter, je italijanski klub iz Milana, u Italiji, u pokrajini Lombardija na sjeveru Italije. Inter je trenutno prvak Italije nakon što su po treći put odbranili titulu.

Također Inter je jedini tim iz Italije koji je svoju čitavu historiju proveo u Seriji A, najjačoj italijanskoj ligi, i to je činjenica kojom se ponose navijači ovog kluba. Zbog svojih plavo-crnih dresova ima nadimak Nerazzurri (crno-plavi).

U svojim vitrinama ova momčad ima čak 17 naslova Serije A, a uključujući Kup i Superkup, Inter je u Italiji osvojio 26 trofeja. Tri puta su osvajali Ligu Prvaka - 1964, 1965 i 2010, Kup Uefa 1991., 1994. i 1998., te Interkontinentalni Kup 1964. i 1965.

Svoje domaće utakmice igraju na Stadionu Giuseppe Meazza, također znanom i kao San Siro, koji dijele sa AC Milanom. Taj stadion je ujedno i najveći u Italiji sa kapacitetom od 80.074 sjedećih mjesta. Inter posjeduje svoj trening centar "Angelo Moratti" u Appiano Gentileu, blizu Coma.

Historija

[uredi | uredi kod]

Počeci

[uredi | uredi kod]
Sastav Intera koji je osvojio prvi Scudetto

Klub je osnovan 9. marta 1908, odvajanjem od zajedničkog kluba AC Milana. Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupe Italijana i Švicaraca iz kluba, zbog prevelikog broja domaćih igrača u ekipi. Po odvajanju od kluba osnovali su svoju ekipu Internazionale FC, ili skraćeno, Inter. Nadimak je tima bio La Beneamata, u prijevodu povlašteni. Za Internazionale je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada.

Svoje prvo prvenstvo osvojili su 2 godine nakon nastanka, već 1910., ali tek 10 godina nakon toga su drugi put bili prvaci. Prvi trener i kapiten tima bio je Virgilio Fossati, rođen u Milanu.

U periodu između 1. i 2. svjetskog rata, klub je zbog fašističkog režima Benita Mussolinija morao promijeniti ime u Ambrosiana-Inter [2]. Tada osvajaju i nova tri naslova. Bilo je to 1930. i 1938., a 1940. su uz prvenstvo osvojili i Kup predvođeni legendom kluba Giuseppeom Meazzom. 1942. godine vraćaju svoje prvobitno ime - Internazionale.

Grande Inter

[uredi | uredi kod]

Poslije rata, Inter osvaja svoj šesti Scudetto. Tada počinje najsvjetliji period u historiji kluba, znan kao Grande Inter (Veliki Inter), kad je Inter bio u samom vrhu europskog fudbala. Osvojili su prvenstvo 1953. i 1954., a nakon malo dužeg perioda bez naslova opet su bili prvaci 1963., 1965. i 1966, ovaj put sa Helenijom Herrerom na klupi. Tada osvajaju i jedina dva naslova Europskog prvaka u historiji 1964. i 1965, pobjedama protiv Real Madrida i Benfice. Pridodali su tome dva naslova Interkontinentalnog kupa.

Tada je predsjednik kluba bio Angelo Moratti čiji je sin Massimo Moratti, trenutni predsjednik kluba. Nakon toga, Inter biva poražen u finalu Lige prvaka, dvaput od Celtica i Ajaxa.

Nakon zlatne ere, Inter osvaja svoj 11. i 12. naslov 1971. i 1980. godine. Osvajaju i dva Kupa Italije 1978. i 1982. Svoj 13. naslov su osvojili 1989. godine predvođeni njemcima Andreas Brehmeom i Lotharom Matthäusom, te argentincem Ramón Díazom. Iduće godine stiže Jürgen Klinsmann, Inter osvaja i Superkup, ali ne uspjevaju odbraniti Scudetto.

1990. - 2004.

[uredi | uredi kod]

Ovaj period ostaće upamćen po osvajanju Kupa UEFA triput, 1991., 1994. te 1998., te po neuspjesima u Italiji. Čak su 1993. godine bili samo jedan bod do ispadanja.

