Prijeđi na sadržaj

Unutarnja stanična masa

Izvor: Wikipedija
Blastocista s unutarnjom staničnom masom i trofoblastom

U ranoj embriogenezi većine plodvaša, unutarnja stanična masa (poznata i kao embrioblast) je nakupina stanica unutar ranog zametka iz koje se kasnije razviju konačne strukture ploda. Nastaje u najranijim koracima razvoja, prije implantacije zametka u endometrij maternice. Unutarnja stanična masa nalazi se u blastocelu (šupljina unutar blastociste) i potpuno je okružena slojem stanica koji nosi naziv trofoblast.

Razvoj

[uredi | uredi kôd]

Fizičko i funkcionalno razdvajanje unutarnje stanične mase od trofoektoderma je specifična pojava u razvoju sisavaca. Nakon oplodnje u prvoj trećini jajovoda, zametak je podvrgnut relativno sporom procesu brazdanja kako bi nastala osmostaničn morula. Svaka stanica morule (blastomera) povećava dodirnu površinu sa susjednim stanicama u procesu kompakcije. To rezultira polarizacijom stanica unutar morule, te nakon daljnjih brazdanja nastaje blastocista sastavljena od otprilike 32 stanice.[1] Oko 12 unutarnjih stanica unutarnju staničnu masu, a 20 – 24 stanice stvaraju trofoektoderm koji ju okružuje.[2][3]

Unutarnja stanična masa i trofoektoderm će proizvesti različite stanične tipove dok implantacija počinje i embriogeneza se nastavlja. Stanice trofoektoderma stvaraju izvanembrijska tkiva, koja igraju važnu ulogu u razvoju zametka. Nadalje, ove stanice pumpaju tekućinu u unutrašnjost blastociste, uzrokujući stvaranje polarizirane blastocistes unutarnjom staničnom masom pričvršćenom za trofoektoderm na jednom kraju (vidi ilustraciju). Ova razlika u staničnoj lokalizaciji uzrok je izloženosti unutarnje stanične mase šupljini ispunjenoj tekućinom kako bi se s jedne strane stvorio primitivni endoderm (ili hipoblast), dok se s druge strane stvara primitivni ektoderm (ili epiblast).

Matične stanice

[uredi | uredi kôd]

Blastomere izolirane iz unutarnje stanične mase sisavaca koje se uzgajaju u kulturi su poznate kao embrionalne matične stanice. Kada se ove pluripotentne stanice uzgajaju u pažljivo koordiniranom mediju, mogu potaknuti razvoj sva tri zametna listića (ektoderm, endoderm i mezoderm).[4] Na primjer, transkripcijski faktor LIF4 je potreban kako bi embrionalne matične stanice miša opstal in vitro.[5] Blastomere su u ranoj blastocisti ograđene od izolirane unutarnje stanične mase. Njihovim transkripcijskim kodom upravljaju faktori Oct4, Sox2 i Nanog koji održavaju njihovo nediferencirano stanje.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Wolpert, Lewis. Principles of Development: Third Edition. 2007. Oxford University Press.
  2. Marikawa, Yusuke, et al. Establishment of Trophectoderm and Inner Cell Mass Lineages in the Mouse Embryo. Molecular Reproduction & Development 76:1019–1032 (2009)
  3. Suwinska A, Czołowska R, Ozdze_nski W, Tarkowski AK. 2008. Blastomeres of the mouse embryo lose totipotency after the fifth cleavage division: Expression of Cdx2 and Oct4 and developmental potential of inner and outer blastomeres of 16- and 32-cell embryos. Dev Biol 322:133–144.
  4. Robertson, Elizabeth , et al. Germ-line transmission of genes introduced into cultured pluripotential cells by retroviral vector. Nature 323, 445 - 448 (2 October 1986)
  5. Smith AG, Heath JK, Donaldson DD, Wong GG, Moreau J, Stahl M and Rogers D (1988) Inhibition of pluripotential embryonic stem cell differentiation by purified polypeptides. Nature, 336, 688–690