Prijeđi na sadržaj

Wales

Uredi veze
Izvor: Wikipedija
Cymru (velški)
Wales (engleski)
Wales
Geslo: Cymru am byth
(sh. Wales zauvijek [1])
Himna: "Hen Wlad Fy Nhadau
(sh. Stara zemlja mojih otaca)"
Položaj Walesa u UK i Evropi (tamnozelena)
Statusdio Ujedinjenog Kraljevstva
Glavni gradCaerdydd
51°29′0″N, 3°11′0″W
Službeni jezici
Demonim(i)Velšani
VladaDevoluirano parlamentarno zakonodavstvo unutar parlamentarne ustavne monarhije
• Kralj
Charles III
Mark Drakeford
prazno
Alun Cairns
LegislaturaNarodna skupština
Parlament Ujedinjenog Kraljevstva (40 od 650 zastupnika)
Nastanak
• Ujedinjenje pod Gruffuddom ap Llywelynom
1057.[2]
3. ožujka 1284.
1535.
31. srpnja 1998.
Površina
• Ukupno
20,779 km2 (3. u UK.)
Stanovništvo
• Procjena za 2017.
▲ 3.125.000[6]
• Popis iz 2011.
3.063.456
• Gustoća
148 /km2
HDI (2017.)0.885[7]
jako visok
Valutafunta sterlinga (GBP)
Vremenska zonaUTC+0 (GMT/WET)
• Ljeti (DST)
UTC+1 (BST/WEST)
Format datumadd/mm/gggg
Pozivni broj+44
ISO 3166 kod[[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]]
Veb-domena.cymru / .wales / .uk
Veb-sajt
wales.com

Wales (velški: Cymru; engleski: Wales) jest država u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva i otoka Velika Britanija.[8] Graniči se s Engleskom na istoku, na sjeveru i zapadu je Irsko more, a na jugu Bristolski kanal. U Walesu je živjelo 3.063.456 stanovnika po popisu iz 2011. godine i zauzima ukupnu površinu od 20.779 km2. Obala Walesa je duga više od 2.700 km, a reljef mu je uglavnom planinski, čiji se viši vrhovi nalaze u sjevernim i središnjim područjima, među kojima je i najviša planina Walesa, Yr Wyddfa (eng. Snowdon). U cjelosti se nalazi unutar sjevernog umjerenog pojasa i ima promjenljivu, oceansku klimu.

Velški nacionalni identitet se javio među Britima nakon povlačenja Rimljana iz Britanije u V. stoljeću i Wales se smatra jednom od suvremenih keltskih nacija. Smrt Llywelyna ap Gruffudda 1282. godine označila je završetak edwardijanskog osvajanja Walesa, mada je Owain Glyndŵr nakratko povratio velšku neovisnost početkom XV. stoljeća. Wales je u cjelosti pripojen Engleskoj i podveden pod engleski pravni sustav Aktima o zakonima u Walesu iz 1535. i 1542. godine. Posebna velška politika se razvila u XIX. stoljeću. Velški liberalizam, čiji je predstavnik početkom XX. stoljeća bio Lloyd George, potisnut je rastom popularnosti socijalizma i Laburističke stranke. Velški nacionalni pokret je rastao tijekom stoljeća: stranka Plaid Cymru je osnovana 1925. godine, a Velško jezičko društvo 1962. godine. Utemeljena na osnovu Akta o upravi u Walesu iz 1998. godine, Narodna skupština Walesa je zadužena za niz devoluiranih političkih pitanja.

Za vrijeme industrijske revolucije, razvoj rudarstva i metalurške industrije pretvorili su Wales iz zemljoradničke u industrijsku naciju. Rudarstvo u južnovelškim poljima uglja je izazvalo munjevit rast stanovništva Walesa. Dvije trećine stanovništva živi u južnom Walesu, gdje se nalaze gradovi Caerdydd (eng. Cardiff), Abertawe (eng. Swansea), Casnewydd (eng. Newport) i obližnje doline. Kako je za Wales tradicionalna ekstraktivna i teška industrija ili izgubila na značaju ili potpuno nestala, velško gospodarstvo danas počiva na javnom sektoru, lakoj i uslužnoj industriji te turizmu.

Iako je tijekom povijesti politički i društveno bio tijesno povezan s ostatkom Velike Britanije i većini stanovništva je engleski jezik maternji, Wales je zadržao poseban kulturni identitet i zvanično je dvojezičan. Više od 560.000 govornika velškog jezika živi u Walesu, a u sjevernim i zapadnim područjima ga govori većina stanovništva. Od kraja XIX. stoljeća nadalje, Wales je postao čuven kao "zemlje pjesme", djelomično zahvaljujući tradiciji eisteddfoda. Na mnogim međunarodnim sportskim događajima, kao što su Svjetsko prvenstvo u nogometu, Svjetsko prvenstvo u rugbyju i Igre Commonwealtha, Wales ima svoje nacionalne momčadi, mada na Olimpijskim igrama velški sportaši nastupaju za Britaniju. Rugby union se smatra simbolom velškog identiteta i izrazom nacionalne svijesti.

Porijeklo imena

[uredi | uredi kod]

Engleske riječi "Wales" i "Welsh" imaju isti germanski korijen (jed. Walh, množ. Walha), koji je nastao iz imena galskog naroda poznatog Rimljanima kao Volcae i počeo da označava sve negermanske narode. Anglosaksonci su koristili izraz Wælisc za Brite kao narod, a Wēalas za njihove zemlje.[9] Suvremena imena nekih kontinentalnoevropskih zemalja (npr. Valonija, Vlaška i Valais) i naroda (npr. Vlasi preko posuđenice u staroslavenski jezik) imaju slično porijeklo.[9][10][11][12]

Povijesno u Britaniji, ti nazivi nisu bile ograničeni na suvremeni Wales ili Velšane, nego su ih Anglosaksonci upotrebljavali za sve vezano za Brite, uključujući i druga negermanska područja u Britaniji (npr. Cornwall - Cornwēalas) i mjesta u anglosaksonskom posjedu vezana za Brite (npr. Walworth u Durhamu i Walton u Zapadnom Yorkshireu),[13] kao i za druge stvari povezivane s negermanskim Evropljanima kao što je orah (eng. walnut).

Suvremeni Velšani sebe nazivaju Cymry, a Cymru je velško ime za Wales. Ovi izrazi (oba se izgovaraju kao [ˈkəm.rɨ]) potječu od britonske riječi combrogi (sh. sunarodnici).[14] Uporaba riječi Cymry kao endonima proističe iz poslijerimskog (nakon dolaska Anglosaksonaca) mjesta obitavanja Velšana (govornika britonskog jezika) u suvremenom Walesu kao i u sjevernoj Engleskoj i južnoj Škotskoj (Yr Hen Ogledd, sh. Stari Sjever). On naglašava da su Velšani u suvremenom Walesu i na Starom Sjeveru bili jedan narod, drugačiji od ostalih.[15] Međutim, izraz se nije odnosio na Kornijce i Bretonce, iako su po porijeklu, kulturi i jeziku slični Velšanima. Ovaj naziv se počeo koristiti kao endonim najvjerojatnije prije VII. stoljeća.[16] Zabilježen je u pjesmi pohvalnici Cadwallonu ap Cadfanu (Moliant Cadwallon, djelo Afana Ferddiga) oko 633. godine.[17] U velškoj književnosti, naziv Cymry je rabljen tijekom cijelog Srednjeg vijeka kao ime za Velšane, mada je stariji, širi pojam Brythoniaid i dalje označavao bilo koji britonski narod (uključujući Velšane) i bio češći u književnosti sve do otprilike 1200. godine. Nakon toga izraz Cymry je prevladao kao naziv za Velšane. Sve do otprilike 1560. godine riječ se pisala kao Kymry ili Cymry, neovisno od toga da li se odnosila na ljude ili njihovu domovinu.[14]

Latinizirani oblik ovog imena (Cambria) i njegove izvedenice i dalje se javljaju kao rjeđi alternativni nazivi za Wales i Velšane. Neki od primjera su Cambrijsko gorje (koje pokriva veći dio Walesa i po kome su nazvani geološki period kambrij ), novine Cambrian News i tvrtke i udruženja Cambrian Airways, Cambrian Railways, Cambrian Archaeological Association i Royal Cambrian Academy of Art. Izvan Walesa, sličan izraz je opstao kao naziv Cumbria u sjeverozapadnoj Engleskoj, koja je bila dio Hen Ogledda. Cumbrijski jezik, za koji se smatra da je bio blizak velškom, govorio se u ovom području sve dok nije izumro oko XII. stoljeća. Ovaj oblik se povremeno pojavljuje i u književnosti, kao npr. u pseudopovijesnoj "Historia Regum Britanniae" Geoffreya od Monmoutha, gdje se lik Cambera opisuje kao eponimski kralj Cymruja.

Povijest

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Povijest Walesa

Pretpovijest

[uredi | uredi kod]
Vidi takođe: Pretpovijesni Wales
Niska travnata humka s ulazom napravljenim od kiklopskog kamenja u sredini
Bryn Celli Ddu, kasnoneolitska grobnica na otoku Môn

Wales je naseljen suvremenim ljudima najmanje 29.000 godina.[18] Stalno ljudsko naseljavanje počinje krajem zadnjeg ledenog doba, između 12.000 i 10.000 godina prije sadašnjosti (PS), kada su se mezolitski lovci-sakupljači iz Srednje Evrope počeli doseljavati u Veliku Britaniju. U to vrijeme razina mora je bila mnogo niža nego danas i plitki dijelovi današnjeg Sjevernog mora su bili kopno. Istočna obala današnje Engleske i obale današnjih Danske, Njemačke i Nizozemske su bile spojene kopnenom masom poznatom pod nazivom Doggerland, obrazujući pritom Britanski poluotok na evropskom kopnu. Wales je ostao bez glečera do otprilike 10.250 godina PS, a toplija klima je uslovila stvaranje gustog šumskog pokrivača. Porast razine mora na kraju ledenog doba razdvojio je Wales i Irsku, između kojih se danas nalazi Irsko more. Doggerland je potopilo Sjeverno more i do 8.000 godina PS Britanski poluotok je postao otok.[19][20] Do početka neolita (otprilike 6.000 godina PS) razina mora u Bristolskom kanalu je bila i dalje oko 10 m niža nego danas.[21][22][23] John Davies je tvrdio da su priča o potapanju Cantre'r Gwaeloda i priče u Mabinogionu kako je more između Walesa i Irske bilo uže i pliće možda daleko narodno sjećanje na ova vremena.[24]

Neolitski naseljenici su se stopili s prethodnim stanovništvom, postupno mijenjajući njihov način života iz nomadskog lovaca-sakupljača u zemljradnički do 6.000 godina PS – Neolitska revolucija.[24][25] Oni su raskrčili šume da bi stvorili pašnjake i obrađivali zemlju, razvili nove tehnologije kao što su proizvodnja keramike i tkanine i sagradili cromleche kao što su Pentre Ifan, Bryn Celli Ddu i Parc le Breos Cwm između oko 5.800 i 5.500 godina PS.[26][27][28][29] Kao i ljudi koji su živjeli diljem Britanije, tijekom narednih stoljeća ljudi koji su naseljavali današnji Wales asimilirali su doseljenike i razmjenjivali ideje brončanodobnih i željeznodobnih keltskih kultura. Prema Johnu T. Kochu i drugima, Wales je u kasnom brončanom dobu bio dio primorske trgovačke kulture koja je također uključivala i druge keltske nacije.[30][31][32][33] Ova tvrdnja, ponekad nazivana "atlantsko-keltskom", u suprotnosti je s tvrdnjom da keltski jezici potječu s istoka, s prostora Hallstattske kulture.[34] Do Rimskog osvajanja Britanije prostor suvremenog Walesa stoljećima su naseljavala plemena Deceangli, Ordovici, Cornovii, Demeti i Siluri.[24]

