Prijeđi na sadržaj

Tuba

Izvor: Wikipedija
Tuba
Tuba
Klasifikacija
Raspon tonova
Srodna glazbala
*Bariton
Glazbenici
Jurica Rukljić
Danijel Rajković
Joe Kaplowitz
Krunoslav Babić
Željko Kertez
Renato Mlinarić
Mihael Toma
Mihael Hrgar
Alexander von Puttkamer
Paul Halwax
Christoph Gigler
Alan Baer
Michel Massot
Marcus Rojas
Carol Jantsch
Michael Lind
John Fletcher
Floyd Cooley
John William Barber
Graditelji
Wilhelm Friedrich Wieprecht
Johann Gottfried Moritz
Carl Wilhelm Moritz
Adolphe Sax
Gustave Auguste Besson
Henry Distin
Industrijski proizvođači
Bohland & Fuchs Češka
Amati Češka
V. F. Cevený Češka
B&S Markneukirchen Njemačka
Gronitz Njemačka
Melton Meinl Weston Njemačka
Miraphone Njemačka
Hirsbrunner Švicarska
Jupiter Republika Kina
C.G. Conn & Holton SAD

Tuba je limeno puhačko glazbalo u položini basa: u toj porodici glazbala, ona je predodređena za izvođenje najdubljih tonova. Dužina čunjaste cijevi iznosi 565 cm. Tuba je prvi put napravljena za pruski vojni orkestar 1829. godine. Vijest je brzo stigla u Francusku gdje je Hector Berlioz preporučio zamjenu ophikleide tubom u Fantastičnoj simfoniji. Glazba za tubu se piše u basovskom ključu. Ton tube je mekan i obao. Napravljene su tube raznih veličina i oblika u skladu s raznim lokalnim zahtjevima te je tuba s vremenom postala popularno solističko i orkestralno glazbalo. Prvi koncert za tubu je 1954. skladao Ralph Vaughan Williams.

Međunarodni dan tube

[uredi | uredi kôd]

1979. američki glazbenik Joel Day predložio je da se jedan dan u godini proglasi Međunarodnim danom tube (engl. International Tuba Day; njem: Welt-Tuba-Tag). Od 1982. taj se dan redovito obilježava prvoga petka u svibnju: toga se dana održavaju koncerti tubista te priređuju predavanja i izložbe puhačkih glazbala, posebice raznih tuba. Sva ta događanja organiziraju se sa željom da se i širu javnost bolje upozna s tubistima, njihovom glazbom i glazbalima, ali i problemima s kojima se kao glazbenici često susreću u svom umjetničkom zvanju i djelovanju.[1]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  1. Adler, Samuel: The Study of Orchestration, New York - London: W. W. Norton & Company, 2002. ISBN 0-393-97572-X
  2. Baines, Anthony: Lexikon der Musikinstrumente, Stuttgart: Metzler & Kassel: Bärenreiter, 1996. ISBN 3-476-00987-4 (Metzler) / ISBN 3-7618-1220-5 (Bärenreiter)
  3. Dugan Franjo: Nauk o glasbalima, Zagreb: Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, 1944.
  4. Marković, Zvonimir: Muzički instrumenti, Zagreb: Muzička naklada, 1972.
  5. Obradović, Aleksandar: Uvod u orkestraciju, Beograd: Univerzitet umetnosti, 1978.
  6. Odak, Krsto: Poznavanje glazbenih instrumenata, Zagreb: Školska knjiga, 1997. ISBN 953-0-21702-1
  7. Petrović, Tihomir: Nauk o glazbi, Zagreb: HDGT, 2005. ISMN M-9005242-2-5
  8. Rimsky-Korsakov, Nikolay: Principles of Orchestration, New York: Dover Publications, 1964. ISBN 0-486-21266-1
  9. Sevsay, Ertuğrul: Handbuch der Instrumentationpraxis, Kassel: Bärenreiter, 2005. ISBN 3-7618-1726-6

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. International Tuba Day, pristupljeno 8. srpnja 2013. (engl.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tuba

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Tuba koji govori o glazbenim instrumentima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.