Prijeđi na sadržaj

Stanko Lazar

Izvor: Wikipedija

Stanko Lazar (Varaždin, 24. rujna 1933. – Varaždin, 28. siječnja 2016.), hrvatski kulturni djelatnik i dobrotvor, poznat po doprinosima na područjima književnosti, glazbe, umjetnosti i muzeologije u gradu Varaždinu te viktimološkom djelovanju u otkirvanju žrtava partizanskih zločina Drugog svjetskog rata i poraća na području Varaždina i Međimurja.

Obitelj

[uredi | uredi kôd]

Stanko Lazar rođen je 24. rujna 1933. godine u Varaždinu kao sedmo od devetero djece Vlade i Dragice rođ. Besak.[1] Stanko je odrastao u hrvatskoj katoličkoj obitelji, a u vrijeme Drugog svjetskog rata dva starija brata mobilizirana su 1943. godine i poslani u časničku školu. Prvo je stradao brat Slavko, rođen 1924. godine, a stariji brat Milivoj upućen je u Bjelovar gdje je 27. ožujka 1945. godine ubijen u zasjedi koju su partizani postavili u Vagovini kod Čazme. Otac Vlado „nestao“ je na Bleiburgu, a sličnu sudbinu doživio je i šogor Roman Krašovec i njegov brat Adolf (Dido) koji su krenuli prema Sloveniji gdje im se gubi svaki trag. Po dolasku partizana u Varaždin majka Dragica i sestra Vlatka odmah su uhapšene. Majku su nakon tri mjeseca pustili kući, a sestru Vlatku osudili su na 10 godina. Nakon 4 godine bila je puštena kući iz partizanskog koncentracijskog logora "Glates" u Požegi.[2]

Bio je oženjen Brankom rođ. Mesek s kojom je imao šestero djece[1]: kćerke Martinu (1977.), prof orgulja na Glazbenoj školi u Zadru i Ivanu (r. 1985.), diplomiranu novinarku koja sa suprugom živi u New Yorku, te sinove Juricu (1972.), akademskog glazbenika, Krešimira (1973.), prof. na Muzičkoj akademiji, Tomislava (1975.) i Zvonimira (1985.), prof trube na Glazbenoj školi u Križevcima.[2]

Kulturni rad

[uredi | uredi kôd]

Bio je jednim od obnovitelja Ogranka Matice hrvatske u Varaždinu te je dva desetljeća obnašao dužnost blagajnika. Podupiratelj Varaždinskoga književnog društva, jedan od osnivača Hrvatsko-austrijske kulturne zajednice i Hrvatsko-njemačkog društva prijateljstva u Varaždinu. Također je bio jedan od inicijatora za osnivanje Odjela za orgulje Glazbene škole u Varaždinu, gdje je djelovao i kao višegodišnji član Školskog odbora. Bio je suradnik i darivatelj Gradskog muzeja u Varaždinu, čiji je utemeljitelj bio njegov bliski rođak prof. Krešimir Filić. Osim toga, bio je podupiratelj osnivanja Varaždinskoga komornog orkestra, kao i aktivni sudionik u programima Ljetne glazbe glazbene škole "Aestas Musica".[1]

U drugoj polovici 50-ih godina pjevao je kao bas u operetnom zboru Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Bio je članom pjevačkog zbora "Vatroslav Jagić", zborova Obrtničkoga glazbenog društva i Župe sv. Josipa te zbora "Chorus Angelicus". Istaknuo se kao jedan od osnivača varaždinskoga Katedralnog zbora "Chorus Liturgicus". Pored glazbe, bio je i ustrajni ljubitelj književnosti, posebice poezije, također i pasionirani filatelist i numizmatičar.[1]

Bio je suradnik Varaždinskog komornog orkestra[3] i redoviti član Matice Hrvatske.[4]

Viktimologija

[uredi | uredi kôd]