Rimsko doba

[uredi | uredi kod]
Vidi takođe: Wales u rimsko doba

Rimsko osvajanje Walesa započelo je 48. godine nove ere i završilo se nakon oko 30 godina. Rimska vlast je opstala na ovim prostorima narednih 300 godina. Osvajački pohodi predstavljaju najpoznatije događaje u Walesu za vrijeme Rima, ponajviše zbog srčanog, mada u konačnici neuspješnog, otpora starosjedilačkih plemena: Silura i Ordovica. Rimska vlast u Walesu je bila čisto vojne prirode, osim u priobalnom području južnoga Walesa, istočno od poluotoka Gŵyr, gdje ima tragova romanizacije.[35] Jedini grad u Walesu koji su osnovali Rimljani, Caer-went, nalazi se u jugoistočnom Walesu. Caer-went i Caerfyrddin (eng. Carmarthen), također u južnom Walesu, postali su rimski civitates.[36] Pošto je Wales obilovao rudnim bogatstvima, Rimljani su uz pomoć svoje tehnologije vadili velike količine zlata, bakra i olova, kao i umjerene količine drugih ruda kao što su cink i srebro.[37] Rimski gospodarski razvoj imao je svoje težište u jugoistočnoj Britaniji, pa u Walesu nije bilo značajnije gospodarske aktivnosti.[37] Ovo je ponajviše bio splet okolnosti, jer Wales nije imao nijedan od potrebnih materijala u pogodnom omjeru, a pošumljena, brdovita unutrašnjost nije bila pogodna za industrijalizaciju. Iako je latinski postao zvanični jezik u Walesu, pučanstvo je mahom nastavilo govoriti britonskim jezikom. Mada je romanizacija bila daleko od potpune, gornji staleži u Walesu su se počeli smatrati Rimljanima, posebno nakon odredbe iz 212. godine kojom je dodijeljeno rimsko državljanstvo svim slobodnim ljudima u Carstvu.[38] Dalji rimski utjecaj došao je sa širenjem kršćanstva, koje je steklo mnogo sljedbenika kada je kršćanima dozvoljeno slobodno ispovijedanje vjere, a državni proogoni su prestali u IV. stoljeću, nakon što je Constantinus I donio edikt o trpeljivosti 313. godine.[38]

Rani povjesničari, uključujući svećenika Gildasa iz VI. stoljeća, bilježe 383. godinu kao značajan trenutak u velškoj povijesti,[39] jer se u izvorima navodi kao vrijeme kada je nastalo nekoliko srednjovjekovnih kraljevskih loza. Te godine je rimski general Magnus Maximus, ili na velškom Macsen Wledig, poveo sa sobom sve vojne postrojbe i više činovnike iz zapadne i sjeverne Britanije da bi se izborio za carsku vlast. Uspjevši u tome, nastavio je vladati Britanijom iz Galije kao car.[40][41] Gildas, koji je pisao oko 540. godine, navodi da je Maximus napustio Britaniju, povevši sa sobom sve rimske postrojbe, naoružane družine, upravnike i cvijet britske mladosti da se nikad više ne vrate. Budući da je otišao s postrojbama i upravnicima, da bi nastavio vladati Britanijom, Maximus je prebacio dio vlasti mjesnim vođama. Najranija velška rodoslovlja pripisuju Maximusu ulogu osnivača nekoliko kraljevskih loza, uključujući loze kraljevstava Powys i Gwent.[42][43] Upravo ovaj prijenos vlasti je pokrenuo vjerovanje da je on otac velške nacije.[39] On se navodi kao predak jednog velškog kralja na Elisegovom stupu, koji je podignut skoro 500 godina nakon što je napustio Britaniju, i spominje se na popisu petnaest plemena Walesa.[44]

Poslijerimsko doba

[uredi | uredi kod]
Vidi takođe: Poslijerimska Britanija
Britanija 500. godine: Ružičasta područja na karti su bila naseljena Britima, ovdje označenima kao Welsh (Velšani). Svijetloplava područja na istoku su pripadala germanskim plemenima, dok su svijetlozelena područja na sjeveru bila naseljena Gaelima i Piktima.

Četvorostoljetno razdoblje nakon sloma rimske vlasti je najteže za tumačenje u povijesti Walesa.[38] Nakon povlačenja Rimljana iz Britanije 410. godine, najveći dio nizina na istoku i jugoistoku Britanije su preplavila razna germanska plemena. Prije detaljnih studija o rasprostranjenosti podskupina Y-DNK haploskupine R1b, smatralo se da su doseljenici potisnuli starosjedilačke Brite.[45] Ovo stanovište je napušteno zbog dokaza koji upućuju na to da većina stanovništva u Britaniji u najskorijem slučaju potječe od doseljenika iz hallstattskog doba, a najvjerovatnije je kasnoneolitskog, ili najdalje mezolitskog porijekla, dok je anglosaksonski genski doprinos mali.[46] Ipak, do 500. godine, prostor koji će postati Wales bio je podijeljen u brojna kraljevstva neovisna od Anglosaksonaca.[38] Kraljevstva Gwynedd, Powys, Dyfed i Seisyllwg, Morgannwg i Gwent su se izdigla kao neovisne velške države nasljednice.[38] Arheološki dokazi u Niskim Zemljama i današnjoj Engleskoj pokazuju da je rano anglosaksonsko doseljavanje u Britaniju prestalo između 500. i 550. godine, što je u skladu s franačkim ljetopisima.[47] John Davies primjećuje da se ovo podudara s britskom pobjedom kod Baddonskog gorja, koju je Nennius pripisao Arthuru.[47] Ovako žilav otpor Britorimljana i njihovih potomaka u zapadnim kraljevstvima postaće osnova onoga što se danas naziva Wales. Nakon gubitka nizina, engleska kraljevstva Mercia i Northumbria, a kasnije i Wessex, su se nadmetala s Powysom, Gwentom i Gwyneddom u cilju razgraničavanja dva naroda.

Nakon mercijskog osvajanja većeg dijela današnjih Zapadnih Srednjih Zemalja u VI. i ranom VII. stoljeću, ponovno ojačani Powys u kasnom VII. stoljeću zaustavlja napredovanje Mercije. Æthelbald od Mercije je, željevši da zaštiti nedavno osvojena područja, dao da se izgradi Watov nasip (vel. Clawdd Wat). Prema Johnu Daviesu, ovaj podvig mogao je biti u dogovoru s kraljem Powysa Eliseddom ap Gwylogom, jer je zbog ove granice, koja se proteže od doline rijeke Hafren (eng. Severn) na sjever do ušća rijeke Dyfrdwy (eng. Dee), Oswestry (vel. Croesoswallt) pripao Powysu.[48] Druga teorija, nakon što je datiranje ugljikom-14 utvrdilo da je nasip nastao 300 godina ranije, tvrdi da su ga možda izgradili poslijerimski vladari Wroxetera.[49] Kralj Offa od Mercije je izgleda nastavio ovu "suradnju" kad je dao da se izgrade veći zemljani radovi, sada poznati kao Offin nasip (vel. Clawdd Offa). Davies navodi primjedbe Cyrila Foxa o Offinom nasipu: "U planiranju nasipa bio je određen stupanj suradnje s kraljevima Powysa i Gwenta. Na Dugoj planini kod Trelystana nasip skreće na istok, ostavljajući tako plodne padine u rukama Velšana; u blizini Rhiwabona napravljen je tako da Cadell ap Brochwel zadrži u posjedu utvrdu Penygadden." Kod Gwenta, Offa je dao da se nasip izgradi "na istočnom grebenu klisure, jasno s namjerom priznavanja da rijeka Wye i promet na njoj pripadaju Gwentu."[48] Ipak, Foxova tumačenja dužine i svrhe nasipa su dovedena u pitanje u zadnjim istraživanjima.[50] Offin nasip je uglavnom ostao granica između Velšana i Engleza, mada su Velšani do XII. stoljeća povratili područje između rijeka Dyfrdwy i Conwy, tada poznato kao Y Berfeddwlad. Do VIII. stoljeća, istočna granica s Anglosaksoncima je uglavnom bila određena.

Godine 853. Vikinzi pohode Môn, ali 856. godine Rhodri Mawr pobjeđuje i ubija njihovog vođu, Gorma.[51] Briti Walesa kasnije sklapaju mir s Vikinzima i Anarawd ap Rhodri se udružuje s Nordijcima iz Northumbrije u osvajanju sjevera.[52] Ovaj savez se kasnije raspao i Anarawd sklapa dogovor s Alfredom, kraljem Wessexa, s kojim se borio protiv zapadnih Velšana. Prema Annales Cambriae, 894. godine "Anarawd je došao s Anglima i opustošio Ceredigion i Ystrad Tywi."[53]

Srednjovjekovni Wales

[uredi | uredi kod]
Ustoličenje Hywela Dobrog
Sjevernovelške kneževine, 1267.–1276. godine:
  Gwynedd, kneževina Llywelyna ap Gruffudda
  Područja koja je Llywelyn osvojio
  Oblasti Llywelynovih vazala
  Lordovine pograničnih lordova
  Lordovine kralja Engleske
Vidi takođe: Normanska invazija na Wales i Wales u kasnom srednjem vijeku

Južni i istočni dijelovi Velike Britanije izgubljeni uslijed engleskog naseljavanja počeli su se u velškom jeziku nazivati Lloegyrom (suvremeni velški Lloegr), što se možda u početku odnosilo samo na kraljevinu Merciju, da bi kasnije taj pojam počeo obuhvatati Englesku u cjelosti.[nb 1] Germanska plemena koja su tada dominirala tim prostorima nazivana su uvijek Saeson ("Saksonci"). Anglosaksonci su Britorimljane nazivali 'Walha', u značenju 'romanizovani stranac' ili 'stranac'.[54] Velšani su sebe nastavili nazivati Brythoniaid (Briti ili Britoni) do kasno u srednji vijek, mada je u pisanim izvorima prvi spomen Cymru i y Cymry pronađen u pjesmi pohvalnici Cadwallonu ap Cadfanu (Moliant Cadwallon, djelo Afana Ferddiga) oko 633. godine.[9] U Armes Prydain, za koju se vjeruje da je napisana između 930. i 942. godine, riječi Cymry i Cymro se javljaju i do 15 puta.[55] Ipak, od anglosaksonskog naseljavanja pa nadalje počelo se postupno usvajati ime Cymry umjesto Brythoniad.[56]

Na travnatom brežuljku se nalaze dvije pravougaone utvrde. Lijeva je urušena, dok je desna očuvana s grudobranima.
Dvorac Dolwyddelan – sagrađen po naređenju Llywelyna ab Iorwertha početkom XIII. stoljeća da brani jedan od dolinskih prolaza u Gwynedd

Od 800. godine pa nadalje, niz međudinastijskih brakova doveo je do toga da Rhodri Veliki (vl. 844–877.) naslijedi Gwynedd i Powys. Njegovi sinovi kasnije osnivaju tri velike dinastije (Aberffraw u Gwyneddu, Dinefwr u Deheubarthu i Mathrafal u Powysu). Rhodrijev unuk Hywel Dobri (vl. 900–950.) je 930. godine osnovao Deheubarth od naslijeđenih Dyfeda i Seisyllwga s majčine i očeve strane, zbacio lozu Aberffraw u Gwyneddu i Powysu te potom sastavio velški zakonik (vel. Cyfraith Hywel - Hywelovi zakoni) tijekom 940-ih.[57] Maredudd ab Owain (vl. 986–999.) od Deheubartha (Hywelov unuk) je, opet privremeno, preoteo od loze Aberffraw vlast nad Gwyneddom i Powysom.

Mareduddov praunuk (unuk njegove kćeri, kraljevne Angharad) Gruffudd ap Llywelyn (vl. 1039–1063.) uspio je pokoriti posjede svojih rođaka iz svoga uporišta u Powysu, pa i proširiti svoju vlast u Englesku. Povjesničar John Davies tvrdi da je Gruffudd bio "jedini velški kralj ikada koji je vladao u cijelom Walesu... Stoga, od oko 1057. godine do njegove smrti 1063. godine, svi u Walesu su priznavali kraljevski položaj Gruffudda ap Llywelyna. Za vrijeme tih kratkih sedam godina Wales je bio jedno, pod jednim vladarom - pothvat dotad nezabilježen, a ni poslije."[2] Owain Gwynedd (1100–1170.) iz loze Aberffraw bio je prvi velški vladar koji je koristio titulu princeps Wallensium (princ Velšana), kojoj je prema Johnu Daviesu težinu davala njegova pobjeda kod Berwynskog gorja.[58]

Kip muškarca u tunici i kratkim plaštom na desnom ramenu isklesan u bijelom kamenu. Figura, postavljena u prostoriji leđima okrenuta lučnom prozoru, drži mač okrenut nadolje u desnoj ruci, a svitak u lijevoj.
Kip Owaina Glyndŵra (oko 1354./1359. – oko 1416.) u Gradskoj vijećnici Caerdydda

Tijekom četiri godine nakon bitke kod Hastingsa, Engleska je u cjelosti potpala pod normansku vlast.[2] William I od Engleske je uspostavio niz vlastelinstava (lordovina) postavivši pritom svoje najmoćnije ratnike duž velške granice, s granicama posjeda tačno određenim jedino na istoku (gdje su se graničili s drugim posjedima u Engleskoj).[59] S početkom u 1070-ima, ovi lordovi su počeli osvajanja u južnom i istočnom Walesu zapadno od rijeke Gwy. Pogranično područje i sve engleske lordovine u Walesu počelo se nazivati Velškim markama (Marchia Wallie), čiji pogranični lordovi nisu bili obavezani ni engleskim niti velškim zakonima.[60] Područje koje su marke obuhvatale se mijenjalo ovisno o promjeni moći pograničnih lordova i velških prinčeva.[61]

