Prijeđi na sadržaj

otpor

Izvor: Wječnik
(1.1 - 1.4)
padež jednina  množina
nominativ otpor otpori
genitiv otpora otpora
dativ otporu otporima
akuzativ otpor otpore
vokativ otporu/otpore otpori
lokativ otporu otporima
instrumental  otporom otporima

izgovor:
definicija:
imenica, muški rod

(1.1) Iskazivanje nezadovoljstva ili neslaganja s kime ili čime; odbijanje, protivljenje (da se kome ili čemu podvrgne.
(1.2) Snaga takvog odbijanja ili protivljenja.
(1.3) (fizika) Protivljenje materijala silama koje na njega djeluju.
(1.4) (psihologija) Svjesna ili nesvjesna psihološka obrana protiv naviranja potisnutih (nesvjesnih) misli u svijest.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:

(1.1) električni otpor, oružani otpor, pružati otpor


frazeologija:
etimologija:
napomene:

prijevodi:

[uredi]

izvori:

[uredi]

sestrinski projekti:

[uredi]