Arheološki spomenici u Konjicu

Arheološki spomenici u Konjicu, u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma

Arheološki spomenici u Konjicu, nalaze se u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma, opština Konjic, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 14. do 20. marta 2006. godine donijela je odluku da se područje proglasi za nacionalni spomenik BiH. Ovu odluku Komisija donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Godine 1952. i 1953. preduzeti su veći arheološki radovi na području koje je kasnije potopljeno Jablaničkim jezerom. Istražnim radovima obuhvaćeno je područje toka Neretve i njenih lijevih i desnih pritoka od Konjica do Jablanice i područje Rame. Poslije istražnih radova nekoliko spomenika iz Lisičića i Ostrošca preneseno je u Konjic i postavljeno ispred Repovačke džamije. Na današnju lokaciju spomenici su preneseni 1978. godine. Nacionalni spomenik čini 13 arheoloških spomenika, svrstanih u tri grupe.

Antički spomenici

Naresi se mogu locirati kao ilirski narod koji je naseljavao područje od izvorišta rijeke Neretve na sjeveru do Prenja na jugu. Nakon Oktavijanovih ilirskih ratova 35. - 33. pne Iliri su pali pod rimsku vlast. Značajnija rimska naselja razvila su se u Konjicu, Madeškovcima, Polju, Čelebićima, Lisičićima i Ostrošcu.

Svi antički spomenici (4 stele, 1 cipus i 2 dovratnika) su iz II i III vijeka. Potiču sa lokaliteta Crkvina u Lisičićima, koji se nalazio na desnoj obali Neretve. Na Crkvini je 1952-1953. godine otkrivena srednjovjekovna romanička crkva iz XI i XII vijeka i srednjovjekovno groblje. Antički nadgrobni spomenici na Crkvini su pronađeni u sekundarnom položaju, kao konstruktivni dijelovi srednjovjekovnih grobova ili uzidani u mekteb sagrađen pored džamije u Lisičićima 1912. ili 1913. godine. Nije poznato sa kog lokaliteta su doneseni. Izrađeni su od kamena krečnjaka.

Cipus dimenzija 1,10 x 0,82 x 0,60 metra. Obrađen je sa tri strane. Na prednjoj strani je profilisan okvir unutar kog je natpis u 8 redova koji glasi: D(is) M(anibus) Petroni/ u(s) MaxiMus vivo fecit sibi /et suis/ et Aelie Rufinae /uxori/. (Bogovima Manima. Petronije Maksim za života načini sebi i svojima i Elijevki Rufini, ženi). Na bočnim stranama je prikazan po jedan delfin, izveden u reljefu na čistom prostoru bez profilacije. Spomenik je datiran u kraj 2. ili početak 3. vijeka. Dobro je očuvan, sa malo oštećenim natpisnim poljem, djelimično obijenom gornjom površinom i lijevim gornjim stražnjim uglom.

Dio stele dimenzija 0,80 x 0,79 x 0,20 metra. Na spomeniku su dvije četvrtaste niše. U gornjoj plitkoj niši je prikaz polufigura jedne žene i dva muškarca. Žena nosi tuniku sa pojasom. Ima lančić sa privjescima u obliku srca, čiji su krajevi pričvršćeni za lijevu i desnu kopču-fibulu. Na desnom ramenu od fibule do pojasa spušta se neka traka. Izgleda da se nazire i ogrtač. Ruke su spuštene niz tijelo. Glava žene je duguljasta sa krupnim očima, kose spletene u pletenicu i pokrivena velikom maramom. Muškarci drže jednu savijenu ruku na poprsju i u njoj svitak, odjeveni u tunike s dugim rukavima. Kod lijevog muškarca vide se obrisi fibule na lijevom ramenu. Glave muškaraca imaju kratku kosu, oveće uši i krupne oči. U donjoj niši su sačuvane samo glave od dva ženska poprsja. Desno je prikaz udate žene, sličan ženskom liku u gornjoj niši. Na oba ramena su sačuvane fibule koje su kopčale tuniku i ogrtač.

Lijeva figura predstavlja mladu djevojku koja pozadi ima svezanu kosu, sa razdjeljkom na sredini, a na glavi je vidljiva dekoracija u obliku dviju traka, kao kod djevojke Procule na steli iz Zenice. Upoređenje sa sličnim nakitom na glavi Aurelije Maxime, na desnom akroteriju poklopca sarkofaga iz Salone, u smislu kultne pripadnosti upućuje na kult egipatske boginje Izide.

Stela dimenzija: 1,67 x 0,68 x 0,23 m. Stela ima oblik pravougaonika. Podijeljena je na tri jednaka polja. U gornjem polju, flankiranom sa dva pilastra koji gore završavaju stilizovanim kapitelom, a dolje bazom, prikazan je bračni par. Žena ima duguljasto lice sa krupnim otvorenim očima i bujnom kosom pokrivenom maramom, velum, koju nose udate žene. Na ženi je duga potpasana haljina sa dugim rukavima. Ruke su opuštene niz tijelo. Od nakita zapaža se lančić sa privjeskom, čiji su krajevi pričvršćeni za lijevu i desnu kopču. Na ušima nosi naušnice. Figura muškarca je dosta izlizana. Naziru se duža kosa, fibula na desnom ramenu, a u ruci svitak- volumen. U srednjem četvrtastom polju su dvije polufigure dviju mladih žena, koje nose potpasane haljine. Obje imaju bujnu nepokrivenu kosu, što znači da su neudate mlade djevojke. Treće polje je bilo namijenjeno natpisu, ali je ostalo anepigrafsko.