Unuk Owaina Gwynedda Llywelyn Veliki (1173–1240.) se izborio za povlastice preko Magna Carte 1215. godine i pridobio odanost drugih velških vlastelina 1216. godine na vijeću u Aberdyfiju, postavši tako prvi princ od Walesa.[62] Njegov unuk Llywelyn ap Gruffudd također je dobio priznanje titule princa od Walesa od Henryja III preko sporazuma iz Montgomeryja 1267. godine.[63] Ipak, kasnije je niz nesuglasica, uključujući zatočenje Llywelynove supruge Eleanor, kćeri Simona od Montforta, završio prvim prodorom kralja Edwarda I od Engleske.[64] Kao ishod vojnog poraza, sporazumom iz Aberconwyja iznuđena je Llywelynova odanost Engleskoj 1277. godine.[64] Mir je bio kratkoga trajanja i edwardijanskim pohodom 1282. godine se vladavina velških prinčeva trajno završava. Poslije Llywelynove smrti i pogubljenja njegovog brata princa Dafydda, preostalih nekoliko velških vlastelina pokorilo se Edwardu I. Llywelynova glava je pronesena kroz London na koplju, a njegova novorođena kći Gwenllian je zatočena u prioriji u Sempringhamu, gdje je ostala do svoje smrti 54 godine kasnije.[65]

Englesko tumačenje izdaje Llywelyna je da su njegovi posjedi bivajući bez nasljednika pripali kralju. Rhuddlanski statut iz 1284. godine pružio je ustavnu osnovu za vlast nakon osvajanja u kneževini Sjeverni Wales od 1284. do 1535/1536. godine.[66] Po njemu je Wales "pripojen i sjedinjen" s engleskom krunom, još uvijek odvojen od Engleske ali pod istim vladarom. Kralj je vladao izravno u dvije oblasti: statut je podijelio sjever i za upravne dužnosti su opunomoćeni justicijar Chestera i justicijar Sjevernog Walesa, a dalje na jugu u zapadnom Walesu justicijar Južnog Walesa. Postojeće kraljevske lordovine Trefaldwyn (eng. Montgomery) i Buallt (eng. Builth) ostale su nepromijenjene,[67] a ostatkom Walesa su i dalje upravljali pogranični lordovi.

Zamak Caernarfon, mjesto rođenja Edwarda II od Engleske

Da bi lakše održao svoju prevlast, Edward je dao da se izgradi niz velikih kamenih utvrda: Biwmares, Caernarfon i Conwy. Njegov sin, budući Edward II, rođen je u novosagrađenom zamku u Caernarfonu 1284. godine.[68] On je postao prvi engleski princ od Walesa 1301. godine, što je tada obezbjeđivalo prihode iz sjeverozapadnog Walesa, poznatog kao kneževina Wales.[69][70] Titulu vladar dodjeljuje prijestolonasljedniku i nije nasljedna, stapajući se s Krunom po stupanju na prijestolje.

Nakon neuspješne pobune Madoga ap Llywelyna 1294–95. godine – koji se nazvao princem od Walesa u dokumentu iz Penmachna – i ustanka Llywelyna Brena (1316.), sljedeći veći ustanak je bio onaj Owaina Glyndŵra protiv Henryja IV od Engleske. Godine 1404., Owain se navodno prozvao princem od Walesa u nazočnosti izaslanika iz Francuske, Španije i Škotske.[71] Glyndŵr je održao skupštinska okupljanja u nekoliko velških gradova, uključujući Machynlleth. Međutim, pobuna je na kraju ugušena i Owain odlazi u skrivanje 1412. godine, a mir u Walesu je uglavnom povraćen do 1415. godine.

Posljednji ostaci keltskoga velškog prava su ukinuti i zamijenjeni engleskim pravom preko aktata o zakonima u Walesu iz 1535. i 1542. godine.[72] Wales je u cjelosti ujedinjen s kraljevinom Engleskom, kao pravna jurisdikcija Engleska i Wales. Pojam "kneževina Wales" se počinje odnositi na cijelu zemlju, mada je Wales bio "kneževina" samo u ceremonijalne svrhe.[66][73] Lordovine u Markama su ukinute, a u Walesu je počelo biranje predstavnika u parlamentu u Westminsteru.

Industrijski Wales

[uredi | uredi kod]
Vidi takođe: Morgannwg i Donja dolina rijeke Tawe
Željezara Dowlais (1840.) Georgea Childsa (1798–1875.)
Kamenolomi glinenog škriljavca Penrhyn, 1852. godine

Prije britanske indsutrijske revolucije, koja je uzrokovala munjevit gospodarski napredak između 1750. i 1850. godine, bilo je naznaka industrije malih razmjera raštrkane diljem Walesa.[74] Ona je obuhvatala sve od industrije vezane za poljodjelstvo, kao što su vodeničarstvo i proizvodnja vunenih tkanina, do rudarenja i lomljenja kamena.[74] Do industrijske revolucije bogatstvo i zaposlenost u Walesu su oduvijek ovisili o njegovoj poljoprivrednoj proizvodnji, pa se rana industrija razvijala u skladu s tim i bila je malih razmjera.[74] Razdoblje većeg značaja industrije započelo je razvojem taljenja bakra u području Abertawea. S pristupom obližnjim naslagama uglja i luci koja je mogla iskoristiti prednosti cornwallskih rudnika bakra i vađenja naslaga iz najvećeg rudnika bakra u svijetu na planini Parys na otoku Môn, Abertawe se razvio u veliko svjetsko središte za taljenje neželjeznih metala u XIX. stoljeću.[74] Druga grana metalne industrije koja se proširila u Walesu je taljenje željeza i prerada željeza je postala najbitnija grana industrije i na sjeveru i na jugu zemlje.[75] Na sjeveru Walesa, željezare Johna Wilkinsona u selu Y Bers (eng. Bersham) predstavljale su značajnu industriju, dok je na jugu drugo svjetsko središte metalurgije nastalo u Merthyr Tudfulu (eng. Merthyr Tydfil), gdje su četiri željezare - Dowlais, Cyfarthfa, Plymouth i Penydarren - postale najznačajnija središta prerade željeza u Walesu.[75] U 1820-ima samo južni Wales je doprinosio s 40% sveg sirovog željeza proizvedenog u Britaniji.[75]

Na kraju XVIII. stoljeća počelo je munjevito širenje kamenoloma glinenog škriljavca, ponajviše u sjevernom Walesu. Kamenolom Penrhyn, koji je otvorio Richard Pennant 1770. godine, zapošljavao je 15.000 ljudi do kraja XIX. stoljeća[76] i, zajedno s kamenolomom Dinorwig dominirao je velškim tržištem glinenog škriljavca. Iako je vađenje glinenog škriljavca opisivano kao 'najvelškija od svih velških industrija',[77] rudnici uglja su postali industrija koja je sinonim za Wales i njegov narod. Isprva su se žile uglja koristile kao izvor energije za metalnu industriju ali, otvaranjem kanala a kasnije i željeznica, došlo je do značajnog porasta u potražnji za ugljem. Zbog velike proizvodnje u južnovelškim poljima uglja Caerdydd, Abertawe, Penarth i Barri su postali svjetski izvoznici uglja. Do svog vrhunca 1913. godine, Wales je proizvodio skoro 61 milijun tona uglja. Kako u južnom Walesu, tako je i na sjeveroistoku zemlje bilo značajno polje uglja, posebno oko Wrecsama.[78] Pošto se Wales oslanjao na proizvodnju sirovina a ne potrošačkih proizvoda, posjedovao je malo vještih zanatlija u odnosu na Birmingham ili Sheffield u Engleskoj i u njemu se nalazilo malo tvornica potrošačkih proizvoda – ključne osobine većine područja povezanih s industrijskom revolucijom.[75] Ipak, sve su prihvaćenije tvrdnje da je industrijska revolucija ovisila o korištenju energije i materijala proizvedenih u Walesu, pa je u tom smislu Wales bio ključan.[75]

Suvremeni Wales

[uredi | uredi kod]

Početak XX. stoljeća

[uredi | uredi kod]
Bitka kod Mametza, Christopher Williams (1918.)

Povjesničar Kenneth Morgan je opisao Wales neposredno prije Prvog svjetskog rata kao "donekle spokojnu, samopouzdanu i uspješnu naciju". Proizvodnja u poljima uglja se nastavila povećavati, a dolina Rhondda je dostigla vrhunac od 9,6 milijuna tona uglja izvađenih 1913. godine.[79] Izbijanjem Prvog svjetskog rata (1914–1918.) Wales je, kao dio Ujedinjenog Kraljevstva, dospio u neprijateljske odnose s Njemačkom. Ukupno 272.924 Velšanina su sudjelovala u ratu, što predstavlja 21,5% muškog stanovništva.[80] Od toga je oko 35.000 poginulo.[80] Dvije najznačajnije bitke rata u kojima su sudjelovale velške postrojbe su bitka kod Mametzke šume na Sommi i bitka kod Passchendaelea.[81]

U prvoj četvrtini XX. stoljeća dogodila se promjena u političkom krajoliku Walesa. Još od 1865. godine Liberalna stranka je imala parlamentarnu većinu u Walesu i, nakon općih izbora 1906. godine, samo je jedan neliberalski zastupnik, Keir Hardie iz Merthyr Tudfula, predstavljao Wales u Westminsteru.[82] Ipak, do 1906. godine, industrijske razmirice i politička ratobornost počeli su podrivati liberalsku prevlast u južnim poljima uglja.[82] Godine 1916., David Lloyd George postaje prvi Velšanin na položaju premijera Britanije kada je izabran na čelo koalicijske vlade.[83] U prosincu 1918. godine, Lloyd George biva ponovno izabran na čelo koalicijske vlade pod vodstvom Konzervativaca, a njegovo loše djelovanje tijekom štrajka rudara uglja 1919. godine bilo je ključni uzrok propadanja potpore Liberalnoj stranci u južnom Walesu.[84] Industrijski radnici u Walesu su se počeli priklanjati novoj političkoj stranci koju su osnovali Hardie i drugi kako bi obezbijedili izabrane predstavnike za radničku klasu - Laburističkoj stranci.[85] Kada se 1908. godine rudarski savez Velike Britanije povezao s Laburističkom strankom, sva četiri laburistička kandidata pod pokroviteljstvom rudara su izabrana za zastupnike.[85] Do 1922. godine, polovinu velških zastupničkih mjesta u Westminsteru su držali Laburisti — početak laburističke prevlasti u Walesu koja se održala do XXI. stoljeća.[85]

Sredina XX. stoljeća

[uredi | uredi kod]

Nakon gospodarskog rasta u prva dva desetljeća XX. stoljeća, najznačajnije grane industrije u Walesu su doživjele dugotrajan pad od početka 1920-ih do kraja 1930-ih, što je dovelo do raširene nezaposlenosti i siromaštva u južnovelškim dolinama.[86] Po prvi put nakon nekoliko stoljeća broj stanovnika Walesa počeo je opadati. Problem nezaposlenosti je olakšan tek zahtjevima proizvodnje tijekom Drugog svjetskog rata.[87] Za vrijeme rata Velšani su se borili na svim većim bojišnicama, pri čemu je bilo oko 15.000 ubijenih.[88] Bombaški napadi su doveli do velikog stradanja stanovništva kada je njemačko ratno zrakoplovstvo gađalo pristaništa u Abertaweu, Caerdyddu i Penfrou.[88] Nakon 1943. godine, 10% velških novaka od 18 do 25 godina (kasnije poznati kao Bevinovi dječaci) je poslano na rad u rudnike uglja, gdje je bila nestašica radnika.[88] Pacifista je tijekom oba svjetska rata bilo poprilično malo, posebno u Drugom svjetskom ratu, koji je viđen kao borba protiv fašizma.[88] Od aktivnih političkih stranaka u Walesu, jedino Plaid Cymru je zauzela nepristran položaj, jer su smatrali da je u pitanju "imperijalistički rat".[88]

Kraj XX. stoljeća

[uredi | uredi kod]

Tijekom XX. stoljeća došlo je do oživljavanja nacionalnih osjećanja u Walesu. Stranka Plaid Cymru je osnovana 1925. godine, s većom samoupravom ili nezavisnošću od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva kao glavnim zahtjevom.[89] Izraz "Engleska i Wales" postao je uobičajen za opisivanje područja na kome se primjenjuje englesko pravo, a 1955. godine Caerdydd biva proglašen glavnim gradom Walesa. Cymdeithas yr Iaith Gymraeg (Velško jezičko društvo) je nastalo 1962. godine kao odgovor na već dugotrajne strahove da bi velški jezik mogao uskoro odumrijeti.[90] Nacionalistička osjećanja su porasla nakon potapanja doline rijeke Tryweryn 1965. godine da bi se stvorio spremnik vode za opskrbu engleskog grada Liverpoola.[91] Iako je 35 od 36 velških zastupnika glasalo protiv prijedloga zakona (jedan suzdržan), Parlament je odobrio zakon i selo Capel Celyn je potopljeno, čime je naglašena velška nemoć u vlastitim poslovima protiv brojno nadmoćnih engleskih zastupnika.[92] Tada nastaju Armija slobodnog Walesa (vel. Byddin Rhyddid Cymru, eng. Free Wales Army) i Pokret obrane Walesa ((vel. Mudiad Amddiffyn Cymru - skraćeno MAC, eng. Welsh Defence Movement) kao izravna posljedica uništenja Tryweryna, a kampanje započinju od 1963. godine.[93] U godinama neposredno prije imenovanja Charlesa za princa od Walesa 1969. godine, ove skupine su bile odgovorne za brojna bombaška razaranja vodovodnih cijevi, poreznih i drugih ureda te dijela brane na novom spremniku Clywedog kod Llanidloesa, preko kojeg bi se vodom opskrbljivale engleske Srednje Zemlje.[94][95] Na vanrednim izborima 1966. godine Gwynfor Evans osvaja zastupničko mjesto u Parlamentu za Caerfyrddin, prvo za Plaid Cymru.[96] Naredne godine, akt o Walesu i Berwicku iz 1746. godine je poništen i zakonska definicija Walesa i njegove granice s Engleskom su određeni.[97]

