Tanala
Tanala, jedan od 18 naroda Madagaskara, s 952 000[1] pripadnika (3,8% stanovnika države),[2] koji žive u šumskom pojasu na jugoistoku zemlje uz Indijski ocean.[2] Njihovo ime na malgaškom jeziku znači ljudi iz šume.[2] Kao i većinski Merine govore malgaškim makrojezikom, ali svojim posebnim dijalektom.[3] Pretežno ispovijedaju kršćanstvo i animizam.
Iako je danas naizgled teško pronaći razloge zašto su francuski antropolozi izmislili toliko brojne malgaške etničke skupine (osim ako se nisu rukovodili onom divide et impera), danas čak i vođe Madagaskara priznaju da je u slučaju Tanala to ipak bilo točno. Oni su doista posebna etnička skupina,[4] iako žive podijeljeni u dvije podskupine. Menabe su na planinskim sjeveru, a Ikongo prema jugu.[5] Tanale su jedan od rijetkih malgaških naroda koje Merine nisu uspjeli pokoriti početkom 19. stoljeća.[2][4] Ostali su neovisni sve do francuske kolonizacije otoka.
Tanale naseljavaju šume na jugoistoku otoka, između obale Indijskog oceana i visoravni Antemoro na kojoj žive Betsileji. Naseljeni su i uz doline rijeka Nosivolo (pritoka Mangora, Matitana i Ambahive).[4] Vješti su drvosječe, skupljači hrane i lovci.[5]
Danas su većinom ratari koji svoje oranice dobivaju tako da spale šumu, a na njima uzgajaju kavu, krumpir, kukuruz i rižu.[5]
Tanale su majstori tradicionalne medicine, njihovi ljekarnici poznaju ljekovite vrijednosti nekoliko stotina biljnih vrsta.[4]
Njihova naselja organizirana su prema strogom hijerarhijskom redu. Stariji članovi zajednice imaju kuće na vrhu brda, a najmlađi na dnu. Sredina je uobičajeno prazna, predodređena za sastanke seljaka.[4]
- ↑ Tanala of Madagascar (engleski). Joshua project. Pristupljeno 5. prosinca 2015.
- ↑ a b c d Peoples of the East Coast (engleski). Country Studies. Pristupljeno 5. prosinca 2015.
- ↑ Languages of Madagascar (engleski). SIL International. Pristupljeno 5. prosinca 2015.
- ↑ a b c d e Tanala (španjolski). Ikuska Libros, S.L. Pristupljeno 5. prosinca 2015.
- ↑ a b c Tanala (engleski). madacamp. Pristupljeno 5. prosinca 2015.