Prijeđi na sadržaj

Serengeti

Koordinate: 2°19′58″S 34°34′0″E / 2.33278°S 34.56667°E / -2.33278; 34.56667
Izvor: Wikipedija
Nacionalni park Serengeti
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Tanzanija
Godina uvrštenja1981. (5. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjerilovii, x
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:156
Koordinate2°19′58″S 34°34′0″E / 2.33278°S 34.56667°E / -2.33278; 34.56667
Serengeti na zemljovidu Tanzanije
Serengeti
Serengeti
Lokacija NP Serengeti u Tanzaniji

Serengeti je ekosustav prostranih savana u sjevernoj Tanzaniji i jugozapadnoj Keniji na oko 30.000 km², u kojemu se događa najveća seoba sisavaca na svijetu, koju često zovu "Deseto svjetsko čudo prirode".[1] Ime mu na jeziku Masaia znači "beskrajne ravnice".[2] Područje ekosustava Serengeti obuhvaća i zaštićeni rezervat Ngorongoro (u kojemu obitava oko 40.000 pripadnika plemena Masai) sa smještajem za turiste u Ngorongoro Wildlife Lodge, te rezervat Maswa i park prirode Maasai Mara, površine 320 km², a u kojem je lov dozvoljen (?), a postoji i mogućnost obilaska balonom. U ovom području živi 70 vrsta velikih sisavaca i oko 500 vrsta ptica.

Karta NP Serengeti

Klima Serengetija je vruća i suha. Glavna kišna sezona traje od ožujka do svibnja, i kraćim kišama u desetom i jedanaestom mjesecu. Temperature na visinama od 920 do 1,850 metara iznose od 15-25 stupnja celzijusa; najhladnije je od lipnja do listopada, napose navečer.

Nacionalni park

[uredi | uredi kôd]

Godine 1951. stvoren je nacionalni park za potrebe očuvanja prirodnog staništa za oko 2 milijuna gnuova, 500.000 thomsonovih gazela, 250.000 zebri, bivola, lavova i drugih životinja. Bez sumnje je jedan od najpoznatijih utočišta divljih životinja na svijetu, koji se prostire na 14.763 km² između jezera Victoria na zapadu, jezera Eyasi na jugu, i Velike rasjedne doline na istoku. On je 1981. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi kao "mjesto gdje se odvija jedno od najdojmljivijih prirodnih događaja na svijetu, godišnja seoba milijuna velikih biljojeda u potrazi za trajnijim izvorima vode, a koje prate njihovi grabežljivci".

Svake godine u svibnju i lipnju velika krda gnuova i zebra se uputi od središnjih ravnica Serengetija prema zapadnim velikim trajnim lokvama vode. Njih prate i manja krda antilopa, elanda i topi gazela, ali i čopori lavova (do 3.500 primjeraka odjednom), pjegavih hijena i šakala, a prije i čopori afričkih divljih pasa (nestali na ovom području 1991.).

Od ostalih sisavaca na ovom području tu su: crni nosorog (jako ugrožen i pretpostavlja se da ih ima tek nekoliko primjeraka), afrički slon (ugrožen i imao je tek 1.357 primjeraka 1994. god.), leopard, gepard, žirafa, vodenkonj i mnogo vrsta manjih sisavaca.

Predsjednik Tanzanije, Jakaya Kikwete, je 2010. godine predložio izgradnju autoceste kroz NP Serengeti, za koju mnogi smatraju kako bi ona trajno i nepopravljivo ugrozila ekosustav Serengetija.[3] Koncem lipnja 2011. godine vlada je zbog svjetskog medijskog pritiska odustala od izgradnje ceste preko Serengetija, ali će izgraditi cestu uz sam rub parka.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Serengeti
  1. Frank Partridge, The fast show, The Independent, London, 20. svibnja 2006. (engl.) Preuzeto 3. studenog 2011.
  2. Phillip Briggs, Northern Tanzania: The Bradt Safari Guide with Kilimanjaro and Zanzibar, Bradt Travel Guides, 2006., str. 198., ISBN 9781841621463.
  3. Jeffrey Gettleman, Serengeti Road Plan Offers Prospects and Fears, NY Times 30. listopada 2010. (engl.) Preuzeto 3. studenog 2011.
  4. Jeremy Hance, Tanzania has announced it will be going ahead with a gravel road through the Serengeti na mongabay.com. 23. lipnja 2011. (engl.) Preuzeto 3. studenog 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]