Do kraja 1960-ih godina, regionalna politika dovođenja poduzetnika u manje razvijena područja Walesa pomoću financijskih povlastica pokazala se uspješnom u povećavanju raznovrstnosti gospodarstva.[98] Ova politika, koja se počela sprovoditi od 1934. godine, pospješena je izgradnjom industrijskih zona i poboljšanjem cestovnih veza,[98] prije svega autoceste M4 koja povezuje južni Wales izravno s Londonom. Vjerovalo se da su tada izgrađeni čvrsti temelji postojanog gospodarskog rasta u Walesu, što se pokazalo kao previše optimistično nakon recesije ranih 1980-ih godina, kada je propao veći dio proizvodnje koja je bila razvijana u prethodnih četrdeset godina.[99]

Devolucija

[uredi | uredi kod]

Na prvom referendumu 1979. godine, velško glasačko tijelo je glasovalo protiv stvaranja velške skupštine s 80%-tnom većinom.[100] Godine 1997., na drugom referendumu po istom pitanju obezbijeđena je tijesna većina (50.3%) za stvaranje Skupštine.[100] Narodna skupština Walesa (vel. Cynulliad Cenedlaethol Cymru) je uspostavljena 1999. godine (preko akta o upravi u Walesu iz 1998. godine) i ima nadležnost odlučivanja kako se novac iz državnog proračuna namijenjen Walesu troši i raspoređuje, mada britanski parlament zadržava pravo da ograniči moć velške Skupštine.

Vlasti Ujedinjenog Kraljevstva i Walesa skoro uvijek Wales nazivaju državom.[101][102] Velška Vlada je izjavila: "Wales nije kneževina. Iako je kopneno spojen s Engleskom i dio smo Velike Britanije, Wales je država za sebe."[103] Titula princ od Walesa se i dalje dodjeljuje nasljedniku britanskoga prijestolja, što je trenutno princ Charles, ali on nema nikakvu ustavnu ulogu u suvremenom Walesu.[104] Prema velškoj Vladi: "Naš princ od Walesa trenutačno je princ Charles, koji je trenutni prijestolonasljednik. Međutim, on nema ulogu u upravljanju Walesom, iako njegova titula možda nagovještava da ima."[103]

Vlast i politika

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Politika Walesa
Vidi takođe: Vlada Walesa, Politika Ujedinjenog Kraljevstva, i Izbori za Narodnu skupštinu Walesa 2016.
Senedd (zgrada Narodne skupštine), sagrađen po nacrtu Richarda Rogersa, otvoren na dan svetog Davida (1. ožujka) 2006. godine

Wales je država u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva.[8][105] Pravno gledano, Ujedinjeno Kraljevstvo je de jure unitarna država, čiji su parlament i vlada u Westminsteru. U Domu komuna – donjem domu britanskog parlamenta – Wales predstavlja 40 zastupnika (od 650) iz velških izbornih okruga. Na općim izborima 2017. godine izabrano je 28 laburističkih i laburističko-kooperativnih, osam konzervativnih i četiri Plaid Cymru zastupnika.[106] Ured za Wales je odjel britanske vlade odgovoran za Wales, a njegov ministar, državni tajnik za Wales, ima mjesto u britanskom kabinetu. Alun Cairns je državni tajnik za Wales od ožujka 2016. godine.[107]

U Walesu je održan referendum 1997. godine, nakon kojeg je uspostavljen određen oblik samouprave. Potonji proces devolucije započeo je aktom o upravi u Walesu iz 1998. godine, kada je nastala Narodna skupština Walesa (vel. Cynulliad Cenedlaethol Cymru, eng. National Assembly for Wales).[108] Ovlasti državnog tajnika za Wales su prebačene na devoluiranu vladu 1. srpnja 1999. godine, čime je Skupština ovlaštena da odlučuje kako se troši i raspoređuje novac iz westminsterskog državnog proračuna za devoluirana područja.[109] Akt iz 1998. godine je zamijenjen aktom o upravi u Walesu iz 2006. godine, kojim su povećana ovlaštenja Skupštine, dajući joj zakonodavnu moć sličnu onoj Škotskoga parlamenta ili Skupštine Sjeverne Irske. Narodnu skupštinu Walesa sačinjava 60 zastupnika (vel. Aelodau y Cynulliad, eng. Assembly Members). Zastupnici (vel. ACau, eng. AMs) se biraju na svake četiri godine po sustavu dodatnog člana. Četrdeset zastupnika predstavlja zemljopisne izborne okruge, koji se biraju po načelu First Past the Post. Preostalih 20 zastupnika predstavlja pet izbornih područja, od kojih svako uključuje između sedam i devet izbornih okruga, koristeći d'Hondtov sustav razmjernog zastupanja.[110] Skupština bira prvog ministra, koji potom bira ministre koji će ući u sastav Vlade Walesa.[111]

Sastav Skupštine

[uredi | uredi kod]
Mark Drakeford, prvi ministar Walesa od prosinca 2018. godine

Laburisti ostaju najveća stranka u Skupštini i nakon izbora 2007. godine, osvojivši tada 26 od ukupno 60 mjesta.[112] S obzirom da nisu imali dovoljnu podršku za sastavljanje vlade, Laburistička stranka sklapa dogovor Jedan Wales s Plaid Cymru, čime je nastala koalicija s vođom Laburista na mjestu prvog ministra.[113] Carwyn Jones je bio prvi ministar i vođa Velških Laburista od povlačenja Rhodrija Morgana s položaja u prosincu 2009. godine nakon devet godina i deset mjeseci na tom položaju.[114] Ieuan Wyn Jones, zamjenik prvog ministra u koalicijskoj vladi, bio je vođa Plaid Cymru, druge najveće stranke u Skupštini s 14 od 60 mjesta. Prema dogovoru Jedan Wales, referendum o davanju punih zakonodavnih ovlasti velškoj Skupštini je obećan "čim bude izvodljiv, na kraju ili prije kraja trenutnog mandata (2011. godine)" i obje stranke su se dogovorile da "u dobroj volji zastupaju uspješan ishod takvog referenduma".[115]

Velški Laburisti ostaju najveća stranka u Skupštini i poslije izbora 2011. godine, osvojivši 30 od 60 mjesta. Druge stranke s predstavnicima u skupštini bile su Velški Konzervativci (vjerna oporba) s 14 mjesta, Plaid Cymru s 11 mjesta i Velški Liberalni Demokrati s pet mjesta. Carwyn Jones je ostao na mjestu prvog ministra, s tim da su ovoga puta ministri bili iz redova Velških Laburista. Predsjednica Narodne skupštine bila je Rosemary Butler iz Velških Laburista.

Nakon izbora u svibnju 2016. godine Laburisti nastavljaju sačinjavati najveću skupinu u Skupštini s 29 zastupnika.[116] Ishod glasovanja za položaj prvog ministra je bio neriješen između Jonesa (Laburisti) i Leanne Wood (Plaid Cymru).[117] Nakon razgovora među strankama, predložena je laburistička vlada s liberalnodemokratskim ministrom obrazovanja i ograničenom potporom Plaid Cymru, a Jones je ponovno izabran za prvog ministra.[118] Isprva je Plaid Cymru bila zvanična oporba s dvanaest zastupnika, a Konzervativna stranka je bila treća s jedanaest zastupnika. U kolovozu 2016. godine jedan od zastupnika iz UKIP-a je napustio svoju skupinu i nastavio djelovati kao nezavisni član,[119] a u listopadu je bivši predsjednik Plaid Cymru i prvi predsjednik Narodne skupštine Dafydd Elis-Thomas također napustio svoju stranku i nastavio kao nezavisni član.[120] U travnju 2017. godine drugi zastupnik iz redova UKIP-a je napustio stranku i pridružio se konzervativskoj skupini u Skupštini, iako se nije pridružio toj stranci.[121]

Područja odgovornosti

[uredi | uredi kod]

Dvadeset područja odgovornosti koja su prebačena na velšku vladu, poznatih kao "predmeti", uključuju poljodjelstvo, gospodarski razvoj, obrazovanje, zdravstvo, stambena pitanja, mjesnu upravu, socijalne službe, turizam, prijevoz i velški jezik.[122][123] Od svoga nastanka 1999. godine Narodna skupština Walesa nije imala primarnu zakonodavnu moć.[124] Međutim, od stupanja na snagu akta o upravi u Walesu 2007. godine Skupština ima moć da donosi zakone (skupštinske mjere) za određena pitanja u područjima prenesenih odgovornosti. Dodatne ovlasti su dobijene kasnije, ili izravno od britanskog parlamenta ili njegovim odobravanjem tzv. Legislative Competence Order (LCO, zahtjev Narodne skupštine za dodatne ovlasti, vel. Gorchymyn Cymhwysedd Deddfwriaethol - GCD). Aktom o upravi u Walesu iz 2006. godine Skupštini je dozvoljeno da dobije primarnu zakonodavnu moć za širi opseg pitanja u sklopu područja prenesenih odgovornosti ukoliko je to odobreno referendumom.[125]

Referendum o proširenju zakonodavne moći Narodne skupštine je u skladu s tim održan 3. ožujka 2011. godine. Referendumsko pitanje je glasilo: "Želite li da od sada Skupština bude u mogućnosti da donosi zakone vezane za sva pitanja iz 20 područja odgovornosti za koja ima ovlasti?" Ishod je bio da je 63,49% glasača glasovalo 'za', a 36,51% 'protiv'. Usljed toga, Skupština je sada ovlaštena da donosi zakone (skupštinski akti) za sva pitanja u sklopu područja prenesenih odgovornosti bez suglasnosti britanskog parlamenta.[126]

Vanjski poslovi

[uredi | uredi kod]

Wales je također zasebno britansko izborno područje u Evropskoj uniji, a predstavljaju ga četiri zastupnika.[127]

Odnosi između Walesa i Sjedinjenih Država odvijaju se prvenstveno preko britanskog premijera, kao i preko državnog tajnika za vanjske poslove i veleposlanika u Sjedinjenim Državama. Pored toga, velška Skupština je poslala vlastitog izaslanika u Sjedinjene Države, prvenstveno radi promidžbe velških poslovnih interesa. Glavni ured velške vlade je u britanskom veleposlanstvu u Washingtonu, s odjelima u New Yorku, Chicagu, San Franciscu i Atlanti.[128] Sjedinjene Države su također uspostavile caucus za izgradnju izravnih veza s Walesom.[129]

Mjesna uprava

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Mjesna uprava u Walesu
Vidi takođe: Povijest mjesne uprave u Walesu

U svrhe mjesne uprave Wales je podijeljen na 22 oblasti od 1996. godine. Ove "osnovne oblasti"[130] su odgovorne za pružanje svih mjesnih usluga vlasti, uključujući obrazovanje, socijalne službe, okoliš i putne usluge.[131]

Castell-nedd Port TalbotCeredigionPenfroPenfroPenfroPenfroPenfroAbertaweCaerfyrddinGwyneddGwyneddOtok MônOtok MônOtok MônWrecsamY FflintDinbychConwyPowysDolina MorgannwgPen-y-bont ar OgwrRhondda Cynon TafCaerdyddCasnewyddTorfaenCaerffiliBlaenau GwentMerthyr TudfulMynwyAbertaweCastell-nedd Port TalbotDolina MorgannwgPen-y-bont ar OgwrRhondda Cynon TafCaerdyddCasnewyddTorfaenCaerffiliBlaenau GwentMerthyr Tudful
Oblasti su okruzi, osim ako su označene s * (za gradove) ili † (za gradske okruge). Oblici imena na engleskom jeziku su dani u zagradi tamo gdje se razlikuju od imena na velškom jeziku.

Bilješka: U Walesu se nalazi šest gradova. Pored Caerdydda, Casnewydda i Abertawea taj status imaju i gradovi Bangor, Llanelwy (eng. St Asaph) i Tyddewi (eng. St Davids).