Stela dimenzija 1,77 x 0,75 x 0,37 metra. Na pravougaonoj ploči izvedena je arhitektonska kompozicija pseudoedikule sa poprsjem dviju žena u njoj, a ispod je profilisano anepigrafsko natpisno polje. Iznad edikule je timpanon s prikazom glave Meduze u sredini, koja oko vrata ima ovijene zmije. Oba ugla iznad timpanona su ispunjena prikazom po jednog delfina koji hvata neko sitnije morsko biće (riba ili polip). Zabat sa tankom gredom počiva na dva pilastra koji završavaju profilisanim kapitelima. Centralni prikaz na steli su dva ženska poprsja. Obje imaju bujnu spletenu kosu, pokrivenu maramom koja se spušta niz leđa. Odjevene su u tunike potpasane pojasom i zakopčane na oba ramena sa fibulama tipa “sidra”. Ruke su im opuštene niz tijelo.

Stela dimenzija: 1,25 x 0,60 x 0,30 m. Stela ima dva dijela, gornju četvrtastu edikulu sa prikazom poprsja dvaju likova, a ispod je natpisno polje visoko 0,62 m. Oba dijela su veoma izlizana, a gornji rub edikule je nekad davno odbijen, sve do tjemena prikazanih glava. Dijelovi nošnje više se ne razaznaju.

Natpis u donjoj edikuli glasi: D(is) M(anibus). / Aur(elio) Nu[mer ?]ia/no fratri pie/ntissimo, def(uncto) /an(norum) XXVI, et Aur(elio) Va /lerio av(u)ncu[l]o /, def(unct ann(orum) XL, Aur(elius) Dazas p(ro) p(ietate). (Bogovima Manima. Aureliju Numerijanu, Najvjernijem bratu, koji je umro u 26. godini i Aureliju Valeriju, ujaku, koji je umro u 40. Godini spomenik podigao iz poštovanja Aurelius Dazas.)

Odlomak desnog dovratnika, ukrašen reljefnim prikazom vaze i tri grozda.

Lijevi dovratnik sa reljefnim prikazom motiva vinove loze koja izlazi iz vaze.

Stećci

Stećci su donešeni sa Memidžanovog groblja (1 osamljeni stećak) u Lisičićima, kod željezničke stanice u Lisičićima (1 osamljeni stećak) i Gošića hana u Ostrožcu (3 stećka). Svi su bogato ukrašeni prikazima kola, scena lova i brojnim ukrasima (rozeta, pravougaonik, krst, svastika,...).

Nišan

Nišan je u obliku stele, izrađen od krečnjaka. Nije poznato sa kog je lokaliteta prenesen u park. Djelimično je oštećen. Dimenzije: visina 1,10 m, širina 0, 44 m, debljina 0,22 m. Gornja polovina nišana je ukrašena sa tri strane motivima izvedenim u poljureljefu. Na vrhu prednje plohe su dio polumjeseca u sredini i rozeta u desnom uglu. Ispod je prikazana ruka, u laktu savijena prema gore, sa otvorenim dlanom i ispruženim prstima. Na stražnjoj strani je isklesan motiv luka i strijele. Na lijevoj bočnoj strani pri vrhu isklesan je motiv jabuke ili polulopte i polumjeseca, a na desnoj strani, motiv polumjeseca. Ovaj spomenik ubraja se u nišane prelaznog oblika, a datira se u period druge polovine 15. ili u 16. vijek.

Literatura

• Čremošnik, Irma (1954). Nešto o antičkim naseljima u okolini Konjica. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, nova serija, sveska IX, Sarajevo, 179-188. 
• Marić, Almir (2013). Religijske prilike na području Gornje Neretve u antičko doba. UNIVERZITET “DŽEMAL BIJEDIĆ” U MOSTARU FAKULTET HUMANISTIČKIH NAUKA ČASOPIS FAKULTETA HUMANISTIČKIH NAUKA 8/2013. 
• Irma Čremošnik - Izvještaj o iskopavanju u Lisičićima kod Konjica, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, nova serija, sveska IX, Sarajevo, 1954, 211-226.
• Đuro Basler - Dolina Neretve od Konjica do Rame (Jablaničko jezero), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, A, X, Sarajevo, 1955, 219-229.
• Pavao Anđelić, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Skupština općine Konjic, Konjic, 1975.
• Jusuf Mulić, Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine (1464-1878), Općina Konjic, Konjic, 2001.

Vanjski linkovi

• Zvanična stranica komisije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Arhivirano 2012-03-07 na Wayback Machine-u