1995. godine od Ernesto Pellegrinija klub preuzima Massimo Moratti. Naftni magnat ulaže mnogo novaca u klub, pritom rušeći rekordne sume za transfere, dovodeći Ronalda za 19.5 miliona €, te Christiana Vierija za 31 milion € 1999. godine.[3] Međutim ni to ne pomaže da se ostvari dominacija u domovini.

2004. - danas

[uredi | uredi kod]
Navijači Intera

Nakon što Italiju potresa skandal sa namještanjem utakmica, za Inter, bar u Italiji, slijede neki svjetliji trenuci. Oduzimaju se bodovi Juventusu i Milanu, čime Inter dobija svoj 14. naslov, a Juventus biva izbačen u Seriju B. Do tada je to bio jedini tim koji uz Inter nikada nije igrao u nižem domu italijanskog fudbala. Iz Juventusa stiže Zlatan Ibrahimović, igrač koji će zlatnim slovima biti upisan u historiju Intera.

Iduće sezone Inter osvaja svoj novi, 15. naslov, rušeći rekord Serije A po broju uzastopnih pobjeda. Ekipa trenera Roberta Mancinija napravila ih je 17.

2007-08 sezona također je trofejna. Inter osvaja svoj 16. Scudetto, no Moratti želi i Ligu Prvaka. Inter biva izbačen od Liverpoola u četvrtini finala tog takmičenja što je bilo dovoljno da predsjednik Intera uruči otkaz Robertu Manciniju[4] i pored osvojenog naslova.

2. juna 2008. godine Inter dovodi novog trenera, Josè Mourinha[5]. On je bio jedini strani trener u Seriji A te godine. To ljeto u klub stižu neki novi igrači, Amantino Mancini[6], Sulley Muntari[7] i Ricardo Quaresma[8] koji je bio i najskuplji igrač koji je došao u Inter u tom transfer roku, nekoliko sati prije isteka transfer perioda.

No ni novi trener, ni novi igrači Interu ne donose trofej Lige prvaka. Iako je Mourinho sa svojim igračima donio 17. naslov, iako je i osvojio italijanski Superkup, navijači Intera još uvijek nisu zadovoljni jer oni žele prekinuti taj post od 40. godina bez trofeja u najelitnijem klupskom takmičenju u Evropi.

Ljeto 2009. godine donosi velike promjene u Interovom igračkom kadru. Zlatan Ibrahimović nije više član Intera, a u ovaj klub stiže kamerunski napadač Samuel Eto'o. Prinove su također Diego Milito, Thiago Motta, te Lúcio.

7. avgusta 2009. godine Inter je objavio da je iz FC Twentea na posudbu stigao Austrijski napadač Bosanskih korijena Marko Arnautović.[9]

Povučeni brojevi

[uredi | uredi kod]

Jedini igrač čiji je broj povučen iz upotrebe u Interu je legendarni Giacinto Facchetti.

3 – Italija Giacinto Facchetti, lijevi bek, 1960–1978 (posthumno povučen broj)

Boje, nadimci i logoi

[uredi | uredi kod]
000000 000000 000000
000000
000000
　
Dres Ambrosiane

Najvećim dijelom svoje historije Inter je nosio dresove sa plavim i crnim prugama. 1908., kada je klub osnovan crna je izabrana da predstavlja noć, a plava nebo. 1928. nakon spajanja sa Unione Sportiva Milanese, Inter mjenja ime u Ambrosiana SS Milano, te mjenja i boje dresa, a jedna verzija dresa je bila i ona sa crvenim križem na bijeloj podlozi koja je predstavljala grb grada Milana[10].

Nakon II Svjetskog rata, Inter se vraća svojim originalnim bojama, iz čega je uslijedio i nadimak Nerazzurri, crno-plavi. U sezoni 2007-08 Inter je povodom stogodišnjice kao gostujući nosio upravo bijeli dres Ambrosiane sa crvenim križem.

Nadimci Intera, osim Nerazzurri su La Beneamata i Il Biscione. Dok "Beneamata" znači povlašteni, "Biscione" na Bosanskom znači "bjelouška", te ima uporište u historiji Milana.

Jedno vrijeme je upravo bjelouška bila na znaku Intera.