Zakon i red

[uredi | uredi kod]
Glavni članci: Cyfraith Hywel, Velško pravo, Britansko pravo i Englesko pravo
Vidi takođe: Pogranični lordovi
Stara zgrada suda u Rhuthunu, okrug Dinbych, sagrađena 1401. godine nakon Glyndŵrovog napada na grad
Prikaz velškoga sudca iz Zakona Hywela Dobrog

Prema tradiciji, srednjovjekovni velški zakon je sastavljen na skupu u Hendy-gwynu oko 930. godine u organizaciji Hywela Dobrog, kralja najvećeg dijela Walesa od 942. godine do njegove smrti 950. godine. 'Zakon Hywela Dobrog' (vel. Cyfraith Hywel), kako je kasnije prozvan, uzakonio je prethodno postojeće običajno pravo i pravnu praksu koji su evoluirali u Walesu tijekom stoljeća. Velško pravo je stavljalo naglasak na plaćanje odštete za zločin žrtvi ili žrtvinom rodu umjesto vladarove kazne.[132][133][134] Osim u pograničju, gdje su zakone sprovodili pogranični lordovi, velško pravo je bilo na snazi u Walesu do Rhuddlanskog statuta iz 1284. godine. Edward I od Engleske je pripojio kneževinu Wales nakon smrti Llywelyna ap Gruffudda i po statutu je velško pravo prestalo važiti za krivične predmete. Pogranično pravo i velško pravo (za građanske predmete) su ostali na snazi dok Henry VIII od Engleske nije u cjelosti pripojio Wales putem akata o zakonima u Walesu (često nazivanih aktima Unije iz 1536. i 1543. godine), nakon čega se englesko pravo počelo primjenjivati i u Walesu.[132][135] Akt o Walesu i Berwicku iz 1746. godine obezbijedio je da svi zakoni koji vrijede za Englesku automatski vrijede i za Wales (i grad Berwick na englesko-škotskoj granici) osim ako se u zakonu nedvosmisleno tvrdi suprotno. Ovaj akt je poništen za Wales 1967. godine. Englesko pravo je važeći pravni sustav u Engleskoj i Walesu od 1536. godine,[136] mada sada postoji sve veće tijelo suvremenog velškog prava nakon velške devolucije.

Englesko pravo se smatra sustavom općeg prava, gdje nema značajnije kodifikacije zakona i zakonski precedenti su obavezujući. Na čelu sustava sudova je Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva koji je najviši sud u zemlji za krivične i građanske predmete. Viši sudovi Engleske i Walesa predstavljaju najviši prvostepeni i drugostepeni sud. Sastoje se iz tri suda: Žalbeni sud, Visoki sud pravde i Kraljevski sud. Manji slučajevi se saslušavaju na Magistratskom sudu ili na Okružnom sudu. Godine 2007. regija Wales i Cheshire (poznata kao Ophod Wales i Cheshire do 2005. godine) prestaje postojati i Cheshire biva pripojen regiji Sjeverozapadna Engleska. Od toga trenutka Wales postaje zasebna pravna jedinica, iako je ostao dio jedinstvene jurisdikcije Engleska i Wales.[137]

Narodna skupština Walesa je ovlaštena da predlaže i donosi zakone za posebne potrebe Walesa van britanskog parlamentarnog sustava. Među ovlaštenjima odobrenim referendumom održanim u ožujku 2011. godine nalazi se i pravo na donošenje skupštinskih akata vezanih za dvadeset područja nabrojanih u aktu o upravi u Walesu iz 2006. godine (npr. zdravstvo, obrazovanje...). Pored ovog primarnog zakonodavstva, Vlada Walesa može donositi i specifičnije sekundarne zakone.

Wales opslužuju četiri područne policijske snage: Policija Dyfeda i Powysa, Policija Gwenta, Policija Sjevernog Walesa i Policija Južnog Walesa.[138] Postoji pet zatvora u Walesu: četiri u južnoj polovici zemlje i jedan u Wrecsamu. U Walesu nema ženskih zatvora, a zatvorenice se smještaju u Englesku.[139][140]

Zemljopis i prirodna povijest

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Zemljopis Walesa
Vidi takođe: Popis naselja u Walesu po broju stanovnika i Popis gradova u Walesu
Yr Wyddfa (eng. Snowdon), Gwynedd, najviša planina u Walesu
Karta Walesa. Ortelius: Theatrum Orbis Terrarum, oko 1574. godine

Wales je pretežno planinska zemlja na zapadu središnjeg juga otoka Velika Britanija.[141] Proteže se na oko 270 km u pravcu sjever-jug i 97 km u pravcu istok-zapad.[142] Često navođena 'veličina Walesa' iznosi oko 20.779 km2.[143][144] Wales se graniči s Engleskom na istoku, a na ostalim stranama svijeta je more: Irsko more na sjeveru i zapadu, Prolaz Svetog Đorđa i Keltsko more na jugozapadu te Bristolski kanal na jugu.[145][146] Wales posjeduje obalu dugu oko 2.700 km, uključujući kopno i otoke Môn i Otok sv. Cybija (eng. Holy Island).[147] Preko 50 otoka se nalazi uz velšku obalu, od kojih je najveći na sjeverozapadu - Môn.

Većina raznolikog krajolika Walesa su planine, posebno u sjevernim i središnjim dijelovima zemlje. Planine su nastale tijekom posljednjeg, devensijanskog, ledenog doba. Najviše planine Walesa se nalaze u području Eryri (eng. Snowdonia), gdje ih je pet visine od preko 1.000 metara. Najveća je Yr Wyddfa (eng. Snowdon) na visini od 1.085 metara.[148][149] Četrnaest velških planina (ili 15 ako se računa Garnedd Uchaf, koja se često isključuje zbog male relativne visine) visine preko 910 metara (3.000 stopa) zbirno se nazivaju velškim 3000-ama i sve se nalaze zgusnute na malom području na sjeverozapadu.[150]

Najviša planina izvan ove skupine je Aran Fawddwy s 905 metara u južnom dijelu Eryrija.[151] Bannau Brycheiniog (eng. Brecon Beacons) se nalaze na jugu (najviši vrh Pen y Fan na 886 m), a na njih se nadovezuje Cambrijsko gorje u središnjem Walesu. Najviši vrh gorja je Pumlumon na 752 metra.

Topografska karta Walesa:
  Prostori preko 180 m nadmorske visine
  Nacionalni parkovi

U Walesu se nalaze tri nacionalna parka: Eryri, Bannau Brycheiniog i Arfordir Penfro (eng. Pembrokeshire Coast). Postoji također pet područja izvanrednih prirodnih ljepota: Môn, Clwydsko gorje i dolina rijeke Dyfrdwy, poluotok Gŵyr, poluotok Llŷn, i dolina rijeke Gwy.[152] Poluotok Gŵyr je prvo područje u Ujedinjenom Kraljevstvu koje je proglašeno za područje izvanrednih prirodnih ljepota 1956. godine. Od ukupne obale južnog i zapadnog Walesa 42% je proglašeno obalom naslijeđa, gdje 13 određenih poteza obale održava Cyfoeth Naturiol Cymru (eng. Natural Resources Wales), nasljednica organizacije Cyngor Cefn Gwlad Cymru (eng. Countryside Council for Wales).[153] Od 2017. godine, uz obalu Walesa nalazi se 45 plaža s plavom zastavom i tri marine s plavom zastavom.[154] Iako ima obale naslijeđa i nagrađivane plaže, južna i zapadna obala Walesa, kao i irske i kornijske obale, nalazi se često na udaru atlantskih zapadnih i jugozapadnih vjetrova koji su tijekom godina potopili i uništili mnoga plovila. U noći 25. listopada 1859. godine više od 110 brodova je uništeno blizu obale Walesa kada je uragan došao s Atlantika.[155] Preko 800 života je izgubljeno diljem Britanije zbog oluje, a najveća tragedija je bilo potapanje Royal Chartera blizu obale Môna kada je poginulo 459 ljudi.[156] Broj olupina uz obale Walesa dostigao je vrhunac u XIX. stoljeću, kada je više od 100 plovila izgubljeno, a prosječni ljudski gubici su iznosili 78 mornara godišnje.[157] Ratna djelovanja su izazvala gubitke kod Caergybija (eng. Holyhead), Aberdaugleddaua (eng. Milford Haven) i Abertawea.[157] Zbog grebena i neosvijetljenih otoka, Môn i okrug Penfro su i dalje zloglasni po olupinama, posebno po izlivu nafte iz broda Sea Empress 1996. godine.[158]

Prva granica između Walesa i Engleske bila je zonska, osim dijela oko rijeke Gwy, i bila je prva prihvaćena granica.[159] Offin nasip je trebalo da sačinjava najraniju liniju razgraničenja, međutim ovo je izbjegao Gruffudd ap Llewellyn, koji je povratio pojase zemlje preko nasipa.[159] Akt o Uniji iz 1536. godine je predvidio pravolinijsku granicu od ušća rijeke Dyfrdwy do ušća rijeke Gwy.[159] Uprkos tome, i nakon akta o Uniji granice su uglavnom ostale neodređene i pokretne do akta Welsh Sunday Closing iz 1881. godine, koji je primorao mjesne obrte da se odluče kojoj zemlji pripadaju, da bi se odredilo gdje vrijede velški, odnosno engleski zakoni.[159]

Llyn y Fan Fawr, Powys, unutar nacionalnog parka Bannau Brycheiniog

Sedam čuda Walesa je popis u nepravilnom stihu sedam zemljopisnih i kulturnih obilježja Walesa, najvjerojatnije nastao krajem XVIII. stoljeća pod utjecajem turizma iz Engleske.[160] Sva "čuda" su u sjevernom Walesu: Yr Wyddfa (eng. Snowdon, najviša planina), zvona Gresffordda (zvonjenje zvona u srednjovjekovnoj crkvi Svih Svetih u Gresfforddu), most u Llangollenu (izgrađen 1347. godine preko rijeke Dyfrdwy), izvor sv. Gwenffrewija (mjesto hodočašća u Treffynnonu u Y Fflintu), crkveni toranj u Wrecsamu (toranj iz XVI. stoljeća na crkvi sv. Egidija), drveće tise u Owrtynu (staro drveće tise u dvorištu crkve sv. Marije u Owrtynu) i Pistyll Rhaeadr (73 m visok vodopad).[161]

Geologija

[uredi | uredi kod]
Vidi takođe: Geologija Walesa

Najstariji geološki period paleozoičke ere, kambrij, dobio je ime po Cambrijskom gorju, gdje su geolozi prvi put pronašli kambrijske ostatke.[162][163] U evolucijskoj biologiji, kambrij je period kada se pojavila većina većih skupina složenih životinja (kambrijska eksplozija). Starije stijene u Walesu ispod kambrijskih bile su bez fosila koji bi se mogli razložiti na skupine, pa se to razdoblje naziva prekambrijskim.

Sredinom XIX. stoljeća dva istaknuta geologa, Roderick Murchison i Adam Sedgwick (koji su prvi predložili naziv za kambrij), zasebno su iskoristili svoja istraživanja geologije Walesa da uspostave određene principe stratigrafije i paleontologije. Naredna dva perioda paleozojske ere, ordovicij i silur, nazvani su po drevnim keltskim plemenima s područja na kome su Murchison i Sedgwick vršili istraživanja.[164][165]

Klima

[uredi | uredi kod]
Köppenovi klimatski tipovi u Walesu
Wales
Klimatogram
JFMAMJJASOND
 
 
159
 
7
1
 
 
114
 
7
1
 
 
119
 
9
2
 
 
86
 
11
3
 
 
81
 
15
6
 
 
86
 
17
9
 
 
78
 
19
11
 
 
106
 
19
11
 
 
124
 
16
9
 
 
153
 
13
7
 
 
157
 
9
4
 
 
173
 
7
2
Prosečne maks. i min. temperature u °C
Ukupne padavine u mm
Izvor: Met Office UK

Wales se nalazi u sjevernom unjerenom pojasu. Ima promjenljivu oceansku klimu i jedna je od najvlažnijih zemalja u Evropi.[166][167] Vrijeme je u Walesu najčešće oblačno, kišovito i vjetrovito, s toplim ljetima i blagim zimama.[166][168] Dugi ljetni i kratki zimski dani proishode iz položaja Walesa u sjevernim zemljopisnim širinama (između 53° 43′ N i 51° 38′ N). Aberystwyth, grad u središnjem dijelu zapadne obale zemlje, ima skoro 17 časova dnevne svjetlosti u vrijeme ljetnog suncostaja, dok u vrijeme zimskog suncostaja padne na tek nešto više od sedam i pol časova.[169] Velika zemljopisna raznovrsnost izaziva područne razlike u osunčanosti, padavinama i temperaturi. Prosječne godišnje temperature u priobalju dostižu 10,5 °C, a u nizinskim dijelovima unutrašnjosti za jedan stupanj manje. Sve je hladnije kako raste nadmorska visina, a prosječne temperature se smanjuju za oko 0,5 °C na svakih 100 metara nadmorske visine. Zbog toga je u višim dijelovima Eryrija prosječna godišnja temperatura 5 °C.[166] Temperature u Walesu su više nego što bi se moglo očekivati na tim zemljopisnim širinama zbog sjevernoatlantske struje, ogranka golfske struje. Ova oceanska struja donosi topliju vodu na sjeverne zemljopisne širine i ima sličan utjecaj na veći dio sjeverozapadne Evrope. Pored toga što utječe na priobalje Walesa, zrak zagrijan golfskom strujom dopire dublje u unutrašnost preko vjetrova.[170]