Po osnivanju Istraživačkog središta Varaždin, 1997. godine uključio se u prikupljanje podataka o stradanju stanovnika Varaždina. Po prestanku rada Komisije za utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava, početkom 2000.-te godine uključuje se u Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava. U Početku s temeljnim zadatkom podizanja i izgradnje spomen-križa na najvećem grobištu Varaždinske biskupije, grobišta Dravska šuma Varaždin te nastavka prikupljanja podataka o stradanjima. Stanko Lazar bio je član izvršnog odbora Društva u svim sazivima, od osnivanja 20. rujna 2000., a sudjelovao je skoro kod svih podizanja spomen obilježja na varaždinskom i međimurskom području, kao i u posjeti susjednim stratištima (Bleiburg, Tezno, Kočevski rog...) Bio je na svim godišnjim skupštinama od osnivanja Društva te je prisustvovao potpisivanju povelje o suradnji koju su Društva za ureditev zamolčanih grobovi iz Ljubljane i varaždinsko društvo potpisali u veljači 2001. godine u Varaždinu.[2]

Bolest i smrt

[uredi | uredi kôd]

Bolovao je od dijabetesa. Zdravstveno stanje mu se početkom prosinca 2015. pogoršalo te je 11. prosinca otpremljen u Varaždinsku bolnicu, a poslije 17. prosinca u Klenovnik iz kojeg se kući vratio na Badnjak. Preminuo je u noći 28. siječnja 2016. u 83. godini života svom stanu.

Na isparaćaju na Varaždinskom groblju 30. siječnja 2016. sudjelovao je veliki broj kulturnih djelatnika, svećenika, kanonika i duhovnika te predstavnici mjesnog ogranka Matice Hrvatske (predsjednik mr. Ernest Fišer) i članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava te više stotina Varaždinaca. Obred sprovoda predvodio je župnik župe sv. Nikole, vlč. Stjepan Najman. Pjevanje je predvodio katedralni zbor "Chorus liturgicus", kojem su se priključili i pjevači ostalih zborova. bilj1

Ostalo

[uredi | uredi kôd]

U mladosti je igrao za mjesnog niželigaša Vinicu, s kojim je došao do poluzavršnice Općinskog nogometnog kupa Varaždin.[5]

Radio je kao bankovni činovnik i službenik Hrvatskih željeznica.[1]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

bilj1  Hrvatsko žrtvoslovno društvo navodi sljedeće:[2]

»Dostojanstvenom ispraćaju Stanka Lazara bilo je prisutno više stotina Varaždinaca, rodbine i prijatelja, a od svećenika obred su predvodili, slijeva na desno, preč. Mijo Horvat, dekan i župnik župe sv. Fabijana i Sebastijana, Ivan Buhin, umirovljeni svećenik zg-nadbiskupije, pokojnikov školski kolega, mons. Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije, vlč. Stjepan Najman, župnik prve i najstarije varaždinske župe sv. Nikole, preč. mr. Damir Bobovec, predstojnik Biskupijskog arhiva, Matičnog ureda i Biskupijske knjižnice, preč. Franjo Biškup, duhovnik sestara uršulinki u Varaždinu i vlč. Ivan Žmegač, župnik varaždinske župe sv. Josipa. Tijelo pokojnog Stanka spušteno je u obiteljsku grobnicu koja je na starom dijelu groblja, udaljena nekih tridesetak metara sjeveroistočno od grobne kućice, a nakon sprovoda misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Nikole predvodio je mons. Antun Perčić, a u koncelebraciji još su sudjelovali preč. mr. Damir Bobovec, vlč. Stjepan Najman, o. Vjekoslav Kocijan OFM, i don Ivica Jurišić, župnik u Murvici i Briševu, Zadarska nadbiskupija. «

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e Varaždinske vijesti E.F./Varaždinske vijesti. "Preminuo Stanko Lazar", www.varazdinske-vijesti.hr, 1. veljače 2016. (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  2. a b c d Hrvatsko žrtvoslovno društvoArhivirana inačica izvorne stranice od 5. srpnja 2018. (Wayback Machine) Odijeljak: In memoriam, objava: "U spomen na zaslužnog člana Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava", www.viktimologija.hr, 19. veljače 2016. (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  3. The Varaždin Chamber OrchestraArhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2021. (Wayback Machine) (engl.) Odijeljak "Associate members", www.vko.hr/english (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  4. Matica HrvatskaArhivirana inačica izvorne stranice od 1. siječnja 2018. (Wayback Machine) "Matica Hrvatska 2004.", Kolo 4, 2004., www.matica.hr (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  5. NK Vinicia "Povijest kluba", www.nkvinica.hr (pristupljeno 31. prosinca 2017.)