Proizvođači opreme i sponzori

[uredi | uredi kod]
Godina Sponzori
1981–1982 Inno-Hit
1982–1991 Misura
1991–1992 FitGar
1992–1995 Fiorucci
1995–danas Pirelli
Godina Proizvođač opreme
1979–1982 Puma
1982–1986 Mec Sport
1986–1988 Le Coq Sportif
1988–1991 Uhlsport
1991–1998 Umbro
1998–danas Nike

Rivalstva i navijači

[uredi | uredi kod]
Navijači Intera - Curva Nord

Inter je prema istraživanju La Repubblice,[11] Inter je jedan od najpopularnijih klubova u Italiji. Najveći dio navijača Intera su pak srednja klasa, dok su navijači Milana pretežno radnička klasa.

Najveća navijačka grupa su svakako Boys San koji datiraju još od 1969. godine.

Internazionale je dobro poznat po tome što uredno skuplja rivale po Italiji i inostranstvu. U Italiji najveći rivali su mu AC Milan i Juventus, u Europi Real Madrid.

Derby

[uredi | uredi kod]

Najpoznatije je rivalstvo s gradskim suparnikom Milanom s kojim Inter dijeli stadion Giuseppe Meazza, znan i kao San Siro. Rivalstvo je tim veće što je Inter klub bogatijih, a Milan onih siromašnijih iz radničke klase. Do danas su odigrali 266 susreta u kojima je uspješniji bio Milan sa 104 pobjede prema 90 Interovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice u Serie A onda je bolji Inter sa 60 pobjeda u odnosu na 56 Milanovih uz 52 neriješena rezultata. Od 64 prvenstva koja su se odigrala u sistemu jedne grupe 32 puta je Inter završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone '80/81. i '82/83. koje je Milan proveo u Serie B).

Derby d'Italia

[uredi | uredi kod]

Čuveni Derby d'Italia sukob je Intera sa Juventusom. Ta utakmica je prozvana italijanskim derbijem jer niti jedna od te dvije ekipe nikad nije bila u Serie B, italijanskoj drugoj ligi. Međutim, od sezone 2006/07 to više nije tako jer je Juventus izbačen u Serie B zbog skandala oko namještanja utakmica. Tako je Inter ostao jedina italijanska ekipa koja nikad nije bila u Serie B.

Poznati bivši igrači u FC Internazionale Milano

[uredi | uredi kod]

Svi predsjednici kluba

[uredi | uredi kod]

Inter je u svojoj historiji imao mnogo predsjednika. Neki su bili vlasnici kluba, a neki su bili počasni predsjednici. Evo liste svih njih. [12]

Predsjednik Period
Giovanni Paramithiotti 1908.–1909.
Ettore Strauss 1909.–1910.
Carlo De Medici 1910.–1912.
Emilio Hirzel 1912.–1914.
Luigi Ansbacher 1914.
Giuseppe Visconti Di Modrone 1914.–1919.
Giorgio Hulss 1919.–1920.
Predsjednik Period
Francesco Mauro 1920.–1923.
Enrico Olivetti 1923.–1926.
Senatore Borletti 1926.–1929.
Ernesto Torrusio 1929.–1930.
Oreste Simonotti 1930.–1932.
Ferdinando Pozzani 1932.–1942.
Carlo Masseroni 1942.–1955.
Predsjednik Period
Angelo Moratti 1955.–1968.
Ivanoe Fraizzoli 1968.–1984.
Ernesto Pellegrini 1984.–1995.
Massimo Moratti 1995.–2004.
Giacinto Facchetti 2004.–2006.
Massimo Moratti 2006.–2013.
Erick Thohir 2013.-

Svi treneri kluba

[uredi | uredi kod]

Trofeji

[uredi | uredi kod]

Nacionalni trofeji

[uredi | uredi kod]
  • Serie A (18) : 1909./10.; 1919./20.; 1929–30; 1937./38.; 1939./40.; 1952./53.; 1953./54.; 1962./63.; 1964./65.; 1965./66.; 1970./71.; 1979./80.; 1988./89.; 2005./06.; 2006./07.; 2007./08.; 2008./09.; 2009/10.
  • Italijanski kup (7) : 1938./39.; 1977./78.; 1981./82.; 2004./05.; 2005./06.; 2009./10.; 2010./11.
  • Italijanski superkup (5) : 1989., 2005., 2006., 2008., 2010.