Zaljev tri stijene, poluotok Gŵyr, Abertawe

Na nižim nadmorskim visinama ljeta su uglavnom topla i sunčana. Prosječne maksimalne temperature se kreći između 19 °C i 22 °C. Zime su pretežno poprilično vlažne, ali padavine su rijetko obilne i temeperature najčešće ostaju iznad ništice. Proljeće i jesen su veoma slični i temperature se uglavnom kreću iznad 14 °C, što je ujedno i prosječna godišnja dnevna temperatura.[171]

Najsunčaniji dio godine je obično od svibnja do kolovoza. Jugozapadna obala je najsunčanije područje u Walesu, s više od 1.700 časova sunčeve svjetlosti godišnje u prosjeku. Najsunčaniji grad u Walesu je Dinbych-y-pysgod u okrugu Penfro. Najsumorniji dio godine je obično od studenoga do siječnja. Najmanje osunčana područja su planine, ponegdje s manje od 1.200 časova sunčeve svjetlosti godišnje u prosjeku.[166][167] Prevladavajući vjetar je jugozapadni. U priobalnim područjima je najvjetrovitije, a olujni vjetrovi javljaju se najčešće zimi, prosječno između 15 i 30 dana svake godine ovisno o mjestu. U unutrašnjosti olujni vjetrovi se javljaju manje od šest dana godišnje.[166]

Wales uslikan s Međunarodne svemirske postaje

Kod padavina je izražena raznolikost. Očekivane padavine rastu za i do 40% što se ide dalje na zapad.[167] Na niskim nadmorskim visinama kiša se ne može predvidjeti ni u koje doba godine, mada pljuskovi teže da budu kraći ljeti.[171] Visije Walesa su najkišovitije, obično s više od 50 kišnih dana u zimskim mjesecima (od prosinca do veljače) i oko 35 kišnih dana u ljetnim mjesecima (od lipnja do kolovoza). Prosječne godišnje padavine u Eryriju iznose između 3.000 mm (Blaenau Ffestiniog) i 5.000 mm (vrh Yr Wyddfa).[167], a ukoliko temperatura padne ispod 5 °C najvjerovatnije u vidu susnježice ili snijega, koji se zadržavaju na tlu oko 30 dana godišnje u prosjeku. U unutrašnjosti snijeg pada nekoliko puta godišnje, a u priobalju je veoma rijetka pojava. Prosječne godišnje padavine u ovim predjelima mogu pasti i na manje od 1.000 mm.[166][167]

  • Najviša maksimalna temperatura: 35.2 °C u Penarlâgu (Y Fflint) 2. kolovoza 1990. godine.[172]
  • Najniža minimalna temperatura: -23.3 °C u Rhaeadr Gwyju (Powys) 21. siječnja 1940. godine.[172]
  • Najviše sunčanih časova u jednom mjesecu: 354,3 časa u Daleu (Penfro) u srpnju 1955. godine.[173]
  • Najmanje sunčanih časova u jednom mjesecu: 2,7 časova u Llwynonu (Powys) u siječnju 1962. godine.[173]
  • Najobilnije padavine u jednom danu: 211 mm u Rhonddi (Morgannwg) 11. studenoga 1929. godine.[174]
  • Najvlažnije mjesto – u prosjeku 4.473 mm padavina godišnje na Crib Gochu u Eryriju u Gwyneddu (najvlažnije mjesto u Ujedinjenom Kraljevstvu).[175]

Biljni i životinjski svijet

[uredi | uredi kod]
Vidi takođe: Životinjski svijet Velike Britanije, Biljni svijet Velike Britanije, i Popis ptica Walesa

Živa priroda Walesa je istovjetna kao i u ostatku Britanije uz nekoliko posebnosti. Zbog duge obale Wales je dom raznih morskih ptica. Obala i okolni otoci pružaju utočište kolonijama morskih grabljivica, malih zovoja, morskih gnjuraca, malih morskih galebova, vranaca i malih njorki. Kako je 60% zemlje iznad 150 metara nadmorske visine, Wales je stanište mnogobrojnih visinskih ptica kao što su gavran i drozd ogrličar.[176][177] Među pticama grabljivicama izdvajaju se mali sokol, eja strnjarica i riđa lunja, nacionalni simbol velške divljine.[178] Sveukupno više od 200 različitih vrsta ptica (uključujući privremene posjetitelje) je uočeno u rezervatu Kraljevskog društva za zaštitu ptica u Conwyju.[179]

Veći sisavci su u Walesu izumrli još u normansko doba, a neki od predstavnika su bili smeđi medvjed, vuk i divlja mačka.[180] U današnje vrijeme neki od istaknutijih sisavaca su rovke, voluharice, jazavci, vidre, ježevi i petnaest vrsta slijepih miševa.[180] Dvije vrste malih glodavaca, žutogrli miš i puh orašar, značajne su jer naseljavaju povijesno netaknuta područja.[180] Druge značajne životinje su vidre, hermelini i lasice. Kune zlatice su viđane povremeno, a njihova pojava je zvanično nezabilježena još od 1950-ih godina. Tvorovi su u Britaniji dovedeni skoro do izumiranja, ali su se uspjeli održati u Walesu i sad se šire velikom brzinom. Podivljale koze se mogu pronaći u Eryriju.[181]

Vode jugozapadnog Walesa oko poluotoka Gŵyr, okruga Penfro i u Ceredigionskom zaljevu su stjecište morskih životinja kao što su goleme psine, atlantski sivi tuljani, sedmopruge usminjače, delfini, pliskavice, meduze, rakovi i jastozi. Okruzi Penfro i posebno Ceredigion su proglašeni za područja od međunarodne važnosti za kljunaste delfine, a gradić Ceinewydd je jedino mjesto ljetnog boravka kljunastih delfina u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu. U značajnije riječne ribe spadaju pastrmke, jegulje, lososi, lojke, opornjače i jezerske zlatovčice, dok je vrsta gwyniad zabilježena samo u Walesu, i to u jezeru Bala.[182] Wales je također poznat i po školjkašima, među kojima se javljaju jestive školjke, priljepci, dagnje i obalni pužići.[182] Haringe, skuše i oslići spadaju među najbrojnije morske ribe u Walesu.[182]

Uzvisine Eryrija okrenute ka sjeveru predstavljaju sklonište reliktnim vrstama predglacijalne flore, uključujući poznati wyddfanski ljiljan (Gagea serotina) i druge planinske vrste kao što su Saxifraga cespitosa, Saxifraga oppositifolia i Silene acaulis. U Walesu se također nalaze brojne biljne vrste kojih nema u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva, a među njima su Tuberaria guttata na otoku Môn i Draba aizoides[183] na poluotoku Gŵyr.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kod]

Saobraćaj

[uredi | uredi kod]

Obrazovanje

[uredi | uredi kod]

Zdravstvo

[uredi | uredi kod]

Stanovništvo

[uredi | uredi kod]

Povijest stanovništva

[uredi | uredi kod]

Trenutno stanje

[uredi | uredi kod]

Jezici

[uredi | uredi kod]

Religija

[uredi | uredi kod]

Kultura

[uredi | uredi kod]

Mitologija

[uredi | uredi kod]

Književnost

[uredi | uredi kod]

Muzeji i knjižnice

[uredi | uredi kod]

Likovna umjetnost

[uredi | uredi kod]

Nacionalni simboli i himna

[uredi | uredi kod]

Sport

[uredi | uredi kod]

Mediji

[uredi | uredi kod]

Kuhinja

[uredi | uredi kod]

Scenska umjetnost

[uredi | uredi kod]

Glazba

[uredi | uredi kod]

Dramska umjetnost

[uredi | uredi kod]

Ples

[uredi | uredi kod]

