Ahmad Samani
Ahmed bin Ismail bin Ahmed (? – 12. 1. 914.) bio je samanidski emir koji je vladao Buharskim emiratom od 907. do 914. godine. Bio je sin emira Isma'ila, a sam je stekao nadimak Emir Mučenik.[1].
Emirom je postao 907. nakon očeve smrti. Od abasidskog kalifa al-Muktadira je ishodio proširenje svoje vlasti na Sistan, gdje je 911. slomio otpor lokalne dinastije safaridskih emira. Tamo je za guvernera instalirao svog nećaka Mansur ibn Išaka. Protiv Mansura se, međutim, brzo digao ustanak koji je doveo do povratka Safarida na vlast. Samanidi su međutim uspjeli ponovno zauzeti Sistan. U međuvremenu je Ahmedovo nametanje visokih poreza dovelo do ustanaka u Tabaristanu i Gorganu. Prije nego što ih je uspio ugušiti, vlastiti robovi su mu prilikom spavanja odsjekli glavu. Naslijedio ga je mladi sin Nasr II.
Za vrijeme svoje vladavine je nastojao perzijski jezik na svom dvoru zamijeniti arapskim, što dio historičara smatra jednim od razloga za široko nezadovoljstvo.
- ↑ History of Bukhara, By Narshakhi trans. Richard N. Frye, str. 122.-123.
- R. N. Fyre (1975). The Cambridge History of Iran, Volume Four: From the Arab Invasion to the Saljuqs. ISBN 0-521-20093-8
| Prethodi: Ismail |
Samanidski vladar 907–914 |
Slijedi: Nasr II |