Prijeđi na sadržaj

Val di Noto

Koordinate: 36°53′N 15°05′E / 36.883°N 15.083°E / 36.883; 15.083
Izvor: Wikipedija
Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2002. (26. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv, v
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1024
Koordinate36°53′N 15°05′E / 36.883°N 15.083°E / 36.883; 15.083
Val di Noto na zemljovidu Italije
Val di Noto
Val di Noto
Lokacija Val di Nota u Italiji

Val di Noto[1] je zemljopisno područje jugoistočne Sicilije kojim dominira visoravan planine Iblei.

Područje je najpoznatije po građevinskoj obnovi njenih urbanih središta nakon katastrofalnog potresa iz 1693. godine koji je gotovo uništio gradove u Val di Notou. Tadašnji vladari Sicilije, španjolski kraljevi, ovlastili su vojvodu od Camastra da po svom nahođenju slobodno preuredi oštećene gradove.

Potres je omogućio arhitektima priliku da gradove isplaniraju prema renesansnim i baroknim urbanističkim planovima. Naime, još od renesanse umjetnici su sanjali o tome da izgrade idealno organiziran grad po odmjerenom i pravilno uređenom planu, prema načelima funkcionalnosti i ljepote, ali malo je takvih planova realizirano (poput Pienze, ili Karlovca), a većina je ograničena na uređenje nekoliko ulica (poput Strada Nuova u Firenci). Obnovljeni gradovi su poprimili plan pravilne mreže ulica koje se sijeku pod pravim kutom ili ulica koje polaze od središnjeg trga šireći se radijalno. Najvažnije građevine su izgrađene tako da su postale vizualno središte ulicama dajući im veličanstvenu perspektivu. Mnogi gradovi su poprimili određen oblik, poput Grammichelea čiji glavni trg je četvrtast, a ulice koje se šire od njega čine šestokutni oblik grada.

Još jedna važna odlika ovih obnovljenih gradova je homogenost arhitekture kasnog baroka, koji se danas naziva "Sicilijanski barok", osobito cijenjen u gradovima kao što je Noto.

Barokna središta osam baroknih gradova u dolini Val di Noto su 2002. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".[2] Ti gradovi su: Caltagirone, Militello Val di Catania, Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa i Scicli.

Popis lokaliteta

[uredi | uredi kôd]
Crkva sv. Dominika, Noto
Slika Ime Obnova Koordinate
Caltagirone
18. stoljeće 37°08′N 14°19′E / 37.14°N 14.31°E / 37.14; 14.31
Militello in Val di Catania
18. stoljeće 37°10′N 14°28′E / 37.17°N 14.47°E / 37.17; 14.47
Catania
18. stoljeće 37°18′00″N 15°03′09″E / 37.300°N 15.0525°E / 37.300; 15.0525
Modica
18. stoljeće 36°31′N 14°28′E / 36.51°N 14.46°E / 36.51; 14.46
Noto
18. stoljeće 36°32′N 15°03′E / 36.53°N 15.05°E / 36.53; 15.05
Palazzolo Acreide
18. stoljeće 37°02′N 14°32′E / 37.04°N 14.54°E / 37.04; 14.54
Ragusa
18. stoljeće 36°34′N 14°27′E / 36.56°N 14.45°E / 36.56; 14.45
Scicli
18. stoljeće 36°28′N 14°25′E / 36.47°N 14.42°E / 36.47; 14.42

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Val di Noto
  1. Riječ "Val" u ovom slučaju ne predstavlja "dolinu" nego administrativnu jedinicu "Vallum" po kojima je Sicilija bila podijeljena za vrijeme arapske vladavine.
  2. Nominacija gradova Val di Nota UNESCO-ov dokument (PDF) (engl.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]