Festivali

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Najranije spominjanje Lloegyra je u proročanskoj pjesmi Armes Prydein iz X. stoljeća. To je poprilično kasno pojavljivanje, s obzirom da se nominativ množine Lloegrwys, "ljudi Lloegra" javlja ranije i češće. Englezi su ponekad imenovani i kao cjelina u ranom pjesništvu - Saeson (kao danas), ali često i kao Eingl (Angli), Iwys (ljudi Wessexa) itd. Lloegr i Sacson su se ustalili kasnije kada je Engleska postala kraljevina. Što se tiče porijekla izraza, neki učenjaci su tvrdili da se izvorno odnosio samo na Merciju – tada moćno kraljevstvo i već stoljećima najvećeg neprijatelja Velšana. Kasnije se počelo koristiti i za novonastalu Englesku u cjelini (vidjeti na primjer Rachel Bromwich (ed.), Trioedd Ynys Prydein, University of Wales Press, 1987). "Izgubljena zemlja" i druga značenja, kao vladar "Locrinus" Geoffreyja od Monmoutha, nemaju etimološkog uporišta.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ „Cymru am byth! The meaning behind the Welsh motto”. WalesOnline. 6.2.2015. Pristupljeno 22.3.2016. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Davies (1994) p. 100
  3. ↑ Statute of Rhuddlan. Oxford Reference. Pristupljeno 26.7.2014. 
  4. ↑ „Laws in Wales Act 1535 (repealed 21.12.1993)”. legislation.gov.uk. Pristupljeno 26.7.2014. 
  5. ↑ „Government of Wales Act 1998”. legislation.gov.uk. Pristupljeno 26.7.2014. 
  6. ↑ „Mid year estimates of the population”. gov.wales. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-26. Pristupljeno 7.7.2018. 
  7. ↑ „Sub-national HDI - Area Database - Global Data Lab” (en). hdi.globaldatalab.org. Pristupljeno 13.9.2018. 
  8. ↑ 8,0 8,1 „The Countries of the UK”. statistics.gov.uk. Pristupljeno 10.10.2008. 
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 Davies (1994) p. 71
  10. ↑ (fr) Albert Henry, Histoire des mots Wallons et Wallonie, Institut Jules Destrée, Coll. "Notre histoire", Mont-sur-Marchienne, 1990, 3rd ed. (1st ed. 1965), footnote 13 p. 86. Henry je pisao isto o Vlaškoj.
  11. ↑ Tolkien, J. R. R. (1963). Angles and Britons: O'Donnell Lectures. Cardiff: University of Wales Press. English and Welsh, an O'Donnell Lecture delivered at Oxford on 21 October 1955. 
  12. ↑ Gilleland, Michael (12.12.2007.). „Laudator Temporis Acti: More on the Etymology of Walden”. Laudator Temporis Acti website. Pristupljeno 29.10.2008. 
  13. ↑ Rollason, David (2003). „Origins of a People”. Northumbria, 500–1100. Cambridge: Cambridge University Press. str. 60. ISBN 978-0-521-04102-7. 
  14. ↑ 14,0 14,1 Davies (1994) p. 69
  15. ↑ Lloyd, John Edward (1911). A History of Wales from the Earliest Times to the Edwardian Conquest (Note to Chapter VI, the Name "Cymry"). I (Second izd.). London: Longmans, Green, and Co. (izdano 1912). pp. 191–192. 
  16. ↑ Phillimore, Egerton (1891). „Note (a) to The Settlement of Brittany”. u: Phillimore, Egerton. Y Cymmrodor. XI. London: Honourable Society of Cymmrodorion. 1892. str. 97–101. 
  17. ↑ Davies (1994) p. 71; pjesma sadrži stih: 'Ar wynep Kymry Cadwallawn was'.
  18. ↑ „Welsh skeleton re-dated: even older!”. Current Archaeology. 6.11.2007.. Pristupljeno 28.9.2010.  : vidjeti Crvena dama iz Pavilanda
  19. ↑ Pollard, Joshua (2001). „Wales' Hidden History, Hunter-Gatherer Communities in Wales: The Neolithic”. u: Morgan, Prys; Aldhouse-Green, Stephen. History of Wales, 25,000 BC AD 2000. Stroud, Gloucestershire: Tempus Publishing. str. 13–25. ISBN 978-0-7524-1983-1. 
  20. ↑ Davies (2008) pp. 647–648
  21. ↑ Evans, Edith; Lewis, Richard (2003). „The Prehistoric Funerary and Ritual Monument Survey of Glamorgan and Gwent: Overviews. A Report for Cadw by Edith Evans BA PhD MIFA and Richard Lewis BA”. Proceedings of the Prehistoric Society 64: 4. Pristupljeno 30.9.2009. 
  22. ↑ Davies (1994) p. 17
  23. ↑ „Overview: From Neolithic to Bronze Age, 8000–800 BC (Page 1 of 6)”. BBC. 5.9.2006.. Pristupljeno 5.8.2008. 
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 Davies (1994) pp. 4–6
  25. ↑ „GGAT 72 Overviews”. Glamorgan-Gwent Archaeological Trust. 2003. str. 47. Pristupljeno 30.12.2008. 
  26. ↑ „Stones of Wales – Pentre Ifan Dolmen”. Paola Arosio/Diego Meozzi. 2003. Pristupljeno 17.11.2008. 
  27. ↑ „Stones of Wales – Bryn Celli Ddu Burial chamber”. Paola Arosio/Diego Meozzi. 2003. Pristupljeno 17.11.2008. 
  28. ↑ „Parc le Breos Burial Chamber; Parc CWM Long Cairn”. Royal Commission on the Ancient and Historical Monuments of Wales. 2006. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-06. Pristupljeno 24.10.2008. 
  29. ↑ „Themes Prehistoric Wales: The Stone Age”. BBC Cymru Wales. 2008. Pristupljeno 24.10.2008. 
  30. ↑ „O'Donnell Lecture 2008 Appendix”. 2008. Pristupljeno 2.10.2010. 
  31. ↑ Koch, John (2009). Tartessian: Celtic from the Southwest at the Dawn of History in Acta Palaeohispanica X Palaeohispanica 9 (2009). Palaeohispanica. str. 339–351. ISSN 1578-5386. Pristupljeno 17.5.2010. 
  32. ↑ Cunliffe, Karl, Guerra, McEvoy, Bradley; Oppenheimer, Røyrvik, Isaac, Parsons, Koch, Freeman and Wodtko (2010). Celtic from the West: Alternative Perspectives from Archaeology, Genetics, Language and Literature. Oxbow Books and Celtic Studies Publications. str. 384. ISBN 978-1-84217-410-4. 
  33. ↑ Cunliffe, Barry (2008). A Race Apart: Insularity and Connectivity in Proceedings of the Prehistoric Society 75, 2009, pp. 55–64. The Prehistoric Society. str. 61. 
  34. ↑ Koch, John T. (2009). „A CASE FOR TARTESSIAN AS A CELTIC LANGUAGE”. Acta Palaeohispanica X Palaeohispanica 9. 
  35. ↑ Jones, Barri; Mattingly, David (1990). „The Development of the Provinces”. An Atlas of Roman Britain. Cambridge: Blackwell Publishers (izdano 2007). str. 151. ISBN 978-1-84217-067-0. 
  36. ↑ Jones, Barri; Mattingly, David (1990). „The Development of the Provinces”. An Atlas of Roman Britain. Cambridge: Blackwell Publishers (izdano 2007). str. 154. ISBN 978-1-84217-067-0. 
  37. ↑ 37,0 37,1 Jones, Barri; Mattingly, David (1990). „The Economy”. An Atlas of Roman Britain. Cambridge: Blackwell Publishers (izdano 2007). str. 179–196. ISBN 978-1-84217-067-0. 
  38. ↑ 38,0 38,1 38,2 38,3 38,4 Davies (2008) p.915
  39. ↑ 39,0 39,1 Davies (2008) p.531
  40. ↑ Frere, Sheppard Sunderland (1987). „The End of Roman Britain”. Britannia: A History of Roman Britain (3rd, revised izd.). London: Routledge & Kegan Paul. str. 354. ISBN 978-0-7102-1215-3. 
  41. ↑ Giles, John Allen, ur. (1841). „The Works of Gildas, The History, Ch. 14”. The Works of Gildas and Nennius. London: James Bohn. str. 13. 
  42. ↑ Phillimore, Egerton, ur. (1887). „Pedigrees from Jesus College MS. 20”. Y Cymmrodor. VIII. Honourable Society of Cymmrodorion. str. 83–92. 
  43. ↑ Phillimore, Egerton (1888). „The Annales Cambriae and Old Welsh Genealogies, from Harleian MS. 3859”. u: Phillimore, Egerton. Y Cymmrodor. IX. Honourable Society of Cymmrodorion. str. 141–183. 
  44. ↑ Rachel Bromwich, editor and translator. Trioedd Ynys Prydein: The Welsh Triads. Cardiff: University of Wales Press, Third Edition, 2006. 441–444
  45. ↑ Ravilious, Kate (21.7.2006.). „Ancient Britain Had Apartheid-Like Society, Study Suggests”. National Geographic News. Pristupljeno 9.9.2010. 
  46. ↑ Myres, Natalie; Rootsi, Siiri; Lin, Alice A; Järve, Mari; King, Roy J; Kutuev, Ildus; Cabrera, Vicente M; Khusnutdinova, Elza K i dr.. (2010). „A major Y-chromosome haplogroup R1b Holocene effect in Central and Western Europe – see discussion results at end of article, the distribution maps and the supplementary tables”. European Journal of Human Genetics 19 (1): 95–101. DOI:10.1038/ejhg.2010.146. ISSN 1018-4813. PMC 3039512. PMID 20736979. 
  47. ↑ 47,0 47,1 Davies (1994) pp. 56
  48. ↑ 48,0 48,1 Davies (1994) pp. 65–66
  49. ↑ Davies (2008) p. 926
  50. ↑ David Hill and Margaret Worthington, Offa's Dyke: history and guide, Tempus, 2003, ISBN 0-7524-1958-7
  51. ↑ Davies (2008) p. 911
  52. ↑ Charles-Edwards, T M (2001). „Wales and Mercia, 613–918”. u: Brown, Michelle P; Farr, Carol Ann. Mercia: an Anglo-Saxon kingdom in Europe. Leicester University Press. str. 104. ISBN 978-0-7185-0231-7. Pristupljeno 27.11.2010. 
  53. ↑ Hill, David (2001). „Wales and Mercia, 613–918”. u: Brown, Michelle P; Farr, Carol Ann. Mercia: an Anglo-Saxon kingdom in Europe. Leicester University Press. str. 176. ISBN 978-0-7185-0231-7. Pristupljeno 27.11.2010. 
  54. ↑ Davies (1994) p. 2
  55. ↑ Davies (2008) p. 714
  56. ↑ Davies (2008) p. 186
  57. ↑ Davies (2008) p. 388
  58. ↑ Davies (1994) p. 128
  59. ↑ Davies (1994) p. 101
  60. ↑ Lieberman, Max (2010). The Medieval March of Wales: The Creation and Perception of a Frontier, 1066–1283. Cambridge: Cambridge University Press. str. 6. ISBN 978-0-521-76978-5. Pristupljeno 4.10.2010. 
  61. ↑ „Chapter 6: The Coming of the Normans”. BBC Cymru Wales. 2008. Pristupljeno 4.10.2010. 
  62. ↑ Davies (1994) pp. 133–134
  63. ↑ Davies (1994) pp. 143–144
  64. ↑ 64,0 64,1 Davies (1994) pp. 151–152
  65. ↑ „Tribute to lost Welsh princess”. BBC News. 12.6.2000.. Pristupljeno 5.3.2007. 
  66. ↑ 66,0 66,1 Illustrated Encyclopedia of Britain. London: Reader's Digest. 1999. str. 459. ISBN 978-0-276-42412-0. »Zemlja i kneževina na britanskom kopnu... oko pola milijuna« 
  67. ↑ Davies, Age of Conquest, pp. 357, 364.
  68. ↑ Davies (1994) p. 162
  69. ↑ Davies (2008) p. 711
  70. ↑ Narodno predanje kaže da je engleski kralj, nakon što je osvojio njihove zemlje, obećao Velšanima da će imenovati princa od Walesa "koji ne govori engleski", da bi to obećanje na kraju "ispunio" tako što je imenovao svog novorođenog sina prije nego što je progovorio. Međutim, Edward II nije bio novorođenče kada mu je dodijeljena titula. Priča je apokrifna i prvi put je zabilježena 1584. godine. (Davies [1994] p. 175)
  71. ↑ Davies (1994) p. 194
  72. ↑ „BBC – History – British History in Depth – Wales under the Tudors”. BBC. 5.11.2009.. Pristupljeno 21.9.2010. 
  73. ↑ Lieberman, Max (2010). The Medieval March of Wales: The Creation and Perception of a Frontier, 1066–1283. Cambridge: Cambridge University Press. str. 4. ISBN 978-0-521-76978-5. Pristupljeno 4.10.2010. 
  74. ↑ 74,0 74,1 74,2 74,3 Davies (2008) p. 392
  75. ↑ 75,0 75,1 75,2 75,3 75,4 Davies (2008) p. 393
  76. ↑ Davies (2008) p. 818
  77. ↑ 'the most Welsh of Welsh industries' attributed to historian A. H. Dodd. Davies (2008) p. 819
  78. ↑ „Wales – the first industrial nation of the World”. Amgueddfa Cymru – National Museum Wales. 5.10.2008.. Arhivirano iz originala na datum 3.10.2011. Pristupljeno 9.9.2010. 
  79. ↑ John, Arthur H. (1980). Glamorgan County History, Volume V, Industrial Glamorgan from 1700 to 1970. Cardiff: University of Wales Press. str. 183. 
  80. ↑ 80,0 80,1 Davies (2008) p. 284
  81. ↑ Davies (2008) p. 285
  82. ↑ 82,0 82,1 Davies (2008) p. 461
  83. ↑ „David Lloyd George (1863–1945)”. BBC Cymru Wales. Pristupljeno 26.9.2010. 
  84. ↑ Davies (2008) p. 515
  85. ↑ 85,0 85,1 85,2 Davies (2008) p. 439
  86. ↑ Morgan, Kenneth O. (1982). Rebirth of a Nation: Wales 1880–1980. Oxford: Oxford University Press. str. 208–210. ISBN 978-0-19-821760-2. 
  87. ↑ Davies (2008), p. 918
  88. ↑ 88,0 88,1 88,2 88,3 88,4 Davies (2008) p. 807
  89. ↑ „Disestablishment, Cymru Fydd and Plaid Cymru”. llgc.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 6.12.2010.. Pristupljeno 25.11.2010. 
  90. ↑ „Cymdeithas yr Iaith Gymraeg's first protest, 1963”. gtj.org.uk. Arhivirano iz originala na datum 18.1.2012.. Pristupljeno 25.11.2010. 
  91. ↑ „Wales on Air: The drowning of Tryweryn and Capel Celyn”. BBC. Arhivirano iz originala na datum 6.12.2009.. Pristupljeno 25.11.2010. 
  92. ↑ „Flooding Apology”. BBC. 19.10.2005.. Pristupljeno 18.10.2008. 
  93. ↑ Clews, Roy (1980). To Dream of Freedom – The story of MAC and the Free Wales Army. Y Lolfa Cyf., Talybont. str. 15, 21 & 26–31. ISBN 978-0-86243-586-8. 