Internacionalni trofeji:

Omladinski trofeji

[uredi | uredi kod]

Trofeo Giacinto Facchetti:

Primavera Italijanski Kup:

Campionato U-23:

Viareggio World Club Turnir, Carnevale Cup:

U-14 Prvenstvo:

U-16 Prvenstvo:

U-18 Prvenstvo:

U-20 Prvenstvo:

Filippo De Cecco Turnir:

  • Osvajači (2):2006; [[2008

Ostali uspjesi

[uredi | uredi kod]

Viceprvaci Italije (13) : 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1940/41, 1948/49, 1950/51, 1961/62, 1963/64 1966/67, 1969/70, 1992/93, 1997/98, 2002/03

Finalisti kupa (6) : 1958/59 (vs Juventus), 1964/65 (vs Juventus), 1976/77 (vs Milan), 1999/00 (vs Lazio), 2006/07 (vs Roma), 2007/08 (vs Roma)

Finalisti superkupa (2) : 2000 (vs Lazio), 2007 (vs Roma)

Finalisti Lige prvaka (Kupa prvaka) (2) : 1966/67 (vs Celtic Glasgow), 1971/72 (vs Ajax)

Finalisti Kupa UEFA : 1996/97 (vs Schalke 04)

Finalisti Mitropa kupa : 1933 (vs Austria Vienna)

Individualna priznanja

[uredi | uredi kod]

FIFA Igrač godine

Slijedeći igrači su osvojili ovu titulu dok su igrali za Inter:

Ballon d'Or/Evropski Igrač godine

Slijedeći igrači su osvojili Ballon d'Or dok su igrali za Inter:

Svjetski igrač godine

Slijedeći igrači su osvojili ovu nagradu dok su igrali za Inter:

UEFA Klupski Igrač godine

Slijedeći igrači su osvojili ovu nagradu dok su igrali za Inter:

FC Internazionale Milano kao kompanija

[uredi | uredi kod]

Prema The Football Money League koji su izdali Deloitte, u sezoni 2005-06, Inter je bio 7. najbogatiji klub na svijetu sa vrijednošću od €206.6 miliona €.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ „Stadion Giuseppe Meazza”. F.C. Internazionale. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-23. Pristupljeno 1. 8. 2009. 
  2. ↑ „Storia”. FC Internazionale Milano. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-30. Pristupljeno 6. 9. 2007. 
  3. ↑ „Top 10 Transfera u historiji fudbala”. Kommersant. 19. 3. 2004. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-07. Pristupljeno 1. 8. 2009. 
  4. ↑ „Izjava F.C. Internazionale”. FC Internazionale Milano. 29. 5. 2008. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-31. Pristupljeno 29. 5. 2008. 
  5. ↑ „Nuovo allenatore: Josè Mourinho all'Inter” (Italian). FC Internazionale Milano. 2. 6. 2008. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-05. Pristupljeno 2. 6. 2008. 
  6. ↑ „Official: Inter potpisao Mancinija”. Goal.com. 20. 7. 2008. Pristupljeno 20. 7. 2008. 
  7. ↑ „Zvanično: Inter doveo Muntarija”. Goal.com. 28. 7. 2008. Pristupljeno 15. 8. 2008. 
  8. ↑ Adam, Scime (1. 9. 2008). „Zvanično: Quaresma dolazi u Inter”. Goal.com. Pristupljeno 1. 9. 2008. 
  9. ↑ „Arnautović na posudbi u Interu.”. inter.it. 7. 8. 2009. Arhivirano iz originala na datum 2010-02-06. Pristupljeno 7. 8. 2009. 
  10. ↑ „Ambrosiana S.S 1928”. Toffs.com. 24. 6. 2007. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-20. Pristupljeno 2010-05-24. 
  11. ↑ „Istraživanje: Najpopularniji klubovi u Italiji” (Italian). La Repubblica official website. August 2007. 
  12. ↑ „Svi predsjednici”. InterFC.it. 8. 6. 2007. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=F.C._Internazionale_Milano&oldid=41964113