Duma
| Duma ду́ма | |
|---|---|
 | |
| država | Rusko Carstvo |
Duma službeno Državna Duma (ruski: Госуда́рственная ду́ма, od ruskog: думать = misliti, raspravljati[1] ), izabrano zakonodavno tijelo, koje je zajedno sa Državnim savjetom, predstavljalo vrhovnog zakonodavca Ruskog Carstva od 1906. do njegovog raspada u martu 1917. i Ruska revolucija.[1]
Duma je bila Donji dom ruskog parlamenta, a Državni savjet - Gornji dom.[1]
Dume su dio ruske tradicije, one vuku korijen iz Bojarskih duma, koje su postojale od 10.. - 17. vijeka i Gradskih duma koje su egzistirale od 1785. - 1917. Ipak tek je Državna duma bio je prvi pravi pokušaj konstituiranja parlamentarne vlasti u Carskoj Rusiji.[1]
Duma je nastala kao rezultat Ruske revolucije - 1905., osnovao ju je car Nikola II, koji je u svom Oktobarskom manifestu (30. oktobar 1905.), obećao da će to biti parlament sa izabranim zastupnicima i da će za sve zakone biti potrebno njegovo odobrenje. Ali i prije nego što su se zastupnici prve Dume sastali u maju 1906., on je promjenio mišljenje, na osnovu Temeljnih zakona koje je objavio u aprilu 1906., on je Dumi oduzeo pravo da kontrolira rad državnih ministarstva, ali i da odlučuju o dijelovima državnog budžeta, pa joj je tako već na početku ograničio sposobnost za pokretanje efikasnog zakonodavstva.[1]
Duma je uspjela zasjedati četiri puta (10. maj - 21. jul 1906, 5. mart - 16. jun 1907., 14. novembar 1907. - 22. jun 1912. i 28. novembar 1912. - 11. mart 1917.). Ali ona nije uživala povjerenje, a nije bilo ni suradnje s ministrima ili sa carem, pa je on sebi zadržao pravo da vlada pomoću dekreta, u periodima kad Duma nije zasjedala.
Zastupnici u prve dvije Dume birani su posredno (osim u pet velikih gradova) sistemom koji dao pretjeranu zastupljenost seljaštva, jer se carska vlada nadala da će na taj način Duma biti konzervativna. Dumom su ipak dominirali opozicioni zastupnici liberalnih i socijalističkih partija koji su zahtijevali radikalne reforme, tako da je oba doma Dume car vrlo brzo raspustio.[1]
Nakon prikrivenog državnog udara koji je 1907. izveo premijer Pjotr Arkadjevič Stoljpin, ograničeno je izborno pravo kako bi se smanjila zastupljenost radikala i nacionalnih manjina, pa je treća Duma, izabrana na bazi tih promjena, bila puno konzervativnija. Ona je generalno podržavala vladinu agrarnu reformu i reorganizaciju vojske, pa je unatoč tome što je kritizirala birokratska zlostavlja i vladine savjetnike, ipak upjela preživjeti svoj puni petogodišnji mandat.[1]
I četvrta Duma je također bila konzervativna, ali kako je Prvi svjetski rat napredovao, raslo je i nezadovoljstvo protiv vladine nesposobnosti i nemara, naročito što se tiče snabdjevanja armije. Do proljeća 1915. Duma je postala žarište protivljenja carskom režimu. Na samom početku Martovske revolucije 1917. Duma je osnovala Privremeni komitet, tijelo koje je osnovalo prvu Privremenu vladu, koja je prihvatila abdikaciju cara Nikole II.[1]
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. - Ruska Federacija je 1993. promjenila stari ustav iz vremena Sovjetskog Saveza - novim, u kom je obnovljena - Državna Duma kao donji dom novonastale Federalne skupštine, ili Ruskog parlamenta. (Savjet Federacije predstavlja gornji dom.) Obnovljena Duma ima 450 zastupnika koji se izabiru na temelju općeg prava glasa na mandat od četiri godine.
Polovica članova Duma se bira na osnovu proporcionalne zastupljenosti, a drugu polovicu delegiraju skupštine ruskih federalnih jedinica. Obnovljena Duma je glavno zakonodavno tijelo koje donosi zakone na osnovu većine glasova. Savezna skupština može nadjačati predsjednički veto na odobrenje zakona - ako za to glasa više od dvije trećine zastupnika. Duma također ima pravo da odobri premijera i druge visoke državne funkcionere koje predlaže predsjednik.[1]