  94. ↑ „Our history – Clywedog Dam, Wales −1967”. Halcrow Group Ltd. 2011. Arhivirano iz originala na datum 30.12.2011.. Pristupljeno 8.1.2012. 
  95. ↑ Clews, Roy (1980). To Dream of Freedom – The story of MAC and the Free Wales Army. Y Lolfa Cyf., Talybont. str. 22, 59, 60 & 216. ISBN 978-0-86243-586-8. 
  96. ↑ Gwynfor, Evans (2000). The Fight for Welsh Freedom. Y Lolfa Cyf., Talybont. str. 152. ISBN 978-0-86243-515-8. 
  97. ↑ „The Constitution Series: 1 – Wales in the United Kingdom”. National Assembly for Wales. srpnja 2011.. Arhivirano iz originala na datum 20.4.2016.. Pristupljeno 6.4.2016. 
  98. ↑ 98,0 98,1 Davies (2008) p. 236
  99. ↑ Davies (2008) p. 237
  100. ↑ 100,0 100,1 Powys, Betsan (12.1.2010.). „The long Welsh walk to devolution”. BBC News website (BBC). Pristupljeno 26.9.2010. 
  101. ↑ „Countries within a country”. 10 Downing Street. 10.1.2003.. Arhivirano iz originala na datum 9.9.2008.. Pristupljeno 5.11.2010. »Ujedinjeno Kraljevstvo se sastoji iz četiri države: Engleske, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske.« 
  102. ↑ „UN report causes stir with Wales dubbed 'Principality'”. Media Wales Ltd. 3.7.2010.. Pristupljeno 25.7.2010. »... skupštinski Vrhovni savjetnik, John Griffiths, [je rekao]: "Slažem se da je, po pitanju Walesa, kneževina pogrešan naziv i da bi se Wales trebao smatrati državom.« 
  103. ↑ 103,0 103,1 „Wales.com FAQs”. Welsh Government. 2008. Pristupljeno 24.8.2015. 
  104. ↑ Bogdanor, Vernon (1995). The Monarchy and the Constitution. London: Oxford University Press. str. 52. ISBN 978-0-19-827769-9. Pristupljeno 5.11.2010. »U svojoj autobiografiji, vojvoda od Windsora se požalio da, kao princ od Walesa, nema 'nema nikakav rutinski posao kao što, na primjer, potpredsjednik ima posao ... Iako sam sljedeći u redu za prijestolje, sa svim što taj položaj podrazumijeva, zapravo ne posjedujem nikakve formalne državne dužnosti ili odgovornosti.' 'Ovaj ustavni vakuum', Jonathan Dimbleby, biograf princa od Walesa, primjećuje, 'nije bio previd, nego jasan dokaz posebnog položaja koji zauzima prijestolonasljednik: nema nikakve formalne "uloge", osim da se čeka.'« 
  105. ↑ ISO 3166-2 NEWSLETTER, 2011, p.27. Pristupljeno 8.3.2012. godine
  106. ↑ Jones, Ciaran (9.6.2017.). „These are the 40 MPs who have been elected across Wales”. Wales Online. 
  107. ↑ „Alun Cairns Welsh Secretary after Stephen Crabb's promotion”. BBC News website (BBC). 19.3.2016.. Pristupljeno 25.7.2016. 
  108. ↑ „UK Parliament -Parliament's role”. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva. 29.6.2009.. Pristupljeno 1.9.2009. 
  109. ↑ „The role of the Secretary of State for Wales”. Vlada Walesa. 2005. Arhivirano iz originala na datum 3.9.2011. Pristupljeno 28.9.2010. 
  110. ↑ „How the Assembly is elected”. Narodna skupština Walesa. 2010. Arhivirano iz originala na datum 9.1.2009.. Pristupljeno 6.10.2010. 
  111. ↑ Birrell, Derek (2012). Comparing Devolved Government. London, United Kingdom: Palgrave Macmillan. str. 45. ISBN 978-0-230-38978-6. 
  112. ↑ „Plaid gamble pays off in Llanelli”. Web-stranica BBC News (BBC). 4.5.2007.. Pristupljeno 6.10.2010. 
  113. ↑ „Labour-Plaid coalition is sealed”. Web-stranica BBC News (BBC). 7.7.2007.. Pristupljeno 29.9.2010. 
  114. ↑ „Carwyn Jones officially nominated as First Minister”. Media Wales Ltd. 9.12.2009.. Pristupljeno 9.12.2009. 
  115. ↑ „Wales | Details of Labour-Plaid Agreement”. Web-stranica BBC News (BBC). 27.6.2007.. Pristupljeno 19.6.2010. 
  116. ↑ „Welsh Assembly election 2016 results”. BBC News. Pristupljeno 19.8.2016. 
  117. ↑ „Welsh Assembly: Deadlock in vote for first minister”. BBC News. Pristupljeno 19.8.2016. 
  118. ↑ „Welsh Government includes Lib Dem Williams at education”. BBC News. Pristupljeno 19.8.2016. 
  119. ↑ „Nathan Gill leaves UKIP assembly group to sit as independent”. BBC News. Pristupljeno 19.8.2016. 
  120. ↑ „Ex-leader Lord Elis-Thomas left party over Labour stance”. BBC News. 15 October 2016. Pristupljeno 15.10.2016. 
  121. ↑ Servini, Nick (6.4.2017.). „UKIP's Mark Reckless to join Conservatives in assembly”. BBC News. Pristupljeno 6.4.2017. 
  122. ↑ „Making laws for Wales”. Narodna skupština Walesa. 2010. Arhivirano iz originala na datum 22.9.2010. Pristupljeno 6.10.2010. 
  123. ↑ „Schedule 5 to the Government of Wales Act 2006 (as amended)”. Narodna skupština Walesa. 2006. Arhivirano iz originala na datum 20.11.2010. Pristupljeno 6.10.2010. 
  124. ↑ „Government of Wales Act 1998”. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva. 2010. Pristupljeno 6.10.2010. 
  125. ↑ „Government of Wales Act 2006”. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva. 2010. Pristupljeno 6.10.2010. 
  126. ↑ „Wales says Yes in referendum vote”. BBC. 4.3.2011.. Pristupljeno 3.11.2011. 
  127. ↑ „Your Members in the European Parliament”. Evropski parlament. Arhivirano iz originala na datum 23.4.2015. Pristupljeno 8.6.2015. 
  128. ↑ „USA”. wales.com. Pristupljeno 23.9.2017. 
  129. ↑ „Congressional Friends of Wales Caucus Welcomes First Minister Carwyn Jones | Congressman Morgan Griffith”. Morgangriffith.house.gov. Pristupljeno 23.9.2017. 
  130. ↑ Part 1, Local Government (Wales) Act 1994
  131. ↑ „Local Authorities”. Vlada Walesa. Arhivirano iz originala na datum 30.5.2014. Pristupljeno 9.9.2010. 
  132. ↑ 132,0 132,1 „History and Development of the Welsh Language in the Courts”. Sudska služba Njenog veličanstva. 11.6.2007.. Arhivirano iz originala na datum 6.6.2011. Pristupljeno 7.10.2010. 
  133. ↑ Davies (2008) p. 450
  134. ↑ Davies (1994) p. 86
  135. ↑ Davies (1994) p. 225
  136. ↑ Davies (1994) p. 263
  137. ↑ Davies (2008) p. 453
  138. ↑ „Two of the four Welsh police forces 'require improvement' in the way they prevent and investigate crime”. ITV News. 18.2.2016. Pristupljeno 29.2.2016. 
  139. ↑ „MPs urge UK government to build north Wales prison”. BBC News. 3.3.2010. Pristupljeno 31.12.2010. 
  140. ↑ HM Prison Service (21.9.2000). „Female Prisoners”. hmprisonservice.gov.uk. Arhivirano iz originala na datum 6.2.2011. Pristupljeno 31.12.2010. 
  141. ↑ UK 2005 – The Official Yearbook of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland. Office for National Statistics. 2004. str. 2 & 30. ISBN 978-0-11-621738-7. Pristupljeno 10.2.2012. 
  142. ↑ „Geography: About Wales”. Vlada Walesa. 2010. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-28. Pristupljeno 3.10.2010. 
  143. ↑ „Size of Wales project”. Size of Wales. Arhivirano iz originala na datum 29.1.2012. Pristupljeno 10.2.2012. 
  144. ↑ „England and Wales”. European Land Information Service. Arhivirano iz originala na datum 20.7.2011. Pristupljeno 2.10.2010. 
  145. ↑ Šablon:Cite hansard
  146. ↑ „Limits of Oceans and Seas, 3rd edition + corrections”. Međunarodna hidrografska organizacija. 1971. str. 42 [prepravke na str. 13]. Arhivirano iz originala na datum 2014-04-07. Pristupljeno 12.11.2010. 
  147. ↑ Darkes, Giles (Siječanj 2008). „How long is the UK coastline?”. British Cartographic Society. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-22. Pristupljeno 6.10.2015. 
  148. ↑ Glancey, Jonathan (2.8.2009). „High tea: Mount Snowdon's magical mountaintop cafe”. London: guardian.co.uk. Pristupljeno 28.9.2010. 
  149. ↑ „Mountain upgraded to 'super' status”. Media Wales Ltd. 22.9.2010. Pristupljeno 30.9.2010. 
  150. ↑ „The Welsh 3000s Challenge”. welsh3000s.co.uk. Pristupljeno 28.9.2010. 
  151. ↑ „Aran Fawddwy”. snowdoniaguide.com. Pristupljeno 2.10.2010. 
  152. ↑ „Areas of Outstanding Natural Beauty”. Vlada Walesa. Arhivirano iz originala na datum 25.6.2012. Pristupljeno 6.10.2010. 
  153. ↑ „Heritage Coasts”. britainexpress.com. Pristupljeno 29.9.2010. 
  154. ↑ „Welsh beaches & coastline”. www.wales.com. Pristupljeno 24.2.2018. 
  155. ↑ Davies (2008) p.778
  156. ↑ „Stormy Weather”. BBC. 28.4.2006. Arhivirano iz originala na datum 26.1.2011. Pristupljeno 26.9.2010. 
  157. ↑ 157,0 157,1 Davies (2008) p.814
  158. ↑ „In detail: The Sea Empress disaster”. Web-stranica BBC News (BBC). 2000. Pristupljeno 26.9.2010. 
  159. ↑ 159,0 159,1 159,2 159,3 Davies (2008) p. 75
  160. ↑ Vidjeti Meic Stephens (ed.), Companion to Welsh Literature. Spis u doggerel stihu je na engleskom, vjerojatno za posjetitelje od preko Offinog nasipa.
  161. ↑ „Seven Wonders of Wales”. Visit Flintshire. Arhivirano iz originala na datum 31.3.2016. Pristupljeno 3.4.2016. 
  162. ↑ „The Cambrian Period of the Paleozoic Era: 542 to 488 Million Years Ago”. palaeos.com. 11.4.2002. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-26. Pristupljeno 2.10.2010. 
  163. ↑ Sedgwick, A. (1852). „On the classification and nomenclature of the Lower Paleozoic rocks of England and Wales”. Q. J. Geol. Soc. Lond. 8: 136–138. DOI:10.1144/GSL.JGS.1852.008.01-02.20. 
  164. ↑ „The Silurian: The Silurian Period of the Paleozoic Era: 444 to 416 Mya”. palaeos.com. 11.4.2002. Arhivirano iz originala na datum 9.3.2012. Pristupljeno 10.2.2012. 
  165. ↑ „The Ordovician: The Ordovician Period of the Paleozoic Era: 488 to 444 million years ago”. palaeos.com. 11.4.2002. Arhivirano iz originala na datum 7.3.2012. Pristupljeno 10.2.2012. 
  166. ↑ 166,0 166,1 166,2 166,3 166,4 166,5 „Met Office: Regional Climate: Wales”. Met Office. 2010. Pristupljeno 26.9.2010. 
  167. ↑ 167,0 167,1 167,2 167,3 167,4 Davies (2008) pp. 148–150
  168. ↑ Turner, Robert (26.9.2010). „Soggiest city in Britain pays high price for rain”. Media Wales Ltd. Pristupljeno 26.9.2010. 
  169. ↑ „Sun or Moon Rise/Set Table for One Year: Locations Worldwide – Navy Oceanography Portal”. Američka ratna mornarica. 29.9.2010. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-16. Pristupljeno 29.9.2010. »Aberystwyth: 52° 41′ N 4° 09′ W 21 June sunrise: 03:52, sunset: 20:44; 24 December sunrise: 08:27, sunset: 16:05« 
  170. ↑ „Met Office: Climate: change glossary”. Met Office. 2010. Arhivirano iz originala na datum 25.1.2012. Pristupljeno 10.2.2012. 
  171. ↑ 171,0 171,1 „Weather at Cardiff Airport (CWL):Weather and Climate in Cardiff Area, Wales, U”. TravelSmart Ltd. 2010. Pristupljeno 26.9.2010. 
  172. ↑ 172,0 172,1 „Wales: climate”. Met Office. Arhivirano iz originala na datum 13.1.2012. Pristupljeno 9.9.2010. 
  173. ↑ 173,0 173,1 „Met Office:Regional Climate: Wales”. Met Office. 2009. Arhivirano iz originala na datum 13.1.2012. Pristupljeno 6.10.2009. 
  174. ↑ „Digital Archive of Extreme UK Rainfall Events”. Hydro-GIS Ltd.. Arhivirano iz originala na datum 12.3.2012. Pristupljeno 2.10.2010. 
  175. ↑ Clark, Ross (28.10.2006). „The wetter, the better”. London: The Independent. Arhivirano iz originala na datum 2015-01-09. Pristupljeno 2.9.2009. 
  176. ↑ Green, Mick (2007). „Wales Ring Ouzel Survey 2006”. Ecology Matters Ltd.. Arhivirano iz originala na datum 11.3.2012. Pristupljeno 6.9.2010. 
  177. ↑ „Black ravens return to the roost”. BBC. 24.1.2006. Pristupljeno 6.9.2010. 
  178. ↑ „Red kite voted Wales' Favourite Bird”. Kraljevsko društvo za zaštitu ptica. 11.10.2007. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-23. Pristupljeno 6.9.2010. 
  179. ↑ „About Conwy”. RSPB.org.uk. 16.4.2010. Pristupljeno 6.9.2010. 
  180. ↑ 180,0 180,1 180,2 Davies (2008) p. 533
  181. ↑ Vidal, John (13.11.2006). „Goats have roamed Snowdonia for 10,000 years; now they face secret cull”. London: guardian.co.uk. Pristupljeno 14.8.2011. 
  182. ↑ 182,0 182,1 182,2 Davies (1994) pp. 286–288
  183. ↑ Perring, E.H.; Walters, S.M., ur. (1990). Atlas of the British Flora. Melksham, Great Britain: BSBI. str. 43. ISBN 978-0-901158-19-2. 

Bibliografija

[uredi | uredi kod]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]
Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Kategorija:Wales
Wikiknjige imaju materijala na temu: Wales
  Sjeverna Irska
Irsko more 		 otok Man
Irsko more 		 Engleska
Irsko more
 Irska 		 Engleska
Zapad
    Wales  
Istok
Keltsko more Bristolski kanal  Engleska

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Wales&oldid=42193800