Prijeđi na sadržaj

Kubikul

Izvor: Wikipedija
Domus (rimska kuća)
Dijagram tipičnog rimskog domusa (kuće)
1. Fauces · 2. Taberna · 3. Atrij · 4. Impluvij · 5. Tablinum · 6. Triklinij · 7. Ala · 8. Kubikul · 9. Kulina · 10. Postik · 11. Peristil · 12. Piscina · 13. Eksedra
Kubikul (spavaća soba) iz vile P. Fanniusa Synistora u Boscorealeu, zakopana u erupciji Vezuva 79. godine, s rekonstruiranim namještajem[1]
Spavaća soba bez namještaja, u Metropolitan Museum of Art

Kubikul (lat. Cubiculum, množina cubicula) je bila privatna soba u domusu, starorimskoj kući u kojoj je živjela obitelj visokog statusa. Obično je vodio izravno iz atrija, ali je u kasnijim razdobljima ponekad bio uz peristil. Služio je u funkciji moderne spavaće sobe, spavanja i seksa, ali i za poslovne sastanke, primanje važnih gostiju i izlaganje najcjenjenijih umjetnina u kući. Cubiculum je služio za tihe ili tajne sastanke, a mogao je služiti i kao knjižnica. To je također bilo omiljeno mjesto za ubojstva i samoubojstva. Prostorija koja je služila samo za spavanje nije bila klasificirana kao cubiculum.[2]

Privatna priroda kubikula učinila ga je mjestom za kontemplaciju i vjerska obreda, osobito kada je nedopušteno. Prema Actus Silvestri, Konstantin Veliki je prvi put saznao za kršćanstvo u svom kubikulu i ondje je postio tjedan dana prije svoje prve ispovijedi i krštenja.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Couch and footstool with bone carvings and glass inlays | Roman | Imperial | The Metropolitan Museum of Art
  2. Riggsby, Andrew M. 1997. ‘Public’ and ‘private’ in Roman culture: the case of the cubiculum. Journal of Roman Archaeology. 10: 36–56. doi:10.1017/S1047759400014720
  3. Sessa, Kristina. 2007. Christianity and the cubiculum: Spiritual Politics and Domestic Space in Late Antique Rome. Journal of Early Christian Studies. 15 (2): 171–204. doi:10.1353/earl.2007.0038